Potiče li hrvatski porezni sustav građane da ulažu u stanove, ostaju pri bankovnoj štednji ili se okreću tržištu kapitala? Najam ima priznate paušalne troškove, kamate na obveznice oslobođene su poreza, a kapitalni dobici u pravilu se ne oporezuju nakon dvije godine držanja financijske imovine.

No, povoljniji tretman ne jamči promjenu navika. Europska centralna banka (ECB )upozorava da olakšice mogu potaknuti preusmjeravanje štednje prema tržištu kapitala, ali istraživanja upućuju na razmjerno skroman učinak jer kućanstva ostaju snažno privržena depozitima.

Troškovi, rizici i prinosi

Prema podacima Europske komisije, porezi na prihode kućanstava od štednje, ulaganja i najma u Hrvatskoj čine 1,8 posto ukupnih poreznih prihoda, prema 2,7 posto na razini EU-a. Hrvatska je na istoj razini kao Njemačka, iznad Slovenije s 1,2 posto, ali ispod Francuske i Luksemburga s po 4,5 posto.

Udjeli pokazuju koliko se države oslanjaju na taj izvor, a ne kolike stope primjenjuju ni koje ulaganje najviše potiču. Iz Porezne uprave objašnjavaju da razlike ovise o stopama i oslobođenjima, razvijenosti tržišta kapitala, strukturi imovine i ulaganja te zastupljenosti drugih poreza. Jednaki udjeli Hrvatske i Njemačke zato ne znače jednake sustave. Manji udio može odražavati povoljniji tretman, ali i manje oporezive prihode od imovine ili veći doprinos drugih poreza.

Konkretna hrvatska pravila pokazuju da pogodnosti postoje za različite izbore. Kod najma priznaje se 30 posto paušalnih troškova pa stopa od 12 posto na preostalu osnovicu znači porez od 8,4 posto bruto najamnine. Turističko iznajmljivanje oporezuje se paušalno po krevetu. Oporezive kamate na štednju i dividende podliježu stopi od 12 posto, dok su kamate na obveznice izuzete. Kapitalni dobitak u pravilu se ne oporezuje ako se financijska imovina proda nakon dvije godine od stjecanja.

Hrvatska pritom nije iznimka. ECB navodi da Češka, Luksemburg, Slovačka i Slovenija također oslobađaju kapitalne dobitke od prodaje dugoročnije držanih dionica, uz različite rokove i uvjete. U Slovačkoj oslobođenje za određene dionice vrijedi nakon godine dana, u Luksemburgu za određene udjele nakon šest mjeseci, a u Sloveniji stopa pada na nulu nakon 15 godina. Za ulagača zato nije važna samo stopa, nego i razdoblje držanja imovine.

Porez utječe na prinos koji ostaje građaninu, ali sam ne pokazuje je li povoljnije ulagati u stan, depozit ili dionice. Oslobođenje dobitka od prodaje dionice nakon dvije godine ne znači i oslobođenje dividende, a porez na najamninu samo je dio računice ulaganja u stan. Važni su i troškovi, rizici i ostvareni prinosi. Zašto građani ipak ostaju pri depozitima? ECB u analizi raspodjele štednje kućanstava europodručja navodi da štede ponajprije iz opreza i navike, a na odluke utječu financijska pismenost, dostupnost informacija i mirovinski sustav. Viši potencijalni prinos zato nije dovoljan razlog za promjenu. Pri oblikovanju poticaja, naglašava ECB, uz visinu stopa treba razmotriti i način oporezivanja.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom

Prepreka može biti i ostvarivanje porezne olakšice. Neučinkoviti postupci povezani s porezom po odbitku ulagače stoje 6,62 milijarde eura godišnje, prema procjeni Europske komisije. Iznos uključuje nezatražene povrate, troškove postupaka i oportunitetne troškove čekanja. Mnoge države pri isplati dividende stranom ulagaču zadržavaju porez po stopi višoj od ugovorene pa on mora tražiti povrat razlike. Porezna pogodnost na papiru zato ne znači i jednostavno ostvarivanje prava.

Mnoge države, naime, pri isplati dividende stranom ulagaču zadržavaju porez po stopi višoj od ugovorene. Ulagač tada mora tražiti povrat razlike, što ulaganje može učiniti složenijim i skupljim. Porezna pogodnost na papiru tako ne mora značiti jednako jednostavan pristup za svakog ulagača.

Porezna stručnjakinja Marija Zuber u hrvatskim pravilima naglašava zajedničku prednost prihoda od najma i financijske imovine u odnosu na rad. “Uzrok tih razlika nisu samo porezna oslobođenja, nego razlike u poreznim stopama te činjenica da se na zarade na tržištu rada, osim poreza, plaćaju i doprinosi”, ističe. Dohodak od imovine i ulaganja oporezuje se proporcionalno, dok zarade od rada podliježu godišnjem oporezivanju prema visini dohotka.

Učinak poticaja

Razliku ilustrira zaposlenikom iz Zagreba s godišnjom bruto plaćom od 30 tisuća eura: uz osnovni osobni odbitak i bez dodatnih olakšica, ostaje mu 20.136 eura, dok poslodavčev trošak iznosi 34.950 eura. Kada bi taj iznos bio dobit društva oporezovana stopom od deset posto, nakon dodatnog poreza od 12 posto na isplatu vlasniku ostalo bi 27.680,4 eura. Primjer vrijedi za društvo s prihodima do milijun eura i uspoređuje davanja na rad i dobit, a ne isplativost pojedinih ulaganja.

Istodobno, hrvatska naplata raste. Prema podacima Porezne uprave, u 2025. od dohotka od kapitala naplaćeno je 329,5 milijuna eura, od najma i zakupa pokretnina i nekretnina 107,9 milijuna, a od turističkog paušala 55 milijuna. Ukupno je to 492,4 milijuna eura, odnosno 20,5 posto više nego godinu prije. Bez razdvajanja učinaka propisa, prihoda i naplate, rast ne pokazuje jesu li građani promijenili ulaganja, a zbroj nije automatski usporediv s europskom kategorijom.

Zuber upozorava da na razlike u standardu, prema njezinoj ocjeni, više od različitog poreznog tereta utječu siva ekonomija i skriveni prihodi. Kritična je i prema učinkovitosti hrvatske administracije. “Neke države su pravednije rasporedile porezni teret na svoje stanovništvo, u nekima je administracija učinkovitija u detektiranju, suzbijanju i sankcioniranju porezne evazije. Na žalost, Hrvatska nije među njima”, ističe. Prostor za promjene vidi u većem oporezivanju dobiti i imovine. Predlaže da se isplaćena dobit uključi u godišnji dohodak i oporezuje prema tarifi za plaće.

“Hrvatska ima neiskorišten fiskalni kapacitet u imovini”, naglašava, a porez na nekretnine uveden prošle godine ocjenjuje kao “samo sitni pomak u tom smjeru”. “Poželjno je i potrebno sniziti porezni teret na plaće”, poručuje. Prema usporedbi koju iznosi, početne stope poreza na plaće u europskim državama mogu iznositi deset do 12 posto, dok su u većini hrvatskih gradova i općina 20 posto.

Za učinak poticaja važno je i kome koriste. ECB naglašava da trebaju privlačiti nove štediše na tržište kapitala, umjesto ponajprije pogodovati postojećim ulagačima. Potrebni su jednostavni, dostupni i cjenovno prihvatljivi proizvodi. Hrvatsko pitanje zato nije samo koliko oporezovati pojedini prihod, nego i mijenjaju li pogodnosti odluke građana te olakšavaju li pristup ulaganjima.