Nobelovac Paul Krugman podržava privremeno ograničavanje rasta najamnina kao odgovor na stambenu krizu koja sve snažnije pogađa europske gradove. Istodobno upozorava da je francuski javni dug postao ozbiljan rizik za eurozonu te da bi Europa, zbog pritiska SAD-a i Kine, trebala razmotriti i privremenu zaštitu vlastite industrije, piše Euronews.

državna revizija

Inkluzivni dodatak pod povećalom revizije: Tisuće zahtjeva na čekanju, evo tko ima prednost

Gotovo dva mjeseca prosvjedi se šire nizom europskih zemalja, od Albanije i Italije do Francuske, Belgije, Njemačke, Portugala i Španjolske. Zahtjevi se razlikuju, ali među glavnim izvorima nezadovoljstva, osobito mladih, nalaze se visoki troškovi stanovanja.

Europska komisija u rujnu je predstavila prijedlog europskog zakona o priuštivom stanovanju, navodeći da čak 51 posto stanovnika europskih gradova smatra stanovanje hitnim problemom u mjestu u kojem žive.

Krugman smatra da je temeljno ekonomsko rješenje relativno jasno: treba graditi više stanova i uklanjati prepreke koje usporavaju novu gradnju.

Ondje gdje je gradnja liberalizirana, tvrdi, povećanje ponude već je dovelo do osjetnog pada cijena.

Problem je što izgradnja dovoljnog broja novih stanova traje godinama, dok su za dio stanovništva sadašnje cijene već „nemoguće“ za podnijeti.

U Rimu se, primjerice, cijena jedne sobe za studenta može popeti i do 1200 eura mjesečno, dok europske studentske organizacije upozoravaju da visoki troškovi stanovanja dio mladih već udaljavaju od visokog obrazovanja.

Studenti koji ne žive s roditeljima u prosjeku troše gotovo 40 posto mjesečnog prihoda na stanovanje, navodi Euronews pozivajući se na podatke europskih sveučilišnih organizacija.

Digitalna vidljivost

Dobra fotografija danas vrijedi više od tisuću riječi, ali važno je znati kako je iskoristiti

Pametna kupnja

Sigurnost postaje važan kriterij pri kupnji električnog SUV-a, a ovaj model ima pet zvjezdica

Krugman: Gradnja i kontrola najamnina mogu zajedno

Krugman zato ne odbacuje reguliranje najamnina, iako ekonomisti tradicionalno upozoravaju da prestroga kontrola može smanjiti interes investitora za novu gradnju.

On zagovara takozvane modele stabilizacije najamnina druge generacije, koji ograničavaju nagli rast cijena, ali istodobno ostavljaju prostor i poticaje za izgradnju novih stanova.

Kao primjer navodi New York, gdje se dio najamnina regulira, dok privatni investitori dobivaju velike porezne olakšice ako dio novoizgrađenih stanova uključe u režim priuštivog stanovanja.

„Nisam purist po tom pitanju“, poručuje Krugman, ističući da gradnja i regulacija mogu postojati istodobno.

Sličan pristup koristi i Berlin. Tamošnje pravilo o ograničavanju najamnina produženo je do kraja 2029. godine, a kod novog najma cijena u pravilu ne smije biti više od 10 posto iznad lokalne usporedive najamnine. Novi i temeljito obnovljeni stanovi spadaju među iznimke.

Krugman smatra da takve mjere ne bi trebale biti trajno rješenje.

Ako se istodobno dovoljno gradi, kaže, ograničenja bi bila potrebna tek nekoliko godina, dok bi njihov učinak na kućne proračune bio gotovo trenutačan.

Francuski dug mogao bi postati problem cijele eurozone

Krugman je puno zabrinutiji kada govori o Francuskoj.

Francuski javni dug krajem drugog tromjesečja 2026. dosegnuo je oko 119 posto BDP-a, odnosno gotovo 3,6 bilijuna eura. Eurostat Francusku svrstava među najzaduženije članice EU-a, iza Grčke i Italije.

Krugman smatra da Francuska ne bi morala provoditi naglu kratkoročnu štednju kada bi imala vjerodostojan plan kojim bi pokazala da se javne financije dugoročno mogu stabilizirati.

Jedan od problema vidi u mirovinskom sustavu, ocjenjujući da je dob za odlazak u mirovinu u Francuskoj preniska.

Njegova veća bojazan jest mogućnost da Francuska jednog dana izgubi povjerenje tržišta i suoči se s krizom financiranja nalik onoj koju su tijekom europske dužničke krize prolazile manje članice.

No razlika je u veličini.

„Ako Francuska upadne u krizu, to može srušiti cijeli sustav eura“, upozorio je Krugman za Euronews.

Francuska je drugo najveće gospodarstvo Europske unije i čini približno petinu gospodarstva europodručja.

Zbog toga je Krugman opisuje kao zemlju koja više nije samo „prevelika da propadne“, nego potencijalno i „prevelika da bi je se moglo spasiti“.

Prema njegovu argumentu, spašavanje gospodarstva takve veličine zahtijevalo bi sredstva kakva europske institucije teško mogu mobilizirati.

Europi prijeti gubitak dijela industrije

Krugman upozorava i na još jedan problem: deindustrijalizaciju Europe.

Europske kompanije istodobno se suočavaju s američkim trgovinskim barijerama, višim troškovima energije i snažnom konkurencijom kineskih proizvođača koje europski dužnosnici optužuju za prekomjernu proizvodnju i državne subvencije.

Posebno osjetljiv sektor je automobilska industrija.

Krugman vjeruje da europski proizvođači automobila mogu ponovno postati konkurentni, ali upozorava da vrijeme radi protiv njih.

Rizik je da se, dok kompanije ispravljaju strateške pogreške i prilagođavaju novoj konkurenciji, čitav proizvodni ekosustav počne raspadati — od dobavljača i tvornica do znanja i radnih mjesta.

Ako se to dogodi, povratak proizvodnje postaje mnogo teži čak i kada same kompanije kasnije ponovno postanu konkurentne.

Zagovornik slobodne trgovine sada traži „privremeni protekcionizam“

Upravo zato Krugman, ekonomist dugo poznat kao zagovornik otvorene međunarodne trgovine, smatra da se Europa trenutačno mora postaviti obrambeno.

„Nažalost, sada je vrijeme za nešto privremenog protekcionizma“, poručio je.

Ne zagovara trajno zatvaranje europskog tržišta, nego mjere koje bi europskoj industriji dale vrijeme potrebno za prilagodbu američkim carinama, kineskoj konkurenciji i ubrzanoj tehnološkoj tranziciji.

Njegova je poruka da Europa istodobno mora rješavati tri problema: stanovanje koje postaje nedostupno dijelu stanovništva, rastuće fiskalne rizike u velikim gospodarstvima te opasnost od gubitka industrijske baze.

Kod stanovanja Krugman vidi kratkoročni prostor za regulaciju dok se ne izgradi dovoljna ponuda. Kod Francuske traži vjerodostojan put prema stabilnijim javnim financijama. A kada je riječ o europskoj industriji, čak je i zagovornik slobodne trgovine spreman privremeno prihvatiti zaštitne mjere kako bi Europa dobila vrijeme za prilagodbu.