Sad se doista i vidi da Račan više nije predsjednik SDP-a. Da je tu, sigurno svojim zastupnicima ne bi dopustio onakvo cirkusiranje u srijedu u Saboru, kad su došli u bijelim majicama kratkih rukava i s natpisom “Jubito” kojim su htjeli ismijavati ministra Ivicu Kirina. Račan bi ih vjerojatno podsjetio da i Mato Arlović elektronsku poštu zove e-majl. Opomenuo bi ih da se nije lijepo rugati nekome ako krivo kaže neki engleski naziv, koji bi, ruku na srce, rijetki u Hrvatskoj otprve točno napisali, a mnogi u SDP-u imali bi problema i s njegovim izgovorom. Koji tjedan prije parade u majicama (koja je neodoljivo asocirala na performanse Radikalne stranke u Skupštini Srbije) esdepeovci su zbog Kirina i navodnog praćenja njihova servera napustili sabornicu. Bio je to odlučni čin, na kakav su se tu i tamo osmjelili i za vrijeme najtvrđe Tuđmanove vladavine. Račan bi sigurno sugerirao da ima ozbiljnijih razloga za prosvjed. Evo jednog direktno vezanog za njih: zadarska Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata proglasila je nepoželjnim SDP-ovca Ivicu Pančića zato što kritizira navodne malverzacije u cestogradnji. Mnogo se javnog, proračunskog novca troši na financiranje aktivista u tim udrugama, koje se sve češće pretvaraju u moralno-političku policiju. Stoga bi pri odlučivanju o financiranju tih udruga o tome trebalo voditi računa. Kirin bi vrlo vjerojatno htio znati što opozicija radi, govori i misli, ali ta opozicija zasad nema čvrstih dokaza je je ministar upregnuo državni aparat da to sve i sazna. Neki pripadnici civilnog društva se u tom smislu ni ne namjeravaju oznojiti. Oni sami ljudima pripišu njihove misli. U filmu “Tvornica misli”, emitiranom nedavno u dobrom večernjem terminu na HTV-u, kazališni radnici Vedran Mihletić i Darko Lukić pokazali su tridesetak ljudi snimljenih na ulici skrivenom kamerom. Njihove “misli” (koje su čitali različiti naratori), autori su sami napisali, i to onako rasistički, na osnovi izgleda tih ljudi. U čovjeka s debelim naočalama ispreplitalo se nekoliko glasova jer takav čovjek ne može biti normalan. Mnoge druge “misli” bijahu također vrlo neugodne. Žena potajno pije, mladić sinoć nije zadovoljio ženu itd. Snimke sugeriraju da su ti ljudi iz Hrvatske. Ali ne! I autori su bili svjesni da može biti problema, da će njihovo “autorstvo” biti sputano pa su ljude otišli snimiti u – Mađarsku. Kod nas se Mađare, misle naši kulturnjaci, može prikazivati kako te volja. Na HTV-u nisu vidjeli ništa sporno u filmu: riječ je, kažu, o umjetnosti. No postoji još jedna veza s državom: na natječaju Ministarstva kulture autori su dobili čak 120.000 kuna.