Hrvatska ima najveći turistički intenzitet u Europskoj uniji, a razmjere opterećenja koje prati koncentraciju gostiju pokazuju primjeri Makarske i Lošinja. U Makarskoj vodoopskrba i odvodnja tijekom turističke sezone dosežu maksimalne tehničke kapacitete, a dvije trećine anketiranih stanovnika prometne gužve smatra velikim problemom.

Zajednički vodoopskrbni sustav Cresa i Lošinja u 2024. iskoristio je 96,6 posto dopuštene godišnje količine crpljenja vode, uz gubitke u mreži od 44,5 posto, pokazuju studije Instituta za turizam. U Hrvatskoj je lani ostvareno 24,5 turističkih noćenja po stanovniku, tri i pol puta više od europskog prosjeka.

Iza nje su Malta s 21,7, Cipar s 19,4, Grčka s 15,1 i Austrija s 14,6 noćenja. U srpnju i kolovozu ostvareno je 54,5 posto svih godišnjih noćenja, prema 31,1 posto u EU-u. I po tome Hrvatska prednjači, ispred Bugarske s 43,4 posto i Grčke s 41,6 posto, pokazuju Eurostatovi podaci za 2025.

“Imamo izrazitu i prostornu i vremensku koncentraciju turističke potražnje”, kaže Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam. Prema podacima koje iznosi, čak 66 posto noćenja u 2025. ostvareno je na četiri posto površine Hrvatske. Takav dvostruki pritisak, objašnjava, otežava razvoj turističkog proizvoda visoke kvalitete i dodane vrijednosti u usporedbi s destinacijama u kojima je potražnja ravnomjernije raspoređena.

Ljetni pritisak

Jadranska Hrvatska u najprometnijem je mjesecu 2024. ostvarila 20,2 turistička noćenja po stanovniku, gotovo dvostruko više od Baleara s 11 te znatno više od Krete s 11,4 noćenja. Među regijama EU-a ispred nje bili su samo Južni Egej s 26,9 i Jonski otoci s 24,9 noćenja, prema najnovijem Eurostatovu dokumentu o održivosti turizma.

U Istri je pokazatelj u vršnom mjesecu 2024. premašio 40 noćenja po stanovniku. Preračunato na mjesec od 31 dana, to znači prosječno više od 1,3 turista koji noći na svakog stanovnika dnevno. Pritom nisu obuhvaćeni jednodnevni posjetitelji ni boravci u neiznajmljenom smještaju, primjerice, vikendicama ili kod rodbine i prijatelja, koji također koriste prometnice i javne sadržaje. Prostor je, upozorava Krešić, jedan od najvrjednijih, ali i najoskudnijih i najranjivijih turističkih resursa, a promjene u njemu često su dugoročne, ponekad i nepovratne.

Sezonalnost pak donosi nedostatak radnika ljeti i slabu iskorištenost kapaciteta ostatak godine, što smanjuje produktivnost, povećava troškove poslovanja i otežava povrat ulaganja. “Moramo osigurati infrastrukturu i usluge za iznimno velik broj posjetitelja na ograničenom prostoru i tijekom relativno kratkog razdoblja, iako su ti isti kapaciteti veći dio godine neiskorišteni”, ističe Krešić.

ZAGREB FINANCIJSKI FORUM

Ćorić, Primorac i vodeći bankari: Zagreb otvara velike financijske teme

crm alati

„Problem nije u trudu prodavača, nego u tome što im sustav ne pomaže”

Upravo tu kombinaciju ljetnog opterećenja i nedovoljne iskorištenosti izvan sezone smatra jednim od ključnih strukturnih problema hrvatskog turizma. Na tržištu smještajnih nekretnina već se vide znakovi zasićenosti, smatra Dubravko Ranilović, predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK i direktor Kastel nekretnina. Ulaganje u privatni turistički smještaj i dalje se smatra poželjnim, ali interes je slabiji nego prethodnih godina. Kao primjer zasićenosti izdvaja Istru, a usporavanje tržišta povezuje s velikom ponudom i često nerealno visokim cijenama.

Kratka sezona određuje i očekivanja ulagača, posebno u privatnom smještaju. “Zbog velike ponude apartmana stvorili smo destinacije duhova”, kaže Ranilović, opisujući mjesta koja se s prvim hladnim danima prazne jer turisti odlaze, a domaćih stanovnika nema. Dobri hoteli, naglašava, nude više sadržaja od samog noćenja. Komunalna i prometna infrastruktura utječu na odluke ulagača, ali smjer razvoja određuje lokalna uprava kroz prostorne planove. Ranilović upozorava da mnoga priobalna mjesta nemaju razvijenu strategiju turističkog razvoja, a ljetna opterećenost vodovoda i kanalizacije smanjuje njihovu privlačnost.

Razvoj hotela izvan naselja dodatno otežava potreba da se na neizgrađenu lokaciju dovede sva potrebna infrastruktura. Dodatna je ranjivost oslonjenost na nekoliko stranih tržišta. Gosti iz triju vodećih zemalja ostvarili su 2024. godine 39 posto svih noćenja u Hrvatskoj. Veći udio imali su samo Luksemburg s 57,7 posto i Austrija s 44,5 posto. Više od polovice hrvatskog udjela tih triju tržišta odnosilo se na Njemačku. Prostornu i vremensku koncentraciju tako prati i koncentracija potražnje prema zemljama iz kojih gosti dolaze.

Granice rasta

Studije Instituta za turizam za Makarsku i Mali Lošinj pokazuju zašto odluke o novim kapacitetima trebaju počivati na lokalnim podacima. Visoka iskorištenost dopuštenog crpljenja vode i veliki mrežni gubici na cresko-lošinjskom području upućuju i na važnost obnove postojećeg sustava. Nacionalni rast noćenja ne može pokazati takva uska grla pojedine destinacije.

“To su vrlo konkretni pokazatelji koji nam omogućuju da identificiramo infrastrukturna uska grla, procijenimo posljedice daljnjeg rasta turističke potražnje i odredimo prioritete budućih ulaganja”, kaže Krešić. Studije prihvatnog kapaciteta, dodaje, trebaju omogućiti upravljanje razvojem uz očuvanje kvalitete života stanovnika.

No, stručna podloga nije dovoljna. “Za učinkovito upravljanje je, osim kvalitetnih i redovito ažuriranih podataka, potrebna i politička volja koja često izostaje jer se u pravilu radi o politički nepopularnim potezima”, upozorava Krešić. Kao pozitivan primjer izdvaja Dubrovnik i sustavnije upravljanje turističkim tokovima, osobito dolascima kruzera, prometom i brojenjem posjetitelja u staroj jezgri.

Za smanjenje sezonalnosti Krešić preporučuje razvoj kulturnog, poslovnog, zdravstvenog i aktivnog turizma, ponudu hrane i vina te bolju zračnu povezanost izvan ljeta. Zajednički je cilj ravnomjernije koristiti postojeće kapacitete i ublažiti sezonski pritisak. “Umjesto da se fokusiramo na brojanje noćenja, trebali bismo sve više pozornosti posvećivati ekonomskoj vrijednosti koju turizam stvara”, zaključuje Krešić