EN DE

Samo radi svoj posao

Autor: Tomislav Klauški
22. lipanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Treba li posebno isticati uspjehe čovjeka koji je samo radio svoj posao? U ovoj državi, s ovom demokratskom tradicijom, apsolutno da. Ne samo u slučaju Hrvatskog fonda za privatizaciju, već i pri progonu Branimira Glavaša i uhićenju generala Ante Gotovine, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić pobrao je čestitke velikog dijela domaće javnosti. Upravo je on pretvorio Državno odvjetništvo, instituciju koja je u proteklih 15 godina izgubila veliki dio svoje vjerodostojnosti, u katalizator koji je okupio reformirane tajne službe, policiju, USKOK, Ministarstvo pravosuđa, a sve to uz – manji ili veći – blagoslov politike. No Bajić je postao jedna od ključnih osoba hrvatskog pravosuđa, koliko efikasan, toliko samozatajan. Iskusni socijalistički tužitelj preuzeo je funkciju u najgorem trenutku, nakon blamaže s prethodnikom Radovanom Ortynskim koji je u samo nekoliko mjeseci izgubio svu potporu vlasti i otišao u suzama. Bajić je postavljen na njegovo mjesto kao sušta suprotnost karaktera: dok je javnost znala za svaki korak Ortynskog, Bajića ne bi prepoznali na cesti. On ne daje intervjue, premda je u odličnim odnosima s novinarima. Ne slika se uz političare, iako ovisi o njihovoj “političkoj volji” bez koje bi vjerojatno prošao kao prethodnici: kao poslušnik ili protivnik. U krajnjoj liniji, upravo je ta politička vještina često nepoznata političarima učvrstila Bajića na toj funkciji i dala mu slobodu u obavljanju posla. Svjestan da bez podrške vlasti nema uspjeha, on je uspješno lavirao između dva pola moći: predsjednika Republike i predsjednika Vlade. U Mesiću je našao osigurač od pritiska Sanadera, a od premijera podršku od eventualne oprstrukcije šefa države. A zapravo, kad se bolje pogleda, najveće kredite i zaštitu osigurala mu je treća osoba – Carla Del Ponte.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Glavna haaška tužiteljica u Bajiću je pronašla partnera kojeg je godinama svijećom tražila. Frustrirana balkanskom prevrtljivošću, Del Ponte je u Bajiću našla utjehu. On ju je “kupio” informacijom o mjestu gdje se skrivao haaški bjegunac Ivica Rajić (iako za to nije dobio nikakva priznanja), potom i kad je začepio sve rupe u sustavu iz kojih su curile informacije o potrazi za Gotovinom, te konačno na glasovitom sastanku u Vili Weiss otkrivanjem informacije gdje se skriva odbjegli general. Tužiteljica je Bajića nebrojeno puta hvalila i isticala kao primjer ostalim tužiteljima u regiji. Uz tu podršku, ali i Mesićevu i Sanaderovu, kao i velikog broja medija, Bajić je izdržao čak i natezanje u vezi s pritvaranjem Branimira Glavaša zaradivši si toliku količinu slobode u djelovanju da je omogućio USKOK-u i drugim tijelima da provedu akciju Maestro. I opet, kao i u prethodnim slučajevima, odbijat će priznanja za akciju, lukavo se smješkajući iza naočala, šarmirajući novinare, pretvarajući se ponekad u najboljeg spin doktora u zemlji. Nije lako biti glavni državni odvjetnik u Hrvatskoj, još je teže boriti se protiv domaćih ratnih zločinaca i korumpiranih dužnosnika i zbog toga Bajića treba posebno pohvaliti kao čovjeka koji samo obavlja svoj posao. I to jedan od najnezahvalnijih u državi.

Treba li posebno isticati uspjehe čovjeka koji je samo radio svoj posao? U ovoj državi, s ovom demokratskom tradicijom, apsolutno da. Ne samo u slučaju Hrvatskog fonda za privatizaciju, već i pri progonu Branimira Glavaša i uhićenju generala Ante Gotovine, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić pobrao je čestitke velikog dijela domaće javnosti. Upravo je on pretvorio Državno odvjetništvo, instituciju koja je u proteklih 15 godina izgubila veliki dio svoje vjerodostojnosti, u katalizator koji je okupio reformirane tajne službe, policiju, USKOK, Ministarstvo pravosuđa, a sve to uz – manji ili veći – blagoslov politike. No Bajić je postao jedna od ključnih osoba hrvatskog pravosuđa, koliko efikasan, toliko samozatajan. Iskusni socijalistički tužitelj preuzeo je funkciju u najgorem trenutku, nakon blamaže s prethodnikom Radovanom Ortynskim koji je u samo nekoliko mjeseci izgubio svu potporu vlasti i otišao u suzama. Bajić je postavljen na njegovo mjesto kao sušta suprotnost karaktera: dok je javnost znala za svaki korak Ortynskog, Bajića ne bi prepoznali na cesti. On ne daje intervjue, premda je u odličnim odnosima s novinarima. Ne slika se uz političare, iako ovisi o njihovoj “političkoj volji” bez koje bi vjerojatno prošao kao prethodnici: kao poslušnik ili protivnik. U krajnjoj liniji, upravo je ta politička vještina često nepoznata političarima učvrstila Bajića na toj funkciji i dala mu slobodu u obavljanju posla. Svjestan da bez podrške vlasti nema uspjeha, on je uspješno lavirao između dva pola moći: predsjednika Republike i predsjednika Vlade. U Mesiću je našao osigurač od pritiska Sanadera, a od premijera podršku od eventualne oprstrukcije šefa države. A zapravo, kad se bolje pogleda, najveće kredite i zaštitu osigurala mu je treća osoba – Carla Del Ponte.

Glavna haaška tužiteljica u Bajiću je pronašla partnera kojeg je godinama svijećom tražila. Frustrirana balkanskom prevrtljivošću, Del Ponte je u Bajiću našla utjehu. On ju je “kupio” informacijom o mjestu gdje se skrivao haaški bjegunac Ivica Rajić (iako za to nije dobio nikakva priznanja), potom i kad je začepio sve rupe u sustavu iz kojih su curile informacije o potrazi za Gotovinom, te konačno na glasovitom sastanku u Vili Weiss otkrivanjem informacije gdje se skriva odbjegli general. Tužiteljica je Bajića nebrojeno puta hvalila i isticala kao primjer ostalim tužiteljima u regiji. Uz tu podršku, ali i Mesićevu i Sanaderovu, kao i velikog broja medija, Bajić je izdržao čak i natezanje u vezi s pritvaranjem Branimira Glavaša zaradivši si toliku količinu slobode u djelovanju da je omogućio USKOK-u i drugim tijelima da provedu akciju Maestro. I opet, kao i u prethodnim slučajevima, odbijat će priznanja za akciju, lukavo se smješkajući iza naočala, šarmirajući novinare, pretvarajući se ponekad u najboljeg spin doktora u zemlji. Nije lako biti glavni državni odvjetnik u Hrvatskoj, još je teže boriti se protiv domaćih ratnih zločinaca i korumpiranih dužnosnika i zbog toga Bajića treba posebno pohvaliti kao čovjeka koji samo obavlja svoj posao. I to jedan od najnezahvalnijih u državi.

Dobitnici

Čedo Maletić
Nakon isteka zakonskog roka od godine dana bivši viceguverner HNB-a za nadzor banaka prelazi na mjesto predsjednika Uprave Imex banke, manje splitske banke s aktivom manjom od milijardu kuna. Izbor male domaće banke omogućuje Čedi Maletiću više upravljačke slobode u osmišljavanju budućeg razvoja.

Đuro Đaković montaža
Premda nije građevinska tvrtka, Đuro Đaković montaža polovicu svojih prihoda ostvarila je u inozemstvu, u prvom redu u Njemačkoj, a zatim i u Libanonu te Norveškoj i Austriji. Ove godine planiraju u Njemačkoj odraditi više od 18 milijuna eura, i to na 7-9 objekata.

Milan Horvat
Financijska grupacija Fima širi se u regiji, otvara brokersku kuću u Ukrajini i investicijski fond u Srbiji, želi 25 posto dionica Podravke i u 2007. godini očekuje da će ostvariti ukupnu dobit između 40 i 45 milijuna kuna.

Gubitnici

Marija Nemčić
Prije nego što je smijenjena, ravnateljica HTV-a podnijela je ostavku, a ravnatelj Vanja Sutlić otpratio je poljupcem. Vijeće HRT-a bez problema je prihvatilo njezinu ostavku, kao i ostavke Ivanke Lučev s Hrvatskog radija i Josipa Guberine iz Glazbene produkcije. Napeto se iščekuje nova kadrovska rošada na Prisavlju.

Zvonimir Puljić
Lista Velog mista, koalicijski partner HDZ-a u Splitu, odlučila je pokrenuti postupak smjenjivanja splitskog gradonačelnika Zvonimira Puljića, a politički kuloari već su pronijeli priču da je ta smjena dogovorena s premijerom Ivom Sanaderom kako bi se na to mjesto instalirao njegov zamjenik Ivan Kuret.

Ivo Sanader
Predsjednik Vlade prilično neuspješno pokušava uvjeriti građane da je on najviše zaslužan za razbijanje korupcije u HFP-u, a još jedna loša vijest stigla je iz Ljubljane. Bivši premijer Anton Rop izjavio je da je Sanader s Janezom Janšom dogovarao incidente u Piranskom zaljevu.

Autor: Tomislav Klauški
22. lipanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close