Investicija u modernizaciju riječke rafinerije jedna je od generacijskih investicija, vitalnih za hrvatsko gospodarstvo.

Vidimo to posebno posljednjih tjedana kad se sve češće spominju nestašice dizela. Hrvatska je tu, zbog rafinerije, ipak nešto zaštićenija, iako u slučaju većih poremećaja ne može sama opskrbljivati hrvatsko tržište.

Prvi europski pogon

Riječ je o najvećem pojedinačnom ulaganju Ine u povijesti te kompanije, jednom od najvećih ulaganja u povijesti hrvatske industrije, koje bi trebalo osigurati profitabilan rad riječke rafinerije u idućim desetljećima, kao i pouzdanu opskrbu domaćeg tržišta svim vrstama goriva, posebno dizela, koje će riječka rafinerija od sad proizvoditi u većim količinama.

Čak 700 milijuna eura i velikih sedam godina u kojoj se realizirala čini je doista monumentalnim spomenikom hrvatskog gospodarstva u 21. stoljeću. Riječki rafinerijski kompleks transformiran je u jedno od tehnološki najnaprednijih postrojenja u regiji, uz višu energetsku učinkovitost, bolje iskorištavanje sirove nafte i veći udio visokovrijednih proizvoda, a u fokusu Ine ostaje sigurna i kontinuirana opskrba hrvatskog tržišta te ključnih tržišta u regiji BiH, Crne Gore i Slovenije.

Prema podacima iz Ine, u projektu je sudjelovalo više od 10.500 radnika, a u novom postrojenju će ih raditi 60. Ugrađeno je 9400 tona čelika i 581 kilometar primarnih kabela, utrošeno 8,9 milijuna radnih sati, provedene su brojne edukacije, 56 vježbi evakuacije i spašavanja.

Malo je poznato da riječka rafinerija zapravo ima tradiciju dugu gotovo stoljeće i pol. Nastanak poduzeća vezan je uz potrebu mađarskoga dijela Austro-Ugarske Monarhije za naftnim derivatima. Rijeka je odabrana zbog svog geografskog položaja kao najpovoljnija točka izlaska mađarskoga gospodarstva na more. U Budimpešti je 1882. osnovano dioničko društvo Rafinerija mineralnog ulja koje je iste godine kupilo zemljište na riječkom izvangradskom području Ponsal (danas Mlaka).

Idejni arhitektonski nacrt izradio je riječki inženjer Mate Glavan, a gradnja je započela 1883. Iste godine stigao je prvi teret nafte dopremljen iz Philadelphije, preradbom koje je Rafinerija službeno počela s radom te postala prvi europski pogon za preradbu nafte na industrijski način. U bivšoj Jugoslaviji, riječka rafinerija bila je neko vrijeme jedini proizvođač motornih ulja. Vrhunac proizvodnje dosegnut je 1979. kada je u Rafineriji prerađeno 5,58 milijuna tona nafte. Malo je poznato i to da je Rafinerija izgradila važne infrastrukturne objekte, pomažući među ostalim izgradnju Krčkoga mosta.

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Od balističke zaštite do robotike

Hrvatsko oružje i vojna oprema traže nova tržišta. Sljedeća postaja je Vijetnam

Rafinerija u Rijeci nije samo važna, već i vrlo dobro upravljana. Prošle godine Rafinerija nafte Rijeka imala je najvišu operativnu dostupnost (96,1 posto) u cijeloj MOL Grupi, među svim MOL proizvodnim lokacijama (tri rafinerije i dva petrokemijska postrojenja). To je iznad svjetskog prosjeka operativne dostupnosti rafinerija, koji iznosi oko 95 posto.

Kilometar dug kompleks

Uz puštanje u probni rad rafinerije, potpisan je i ugovor Ine i države o dodjeli 15 milijuna eura bespovratne potpore za projekt proizvodnje zelenog vodika u kompleksu rafinerije. Ukupna investicija u potonji projekt je 61 milijun eura. DCU će riječkoj rafineriji omogućiti stabilan kontinuirani rad, daleko veću profitabilnost zbog mogućnosti prerade težih vrsta sirove nafte, uz veći prinos visokovrijednih rafinerijskih proizvoda, u prvom redu, dizela, čija je cijena nakon izbijanja ratnog sukoba SAD-a i Izraela s Iranom gotovo udvostručena.

DCU je posve izmijenio izgled riječke rafinerije, a s transportnom trakom, silosom za skladištenje petrol-koksa i lukom za ukrcaj na brodove čini gotovo kilometar dug kompleks kojemu su u međuvremenu prilagođena i ostala postrojenja rafinerije, u što je Ina, uz druge projekte, poput pogona za izdvajanje propilena, u posljednjih desetak godina uložila ukupno milijardu i pol eura.

Još jednom valja naglasiti kako je Rafinerija još uvijek u fazi probnog rada. Prerada sirove nafte povećat će se s nešto više od tri milijuna tona godišnje na oko četiri milijuna tona u 2027. godini, kada novo postrojenje bude radilo punim kapacitetom.