Doživljava li Kina procvat ili stagnira? S jedne su strane njezine izvozne industrije, uključujući električna vozila, solarne panele i gotovo cijeli spektar industrijske robe, predmet zavisti cijeloga svijeta, dok su joj tehnološka industrija i industrija umjetne inteligencije odmah iza Sjedinjenih Američkih Država, a Europa debelo zaostaje.

S druge strane, kao što sam pisao mnogo puta, Kina je sada u šestoj godini sveobuhvatne krize na tržištu nekretnina u japanskom stilu. Može li Kina istodobno doživljavati i procvat i stagnaciju?

Nezaposlenost mladih

U nedavnom radu instituta Brookings, Yuanchen Yang iz Međunarodnog monetarnog fonda i ja istražujemo upečatljive paralele između današnje Kine i Japana 90-ih godina prošlog stoljeća, posebno u sektoru stambenih i poslovnih nekretnina i povezane infrastrukture. U oba slučaja, slom spekulativne groznice ostavio je golem višak građevinskih kapaciteta čije će raščišćavanje potrajati godinama.

Kina se još uvijek nalazi usred tog procesa. Zapanjujuće je da je Kina izgradila više četvornih metara stambenog prostora po glavi stanovnika nego Ujedinjeno Kraljevstvo ili Francuska, iako je i dalje znatno siromašnija zemlja. Njezina cestovna i željeznička mreža ravne su onima najnaprednijih svjetskih gospodarstava, a u mnogočemu su daleko superiornije od američkih.

No, kinesko je gospodarstvo ujedno i duboko neuravnoteženo – poput bildera koji je nabildao samo trup. Potrošnja, koja je glavni pokretač rasta u naprednim gospodarstvima, i dalje je slaba. Istočna Kina ima istaknute gradove koji su na dobrom putu da konkuriraju svojim zapadnim pandanima, dok se u mnogim manjim gradovima i ruralnim područjima, u kojima živi najmanje polovica kineskog stanovništva, životni standard kreće negdje između onoga u Latinskoj Americi i Južnoj Aziji.

Sada postoji strah da bi, nakon sloma njezina stambenog mjehura, Kina mogla zauvijek ostati zarobljena u takozvanoj “zamci srednjeg dohotka”. Kada je Japan pogodila kriza nekretnina, on je već bio vrlo bogata zemlja, s dohotkom po stanovniku koji je parirao onome u SAD-u. Trideset godina poslije njegov je dohodak po stanovniku bliži talijanskom, koji je pak niži od onoga u Mississippiju, najsiromašnijoj američkoj saveznoj državi, a današnja Kina ni izbliza nije toliko bogata kao što je Japan bio početkom 90-ih.

Između automatizacije i umjetne inteligencije, najdinamičniji dijelovi kineskih najdinamičnijih sektora ne otvaraju dovoljno radnih mjesta. Nezaposlenost mladih postala je toliko loša da vlasti više ne objavljuju te podatke redovito. Čak i u najboljim okolnostima, bilo bi teško nadoknaditi propadanje sektora nekretnina i infrastrukture, koji, kako pokazujemo Yang i ja, čine gotovo jednu trećinu potražnje kada se uključe i izravni i neizravni učinci. Ipak, bilo bi pogrešno pretpostaviti da kineska kriza nekretnina nužno ograničava njezinu sposobnost geopolitičkog ili ekonomskog natjecanja.

eurorap metodologija

Od Dubrovnika do Osijeka: 2,7 milijuna eura za sigurnije državne ceste

tehnički pregledi

Sigurniji transport uz napredne sustave, ispravna vozila i bolje planiranje

Ako porazgovarate s poslovnim ljudima ili posjetite tehnološke konferencije, čut ćete da je kinesko gospodarstvo dominantno i inovativno. Kina nije demokracija, a njezini vođe mogu dopustiti procvat dinamičnih tehnoloških i izvoznih sektora čak i dok ostatku domaćeg gospodarstva trebaju desetljeća da probavi prekomjernu gradnju. Sasvim je moguće zamisliti 450 milijuna Kineza kako napreduju u dinamičnom gospodarstvu kojim dominiraju tehnologija i proizvodnja, dok se preostalih 950 milijuna snalazi uz znatno niži životni standard.

Suočene s takvom podjelom, većinu bi zapadnih demokracija preplavio pritisak za preraspodjelom, kao što europske zemlje već dobro znaju. No, u Kini to ne mora biti tako, pogotovo ako vlada smatra da nacionalna sigurnost i globalna uloga zemlje ovise o jačanju njezinih strateških tehnoloških sektora – a 450 milijuna ljudi još je uvijek više od populacije SAD-a i u rangu je s Europskom unijom.

Regionalne razlike

Hoće li takav ishod biti moguć, naravno, tek ćemo vidjeti. Otkako je Xi Jinping postao predsjednikom 2013. godine, Komunistička partija posvećuje znatnu pozornost regionalnim razlikama. No, gospodarske sile koje koncentriraju aktivnost u glavnim središtima, uz jaku želju za potvrđivanjem moći na međunarodnoj sceni, mogle bi na kraju nadjačati pritisak za smanjenjem nejednakosti.

Veliki gospodarski povjesničar Angus Maddison, pišući krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, tvrdio je, suprotno mišljenjima mnogih ekonomista, uključujući Paula Samuelsona, da Sovjetski Savez nikada neće u potpunosti sustignuti SAD. Ipak, zahvaljujući svojoj bogatoj znanstvenoj tradiciji, SSSR se i dalje mogao natjecati na samoj tehnološkoj granici i postići vojni paritet. Jedna velika razlika između Sovjetskog Saveza i Kine je ta što se Kina trudila svim silama integrirati s SAD-om, kako u trgovini, tako i u znanosti. Unatoč trgovinskom ratu američkog predsjednika Donalda Trumpa, jasno je da se današnji izazovi, od klimatskih promjena do odmetnute umjetne inteligencije, ne mogu riješiti bez opsežne suradnje dviju supersila.

Stoga, ma koliko kineska kriza na tržištu nekretnina bila paralizirajuća, i iako će prekomjerna gradnja vjerojatno godinama kočiti rast, dinamična jezgra njezina gospodarstva nastavit će bujati, dokle god zemlja ostaje politički stabilna – i dok ne podlegne iskušenjima imperijalnog prenaprezanja.

© Project Syndicate, 2026.