Kao oblik okrupnjavanja kapitala i ekonomskog osnaživanja koncentracije banaka postaju sve učestalije. U velikom broju one nisu ograničene na neko nacionalno tržište, nego u njima sudjeluju i gospodarski subjekti koji imaju sjedišta u različitim državama, a često i svaki od njih posluje u više država. Te odrednice obilježavaju i koncentracije banaka. U hrvatskom pravu pojam koncentracija uvodi Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (ZZTN). Posebnu ulogu pridaje HNB-u što znači da se osim ZZTN na koncentracije primjenjuju i pravila Zakona o bankama, no posebna se pažnja posvećuje i analizi važećih propisa EU. Prema Zakonu o trgovačkim društvima koncentracija može nastati priključivanjem, povezivanjem, pripajanjem ili spajanjem poduzetnika te stjecanjem većinskog udjela ili većinskog prava odlučivanja. Unutar toga ulaze dakle pripajanja i sve vrste akvizicija, posebni poduzetnički ugovori, prijenos poduzeća te ostale vrste povezivanja poduzetnika. Najčešći su upravo slučajevi koncentracije banaka akvizicijama.

Vrste koncentracija
Tatjana Ružić iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja navodi kako postoji nekoliko vrsta koncentracija. One mogu biti horizontalne, vertikalne i konglomeratne. Horizontalne su one koncentracije čiji su dijelovi nekada bili izravni tržišni konkurenti. Upravo su takve najčešće bankarske akvizicije. Ako društva nisu međusobno konkurirala, nego su pak bila komplementarna svojim proizvodima i uslugama, riječ je o vertikalnoj koncentraciji. Konglomeratne koncentracije ne mogu se podvesti ni pod koju od spomenutih kategorija jer proizvodi njihovih sudionika, odnosno usluge koje pružaju nisu ni zamjenske ni komplementarne. Upravo potonje sve je češće, a može se vidjeti u koncentriranju velikih financijskih institucija, nadilaženju nacionalnih granica i regulatornih ograničenja. Banke se tako možda nalaze i u najnepovoljnijem položaju jer za sve njih vrijede ista pravila. U doba sveopće informatizacije banke bivaju iscrpljene i posustaju u mogućnostima da idu u korak s postojećom tehnologijom. Upravo zato i dolazi do koncentracije banaka koje na taj način počinju dijeliti troškove, kako administrativne tako i one koji se tiču implementacije samih proizvoda, odnosno uvođenja novih tehnologija i internetskog poslovanja.

Megadruštva
Ružić naglašava kako postoje mišljenja da bi se bankarska i osiguravateljska industrija s vremenom mogla konsolidirati u 15 svjetskih megadruštava, te da će financijske institucije koje uskoro ne pristupe jednom od oblika koncentracija te tako ne povećaju svoju veličinu i ne zadrže tržišni udio jednostavno propasti. U brojnim zemljama upravo iz tih razloga vlade i regulatorna tijela čak i potiču koncentracije banaka, ne stoga što bi banke tako postale bolje, sigurnije ili profitabilnije, već stoga što će se tako moći natjecati na međunarodnim tržištima, prvenstveno s američkim ili europskim bankama. Što se tiče prakse koncetracije u Hrvatskoj, Agencija se susrela s velikim brojem predmeta koncentracije banaka koji su iz dana u dan sve češći. Primjer velike koncentracije zasigurno je ona Privredne banke Zagreb i Riadria banke Rijeka nastao stjecanjem većinskog udjela i većinskog prava odlučivanja u poduzetniku Riadria banka d.d., Rijeka. Koncentracija je odobrena. Privredna banka Zagreb American Express d.o.o. spojila se tako s Atlas American Express 1999. godine kupoprodajom i preuzimanjem poduzeća za kartično poslovanje Atlas American Expressa od poduzetnika PBZ American Express d.o.o. čime je stvorena jedna od najvećih kartičarskih kuća u regiji.

Odobrene koncentracije AZTN-a

• Trgovačka banka d.d., Zagreb i Čakovečka banka d.d., Čakovec i Bjelovarska banka d.d., Bjelovar
• Zagrebačka banka Pomorska banka d.d., Split i Zagrebačka banka d.d., Zagreb
• Varaždinska banka d.d., Varaždin i Zagrebačka banka d.d., Zagreb
• Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb i Krapinsko-zagorska banka d.d., Krapina
• Bayerische Hypo und Vereinsbank Aktiengesellschaft i Bank Austria
• Reginter d.o.o. za upravljanje holding društvima, Zagreb i Dalmatinska banka d.d., Zadar
• Dresdner Bank Aktiengesellschaft i Dresdner Bank Croatia d.d.
• Istarska banka d.d., Pula i Dalmatinska banka d.d., Pula

Neodobrene koncentracije

Godine 2001. Unicreditu zabranjena kupnja Zagrebačke banke, no odobrena je nakon prodaje udjela u Splitskoj banci.
Godine 2005. zbog preuzimanja HVB-a Unicreditu je naloženo da proda udjel ili u Splitskoj ili Zagrebačkoj banci.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret