Dok Rupert Murdoch napreduje na svom putu prema kupnji Wall Street Journala, odnosno Dow Jonesa, glavno je pitanje hoće li očuvati njegovu uredničku neovisnost i zadržati svoje stavove i poslovne interese podalje od uredništva. Još otkad je njegova pet milijardi dolara vrijedna ponuda ugledala svjetlo dana neki članovi obitelji Bancroft koja kontrolira Dow Jones izrazila je sumnju u njegova obećanja da će očuvati neovisnost lista. Drugi veliki dioničar, James Ottaway Jr., izjavio je da Rupert Murdoch ima dugu tradiciju provlačenja svojih osobnih, političkih i poslovnih interesa kroz svoje novine i televizijske postaje. Iako su obitelji u međuvremenu promijenile stav i započele razgovore s Murdochom, glavno pitanje i dalje je ostalo kako ugraditi mehanizme za zaštitu uredničke neovisnosti novina. Detaljno istraživanje Murdochove pedesetogodišnje karijere kao novinara i medijskog biznismena pokazuje da su njegove novine i druga medijska izdanja pokrivale događaje na način da odgovaraju rastućim interesima njegova medijskog konglomerata News Corp. U tom procesu Murdoch je zamaglio granicu između poslovnog i uredničkog dijela koja inače postoji u mnogim drugim medijskim kućama. Murdoch je često omogućavao da poslovni interesi utječu na uredničke odluke. Na različitm tržištima primjenjivale su se različite uredničke politike. U SAD-u, Fox News je rastao oslanjajući se na političku desnicu, ispunjavajući time prostor otvoren od strane njegovih rivala. U Italiji 24-satna televizijska postaja pokrenuta 2003. godine pozicionirala se kao relativno objektivan i pouzdan izvor informacija – u suprotnosti s ostalim talijanskim televizijskim postajama.

U svim novinama vlasnici imaju utjecaj u donošenju strateških uredničkih odluka. Murdoch je, međutim, poznat po dugoj povijesti neuobičajene agresivnosti, odražavajući svoje korijene staromodnog medijskog mogula. Od najranijih dana, poput medijskih vlasnika prošlog stoljeća, vodio je svoje kompanije gotovo vlastoručno, opterećujući urednike i novinare svojim sugestijama i kritikama. U razgovoru u uredu u New Yorku, australski medijski magnat otvoreno je za Wall Street Journal govorio o svom uredničkom stilu. “Kad novine počnu propadati, ja uskačem u pomoć”, kaže on, dodavši kako “dioničari nikad ne zovu urednike, nego mene”, priznajući kako je to “jednom ili dvaput” dovelo i do veoma nesretne, ali neophodne smjene urednika. Priznao je da bi se, ako kupi WSJ, “volio motati po redakciji”. “Mislim da ljudi vole kad se zanimam za njihov posao”, kaže Murdoch i dodaje: “Ne mogu uložiti pet milijardi dolara mojih dioničara i onda ne voditi brigu o poslu”. Obećao je da nema namjeru miješati se u uređivanje novina, uključujući i izvještavanje o News Corp. “Jako ću prigovarati ako tekstovi budu nekorektni, ali možete objavljivati što hoćete.” Nekoliko Murdochovih urednika, uključujući i Roberta Thompsona iz londonskog Timesa i Johna Witherowa iz Sunday Timesa, kažu da Murdoch nikad nije utjecao na pisanje ili uređivanje novina. Kako je njegovo poslovno carstvo raslo, tako je 76-godišnji Murdoch mogao sve manje vremena posvetiti svojim urednicima. Priznaje da je to njegova “životna frustracija”. U Australiji, bivši urednik Murdochovih vodećih novina, žalio se da ga je jedan direktor News Corpa sprječavao da objavi članak u štrajku pilota koji je štetio ulaganju News Corpa u zrakoplovni biznis. U Kini bivši zaposlenici kažu da su Murdochovi predstavnici povremeno tjerali novinare da pišu afirmativne članke u trenutku kad je News Corp. tražio pomoć kineskih vlasti u širenju biznisa. Novinari ih, međutim, nisu poslušali te su i dalje pisali kritički. Prošlog mjeseca Murdochov Daily Telegraph, najveće novine u Sydneyju, posvetio je više od pola naslovne stranice planu News Corpa. da se smanji emisija stakleničkih plinova. U uredničkom komentaru istaknuto je da “Rupert Murdoch nikad nije istaknuo cilj toliko hvalevrijedan”. David Penberthy, urednik lista, kaže da je osobno vrlo ponosan tom temom. Kad smo mu pokazali taj primjerak Daily Telegrapha, Murdoch se nasmijao i rekao da ne zna ništa o tome. Na pitanje je li taj list direktno pogodovao poslovnim interesima njegove kompanije, on je odgovorio: “Apsolutno. Ne bi trebao. To je loše.”

Murdochova vizija i apetit za rizik stvorili su najveće medijsko carstvo na svijetu, počevši od jednog australskog dnevnog lista naslijeđenog od oca 1952. godine. Danas ono uključuje više od stotinu novina u Australiji, Britaniji, SAD-u, Fidžiju, Papui Novoj Gvineji. Ima 20th Century Fox Film, Fox TV kuću, izdavačku kuću HarperCollins i popularni MySpace internetsku stranicu. Ove godine News Corp. je objavio da je u protekle dvije fiskalne godine imao prihod od 28 milijardi dolara i 3,38 milijardi čiste dobiti. Ali Murdoch, sin istaknutog australskiog novinara, još se smatra čovjekom iz novina. “Bio sam novinar još otkad sam bio beba, jednostavno, volim novine”, kaže Murdoch. Još prije nego što je posjedovao ijedno medijsko izdanje, imao je čvrsto mišljenje o tome kako se novine trebaju voditi. Prije nego što je krenuo na Oxford 1950. godine, Britaniji je radio kao pripravnik u Birmingham Gazette. Na kraju staža napisao je pismo vlasniku lista i u njemu oblatio glavnog urednika Charlesa Fenbyja, opisao ga kao nesposobnog i tražio da ga se smijeni. Fenby je ipak zadržao svoj posao i danas se smije kad se sjeti tog pisma. “Nisam smio napisati to pismo”, priznaje danas Murdoch, smijući se. “Ali to što sam napisao, bilo je točno. To nikad neću povući.” Na početku svoje karijere, 1960-ih i 1970-ih godina, bio je stalno prisutan u svojim redakcijama, dijeleći dobrodošle i manje dobrodošle savjete novinarima, namećući svoje teze u tekstovima, komentirajući političke teme i dijeleći savjete. Takvo ponašanje nije se smatralo pretjerano neobičnim. Richard Farmer, politički komentator koji je radio za dva Murdochova lista, kaže da je on znao biti pravi “nasilnik” kad je htio ubaciti neku priču u novine, ali je isto tako znao odstupiti kad bi naišao na otpor novinara. Godine 1976. Murdoch je kupio New York Post, liberalni tabloid s Manhattana koji je kombinirao crnu kroniku s ozbiljnim političkim temama. Odmah je pojačao dozu senzacionalizma, a u komentare unio dozu konzervativizma. “U početku, kad je preuzeo list, bio je u redakciji skoro svaki dan”, kaže Michael J. Berlin, novinar Posta od 1966. do 1988. godine. “Ušao bi u sobu za grafički prijelom i zavrnuo rukave, pokušavajući ubaciti što više zabavnih naslova u list.” Roger Wood, tadašnji urednik lista, priznaje da bi kad god bi on otišao na odmor “Murdoch uređivao novine”.

Ulazeći 1981. godine u operaciju kupnje londonskog Timesa i Sunday Timesa izazvao je zabrinutost u vezi očuvanja novinarske neovisnosti i integriteta, koji se spominju i sada prilikom ponude za Wall Street Journal. Stoga je Murdoch želio dati više ovlasti neovisnim urednicima u nadzornom odboru Timesa. Taj odbor trebao je obraniti dva vodeća urednika od uplitanja vlasnika u uređivačku politiku, imao je ovlast da odobrava zapošljavanje i otpuštanje glavnih urednika, koji su pak imali slobodu u kadroviranju unutar redakcije. Ta obećanja Murdoch je dao kako bi izbjegao da britanska Vlada kontrolira uvjete kupnje Timesa. Stoga nije čudno što je nekoliko bivših urednika Timesa izjavilo da je taj odbor bio neučinkovit iako je posljednjih godina Murdoch ostavio uredništvo na miru. Frank Giles, urednik Sunday Timesa od 1981. do 1983. godine, u svojoj autobiografiji priznaje da je jednom prilikom nevoljko pristao na smjenu urednika, praveći se da je to bila njegova ideja. Murdoch odlučno odbija optužbe i kaže: “Frank je poludio”. Fred Emery, bivši zamjenik glavnog urednika Timesa, kaže da ga je Murdoch u ožujku 1982. godine pozvao u svoj ured i rekao da razmišlja o smjeni glavnog urednika Harolda Evansa. Emery ga je podsjetio na obećanje da to neće činiti bez odobrenja odbora, na što je Murdoch uzvratio: “Bože, pa ne shvaćate valjda to ozbiljno?!” Emery je odgovorio: “Naravno da shvaćamo.” Murdoch je onda upitao zašto ne bi naređivao urednicima Timesa kad već naređuje svojim urednicima po cijelom svijetu, da bi na koncu ipak smijenio Evansa. Novine sada čine samo 14 posto ukupnih prihoda News Corp. ili 450 milijuna dolara u proteklih devet mjeseci. Veliki dio tih prihoda otpada na višemilijunski tabloid The Sun, dok su neki od razvikanih izdanja, poput New York Posta i Timesa, konstantni gubitnici. Primjerice, Times je 2004. godine izgubio 89 mililjuna dolara, dok The New York Post – iako je donedavno po tiraži premašivao konkurenciju – godinama već gubi desetke milijuna dolara. Čak i Australian ne donosi zaradu i u nakladi zaostaje za konkurencijom. Na jesen Murdoch planira pokrenuti poslovni televizijski kanal Fox Business i nada se da će mu Wall Street Journal u tome pomoći. Ako uspije, najavljuje da se ne namjerava miješati u redakciju vijesti, već da će se koncentrirati na oglašavanje i nakladu, kao i na web stranicu. Kaže da će očuvati zid između poslovnog i novinarskog dijela lista, čak i kad WSJ izvještava o News Corp. “Samo vas molim da mi točno napišete ime”, kaže on.

(pripremio: Tomislav Klauški)