Nagledali smo se proteklih godina kompanijskih ureda, novih i moderno uređenih, ali malo koji će prostor ostaviti tako snažan dojam tradicije i ozbiljnosti kao hodnici sjedišta Zagrebačke banke na Trgu bana Jelačića. Ondje nas je dočekao predsjednik Uprave Zabe Dalibor Ćubela, jedan od petorice nominiranih u izboru Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika. Iako bez snažnih banaka nema ni snažnoga gospodarstva, rijedak je slučaj da žiri sastavljen od predstavnika medija, akademske zajednice i uglednih udruženja u najuži krug uvrsti bankara, pa je to svojevrsno priznanje i cijelom sektoru koji u Hrvatskoj pokazuje zavidnu stabilnost. A snagu Zagrebačke banke dodatno pokazuju i ovogodišnji i prošlogodišnji rezultati i poslovni pokazatelji, među ostalim i oko pola milijarde eura dobiti u 2025. na nekonsolidiranoj razini. Rast je u brojnim segmentima nastavljen i u 2026.

Što je u temeljima takvih rezultata?

“Prvo, hvala Večernjem listu i Poslovnom dnevniku na nominaciji u izboru. Čast je biti u tom krugu ljudi, a i meni je bilo zanimljivo da sam se kao bankar našao u izboru za gospodarstvenika. To mi je jedna vrsta satisfakcije. Zadovoljan sam i samom činjenicom da sam tu i želim kolegama sve najbolje, jer ipak je to njihov izbor. Što se tiče rezultata, oni su solidni. Ne bih rekao da je to rezultat jednokratnih okolnosti, jedne aktivnosti, jednog klijenta, proizvoda ili usluge, već sastavni dio dugogodišnjih napora. Zahvala stoga i svim mojim prethodnicima, poglavito gospodinu Vlahi, koji je bio prethodni predsjednik Uprave i na neki način je Zagrebačku banku izdvojio među uspješnim bankama. Moj je zadatak bio da nastavim taj posao njenim dodatnim jačanjem”.

Nedavno objavljeni podaci Europskog nadzornog tijela za bankarstvo, kao i popratne ekonomske analize, pokazali su da su hrvatske banke vodeće u Europi prema prinosu na kapital te da dijele prvo mjesto s Bugarskom prema prinosu na imovinu. U obje kategorije to je značajno iznad prosjeka EU, pri čemu sama profitabilnost banaka i nije rekordna. Istovremeno, kamate na kredite su među najpovoljnijima u Europi, kao što su bile i naknade za održavanje računa. Koliko su, s obzirom na sve vanjske faktore, tako povoljno povoljni uvjeti dugoročno održivi?

Točno je da Hrvatska ima uvjete koji su među najpovoljnijima u EU, pogotovo u Europskoj monetarnoj uniji, kako na strani kamata, tako i na strani naknada. U javnom se prostoru često spominju naknade, no treba uzeti u obzir strukturu tih naknada i vidjeti od čega su potekle. U rezultatima imamo dosta naknada od savjetovanja, uvođenja proizvoda koji su potpuno novi za hrvatsko tržište, a podupiru razvoj hrvatskog tržišta kapitala, poput certifikata sa 100 posto zaštićenom glavnicom, gdje naši klijenti, građani RH, masovno ulažu i tako se izjednačavaju s najboljim europskim tržištima. Sav taj povrat na kapital nije čudan jer Hrvatska u suštini krupnim stopama hvata trendove razvoja sličnih europskih ekonomija. Bilo je za očekivati da će se, kako se razvijaju i Hrvatska i hrvatsko gospodarstvo, i banke razvijati. U tom kontekstu, ponosan sam na rezultate cjelokupnog bankarskog sektora. Povrat na kapital jedna je od osnovnih premisa potrebnih za investitore kad se priča o povjerenju u određeno tržište. Hrvatska danas ima to povjerenje i smatra se u svakom obliku jednakopravnim članom europske zajednice naroda. Vrlo nam je bitan taj status koji potpomaže razvoj gospodarstva, a time i bankarstva.

UniCredit je u vrhu europskog bankarstva po raširenosti tržišne kapitalizacije, a u našoj regiji srednje i istočne Europe zapravo je i najveća bankarska grupacija. Kako se u tako velikom sustavu gleda na ipak malo hrvatsko tržište?

Točno je da je tržište malo, ali je i integralni dio velikog gospodarstva Unije s više od 450 milijuna ljudi. I tu je naša prilika. Imamo dosta primjera gdje naša banka već sada obavlja regionalne uloge s određenim proizvodima i servisima koje dajemo članicama naše grupe, kako u susjedstvu, tako i daljim članicama. I to je smjer u kojem se treba Hrvatska kao ekonomija kretati. Ne trebamo se, pogotovo nakon ulaska u Schengen, ograničavati samo na potencijal lokalnog tržišta koje je zaista ograničeno. Moramo razmišljati globalno, prvenstveno u europskim okvirima, a onda i dalje.

Manje ili rijetko se kad su banke u pitanje govori o troškovima, rizicima, ulaganjima, cyber sigurnosti… Što su od srpnja 2024., kada ste došli na čelo Uprave, bili ključni potezi i ulaganja kako bi se postigao operativni optimum i učvrstila vodeća pozicija?

PRILIKA ZA HRVATSKE PODUZETNIKE

Tvrtka iz malog slavonskog grada postala je heroj održivosti. Sada se traže novi pobjednici, a nagradni fond premašuje 18.000 eura

Digitalna vidljivost

Dobra fotografija danas vrijedi više od tisuću riječi, ali važno je znati kako je iskoristiti

Profitabilnost jedne institucije, u ovom slučaju banke, važan je zamašnjak razvoja. Često nam se miješaju određene kategorije koje kažu što je uloga javnih kompanija, a što socijalnih ustanova. Mi smo profitna institucija u vlasništvu privatnih investitora i naš zadatak je voditi računa, naravno, o svim shareholderima i u tom kontekstu nema jednoobraznog odgovor na to pitanje. Moj zadatak bio je da nastavim stabilno poslovanje i da ga dalje razvijam. Nema dana da ne radimo na nekim novim razvojima, a vrlo je bitno razumjeti da ti razvoji u sebi sadržavaju i određena ulaganja u sigurnost te iskustvo klijenata koji postaju sve zahtjevniji. Tu je i stroga regulativa vezana za bankarski sektor i našu banku, a sva ta usklađenost zahtijeva i velika ulaganja. Stoga je potrebno da banka ima kapacitet kako bi s jedne strane podržala gospodarstvo i životni standard, a s druge, da bi svi ti povjereni depoziti bili sigurni i da bi banka uspješno obavljala usluge platnog prometa, jer često su povrati koje dajemo predmet usporedbe s ostalim sektorima, ulogama u međunarodnoj trgovini itd. Uloga banke puno je šira od klasičnog financiranja. I rekao bih da je baš u tome što smo penetrirali svjesno u sve te segmente, tražeći određene izvore profitabilnosti i stvaranja dodatne vrijednosti, naša formula uspjeha. Dakle, ne samo jedna zona, već svakodnevni rad na multidimenzionalnim proizvodima, uslugama i kontinuiranom poboljšanju.

Primjetno je da ste imali ključnu ulogu u nekoliko velikih poslovnih trenutaka u gospodarstvu u posljednjih dvije godine, počevši od refinanciranja kredita Fortenove, a što je toj kompaniji omogućilo da izađe iz dosta skupog aranžmana s američkim fondom, do partnerstva s tvrtkama u realizaciji planiranih akvizicija, kao i servisa pri inicijalnim ponudama dionicama kao uoči lanjskog izlaska na Burzu Žita, ili sekundarnim ponudama dionica kakva je bila ovogodišnja Bosqarova. Što vam je najvažnije kod partnera i poslova kad procjenjujete hoćete li ući u takve poslovne aranžmane?

Prvo, sretni smo i ponosni što smo bili partneri takvim klijentima, a još je primjera na kojima smo uspješno radili ili trenutačno radimo. Osim osnovnih bazičnih pravila koji počinju od toga tko je investitor, koji mu je track record, koliko je bio uspješan, kakvu viziju i menadžment ima, kako je strukturirana transakcija, koji su to modeli koji su biznisima donijeli određeni rezultat te što se planira u budućnosti… Ono što nas možda razlikuje u nekom segmentu od ostalih, a imamo puno klijenata, je što pokušavamo uvoditi koncept da razmišljamo prvenstveno o klijentu. Što je potrebno da njegov život napravimo boljim, da njegovu kompaniju napravimo boljom, da se razvija? A naravno da ćemo se onda i mi razvijati. Nakon što razumijemo što je potrebno klijentu – a naš doprinos tu je i kritički osvrt koji dajemo i koji često pomaže klijentu da preispita određene scenarije – onda se kreće slagati struktura kako bismo ispoštovali s jedne strane regulativu, stroga i jasna pravila te najbolje prakse kako transakcije strukturirati, te kako bismo s druge strane poduprli klijenta da njegovi planovi imaju poslovnu održivost i profitabilnost. U svakom trenutku razmišljamo o klijentu. Ne krećemo od nas, pa onda prema klijentu, nego obrnuto. Vjerujem da su to klijenti prepoznali uzimajući u obzir i snagu naše bilance, koliko toga možemo iznijeti. Moram reći da sve više klijenti slijedom svih tih primjera samostalno dolaze k nama, jer vide da smo institucija koja može najbolje udovoljiti njihovim potrebama.

Da li bi bilo moguće da jaki hrvatski brendovi, a bilo je u posljednjih dvije godine dosta preuzimanja unutar tržišta, ostanu u hrvatskim rukama bez kvalitetne potpore iz bankarskog sektora u globalu? Naime, kod onih najvećih poslova obično je nekoliko banaka za stolom…

Istina je da je za velike transakcije potrebno nekoliko banaka, samo je pitanje tko vodi određeni klub ili transakciju. Sigurno je isto tako da je za uspješno gospodarstvo potreban snažan bankarski sektor. To je uzajamni odnos. I kao što je za dobre banke potrebno snažno i održivo gospodarstvo koje raste, a Hrvatska je, moram reći, sada u toj fazi, pa samim time i mi ubiremo plodove te dobre situacije, svakako je to pomoglo da određeni brendovi ostanu u hrvatskim rukama. No, moram reći da je određeni miks između inozemnog i domaćeg vlasništva uvijek dobar, jer daje najbolje prakse, usporedbe, know-how. Hrvatska treba težiti tom balansu, da u svakom sektoru ima dovoljno otvorenosti, da tržište bude otvoreno po svakom pitanju i u svakom sektoru, ali i da strateški vodi računa o sektorima gdje želi imati lokalni footprint, odnosno prisustvo. Zato što u nekim kriznim situacijama lokalno prisustvo ipak predstavlja određeni korektivni faktor. Važno je pritom i da su kompanije profitabilno, a ne umjetno održive.

Sve veća prisutnost digitalnih servisa i globalnih fintech platformi unosi i neku novu dinamiku na domaće financijsko tržište. Kako Zagrebačka banka odgovara na te trendove – jeste li u poziciji da ih samo pratite ili ih možete i diktirati kroz inovaciju i vlastitu primjenu AI-a?

AI je očigledno najveći i najozbiljniji globalni trend od pojave pametnih mobilnih telefona te prije toga interneta, da ne idemo dalje prema posljednjoj industrijskoj revoluciji. Kod svih trendova prvo želimo razumjeti što su, kako potencijalno utječu na nas kao instituciju, našu ulogu u društvu, ali i na ponašanje klijenata. Kod bilo kakvog unaprjeđenja proizvoda, procesa ili utjecaja AI-a, lajtmotiv nam je uvijek da želimo stvoriti dodanu vrijednost. Počevši od pitanja kvalitetnijeg vremena koje klijent dobija zato što smo unaprijedili neke servise, dakle da ima više vremena za sebe. Sva ta promjena koju donosi AI zasigurno će pokrenuti globalne trendove vezane za radno vrijeme i posvećenost sebi. Tu se postavlja i jedno filozofsko pitanje… Ako bi AI ulazila u budućnosti u područje fizičke ili ljudske inteligencije, što će čovjek raditi? Zato želimo da svi servisi koje razvijamo budu u kontekstu poboljšanja produktivnosti i stvaranja dodatne vrijednosti, prvenstveno za klijenta, a onda i za nas kao instituciju, da imamo određen “povrat na uloženi kapital”. Dakle, trendove ne slijedimo slijepo, samo zato što postoje, nego ih pokušavamo razumjeti i izvući najbolje iz njih kako bi naši servisi bili još bolji, brži i kvalitetniji. Imamo tu i praktične primjere. Prvi smo na tržištu koji imamo aktivni voice bot, baziran na LLM-u, praktično našeg virtualnog asistenta koji, kada pozovete u naš kontakt centar, trenutačno odgovara na 35 posto upita, bilo na hrvatskom ili na engleskom jeziku. I to je naša praktična primjena AI-a, iza čega stoji cijeli set ljudi koji analizira kako dodatno unaprijediti proizvode na osnovu kvalitetnije analitike koju sada imamo. Na osnovu svih tih alata koje koristimo aktivno možemo puno bolje razumjeti što ne funkcionira u servisima, što je problem, što možemo unaprijediti. Određenu analitiku koja je prije trajala možda i tjednima, sada možda u jednom danu sve unaprjeđujemo…

Počeli smo s izborom gospodarstvenika godine gdje ste se našli među nominiranima, pa s time i zaključujemo. Možete li široj publici predstaviti svoj karijerni put? Imate gotovo 25 godina iskustva u bankarskom sektoru…

Punih 25 godina. Jer, počeo sam raditi 16. srpnja 2001. u našoj sestrinskoj banci, tada se zvala Zagrebačka banka BH Mostar. Počeo sam raditi u marketingu, i bio sam voditelj, ali voditelj sam sebi jer sam bio jedini zaposlenik. Radio sam razne poslove, od nošenja kutija na sajmovima do oglašavanja u svjetlu riječi do nekih ozbiljnih kampanja i intervjua. Ubrzo sam shvatio da se želim razvijati u “core” bankarstvu, pa sam prešao u “corporate” te nakon toga počeo obavljati i menadžerske funkcije, recimo u proizvodima i planiranju. Nakon toga sam u radu s klijentima bio direktor, pa nakon toga sam prešao u “Risk” kao član Uprave, na četiri i pol godine, u dosta turbulentnom vremenu nakon Lehmann Brothersa i svjetske globalne krize. Otvorila se zatim mogućnost da uđem u tzv. general menadžment, pa sam postao predsjednik Uprave naše banke u Banjaluci, zatim se vratio u Mostar, također za predsjednika Uprave. Bio sam tri i pol godine u Mostaru, nakon čega sam 2. siječnja 2020. dobio priliku da dođem u Zagreb kao zamjenik predsjednika Uprave i generalni menadžer. Bilo je to u turbulentnom vremenu za banku, razdoblju Covida i pripreme za uvođenje eura, uza sve ostalo. Nakon toga sam otišao u Bugarsku, u jako dobru i uspješnu banku, po veličini vrlo usporedivu sa Zagrebačkom. Bio sam tamo nekih skoro godinu i pol dana i onda sam se vratio kada je gospodin Vlaho otišao u UniCredit Bank Austria. Brzo sve to leti, ali toliko je bilo “utakmica” da je sve to i teško sažeti. Ali pomognu sva ta iskustva kad se nađeš u nekoj situaciji koju si prošao.

Rođeni ste u Mostaru, gdje ste se i školovali.

Od vrtića, preko osnovne i srednje škole za vrijeme rata do Ekonomskog fakulteta, sve sam završio u Mostaru. Prvo zaposlenje bilo je u banci. Imao sam i doškolovavanja jer je grupa značajno ulagala u mlade nade. I tako dođeš do pedesete. Mislim da je UniCredit napravio iskorak u regiji jugoistočne Europe baš zato što je vjerovao lokalnim ljudima i talentima. Imamo i po drugim zemljama puno primjera naših ljudi koji su prisutni na rukovodećim funkcijama, što dokazuje kvalitetu obrazovnog sustava, ali i u kontekstu leadershipa i rukovođenja ozbiljnim institucijama. UniCredit je prepoznao taj potencijal, vješto ga iskoristio i sada je vodeća bankarska grupacija u ovom dijelu Europe, a s određenim M&A aktivnostima to postaje i u cijeloj Europi.