Službena objava na kompanijskim internetskim stranicama kutinske Petrokemije o ponovnom pokretanju proizvodnih postrojenja, nakon četveromjesečnog zastoja, u javnosti je dočekana kao signal stabilizacije ovog domaćeg industrijskog diva.

Međutim, dublji pogled u strukturu pokrenutih procesa pokazuje bitno drugačiju i u ovom trenutku manje optimističnu realnost.

nformacija koja je plasirana zapravo je tek djelomična, jer u uvjetima enormno visoke cijene plina kompanija je aktivirala samo dio asortimana, jedini mogući i financijski podnošljiv dio programa – proizvodnju KAN-a, kalcijevog amonijevog nitrata koji se koristi u poljoprivredi kao mineralno dušično gnojivo.

Za domaće kupce

Taj proizvod ima manji udjel u ukupnim kapacitetima, njegova troškovna struktura ne zahtijeva masivno forsiranje primarnog energenta, prirodnog plina, već se oslanja na preradu amonijaka uz dodatak lokalnih sirovina. Time je izbjegnut izravan udar ekstremno nepovoljnih uvjeta na europskom tržištu plina kakav trpi proizvodnja uree. U praksi proizvodnja KAN-a omogućuje drastično rezanje potencijalnih gubitaka, dok s operativne strane osigurava kontinuitet rada i isplatu plaća.

Takav pristup uprave kutinske tvrtke jasniji je ako se uzme u obzir stanje na europskom tržištu plina, gdje je cijena trenutačno premašila kritičnih 90 eura po megavatsatu. Koliko je ta razina za ovu industriju nepovoljna i u kojoj mjeri opravdava odluku vodstva Petrokemije o zamrzavanju bazičnih postrojenja govore već poznate brojke koje su komunicirane iz kompanije, da je granica isplativosti cijena plina na razini od 30 eura.

Proljetos su pogoni, doduše, bili aktivni pri nešto višoj cijeni plina od oko 40 eura, no objašnjenje zašto je to bilo moguće je da je cijena finalnog gnojiva na tržištu istovremeno porasla i to brže od troškova inputa, još uz solidnu maržu. Trenutačna tržišna jednadžba posve je suprotna.

Radne aktivnosti u kutinskoj tvrtki, izuzme li se aktualna proizvodnja KAN-a, svedene su na jednu od standardnih, ali sekundarnih operacija, uvoz gotovog gnojiva i prepakiravanje. Iako je riječ o uobičajenom načinu očuvanja prisutnosti na tržištu, to nije rad punim kapacitetom i željena vlastita proizvodnja.

ZAGREB FINANCIJSKI FORUM

Ćorić, Primorac i vodeći bankari: Zagreb otvara velike financijske teme

crm alati

„Problem nije u trudu prodavača, nego u tome što im sustav ne pomaže”

O njezinom cjelovitom pokretanju u ovim energetskim uvjetima zasad nema ni naznaka. Čak i pokrenuta proizvodnja KAN-a ima ograničen vijek trajanja, od mjesec dana, a namijenjena je, kako kažu u Petrokemiji, za isporuku kupcima na domaćem tržištu.

Nerazriješeni odnosi

Sama objava pokretanja proizvodnje je zakonska obveza obavještavanja javnosti zbog strogih propisa o zaštiti okoliša kojih se mora držati kemijska industrija, no zbog toga što je bila nepotpuna, unijela je zabunu i među onima koji prate poslovanje petrokemijskog sektora.

Zasad, pak, nema ni konkretnih naznaka o formalnoj realizaciji najavljene dokapitalizacije Petrokemije. Iako je prije desetak dana održana sjednica Nadzornog odbora, a potom i Glavna skupština, odluka o pokretanju postupka još nije donesena. Glavna kočnica i dalje su neriješeni odnosi unutar same turske grupacije Yildirim, koja je većinski vlasnik, zbog čega je ovaj važan proces, ključan za financijsku stabilnost i potrebne investicije u kutinskom proizvođaču, i dalje na čekanju.

Upućeni izvori, međutim, uvjeravaju kako je i dalje aktualan već postignuti dogovor Yildirima s državom, koja u Petrokemiji posjeduje kontrolni paket, te namjerava sudjelovati i u novom povećanju kapitala s Yildirimom, kako bi se održao postojeći vlasnički omjer. Riječ je o dokapitalizaciji teškoj ukupno 100 milijuna eura, namijenjenoj sanaciji oslabljene bilance, a pokaže li se da je zbog odugovlačenja samog postupka potreban i veći iznos, te dodatno snaženje, prema našim izvorima, to neće biti tema u ovog, već nekog idućeg kruga.

No, kada će se realizirati već usuglašeni dokap, čija je operacionalizacija bila najavljivana za kraj ove godine, u ovom trenutku nitko ne može precizirati. Svi akteri uvjeravaju tek u jedno – zeleno svjetlo uslijedit će čim se okonča podjela imovine između vlasnika tog globalno snažnog obiteljskog konglomerata, braće Ali Rize i Roberta Yüksela Yildirima.