Hrvatska je gotovo šest godina nakon isteka razdoblja na koje su se odnosile prve Arhitektonske politike dobila nacrt novog dokumenta.

Arhitektonske politike određuju smjernice za oblikovanje i očuvanje prostora: kako planirati kvartove i naselja, kakve škole, bolnice, trgove i druge javne prostore graditi, kako zaštititi krajolik i vrijednu arhitekturu, kada raspisivati arhitektonske natječaje i kako građane uključiti u donošenje odluka koje mijenjaju prostor u kojem žive.

Nacrt dokumenta Arhitektonske politike RH – Kvalitetan prostor za sve bio je na javnom savjetovanju od 9. rujna do 10. listopada. Ministarstvo sada obrađuje pristigle primjedbe, nakon čega će dokument biti upućen Vladi.

Pametni gradovi

Novi Zakon o prostornom uređenju definira Arhitektonske politike kao dio opće politike Republike Hrvatske kojim se usmjeravaju razvoj, oblikovanje i upravljanje prostorom. Do donošenja novog dokumenta Hrvatska se i dalje oslanja na ApolitikA, dokument koji je Vlada donijela 2012. godine za razdoblje od 2013. do 2020. godine. Sabor je 2023. propisao da se prethodne Arhitektonske politike primjenjuju do donošenja novih. Probijen je i rok koji je tada određen Vladi.

Novi nacrt postavlja pet ciljeva. Prvi, učinkovitije upravljanje prostorom, podrazumijeva bolju koordinaciju države, gradova, općina i struke, kvalitetnije prostorne planove, učinkovitiji nadzor nad njihovom provedbom i veću upotrebu podataka. Drugi cilj, kvalitetan prostor za život svih građana, proširuje fokus s pojedinačnih zgrada na kvartove, ulice, parkove, javne sadržaje i pristupačnost prostora.

Treći se odnosi na kulturu oblikovanja prostora, obrazovanje, podizanje svijesti o vrijednosti prostora i veće uključivanje javnosti. Četvrti je usmjeren na jačanje znanja i odgovornosti javne uprave, projektanata i gospodarskih subjekata, uključujući javnu nabavu i arhitektonsko-urbanističke natječaje. Peti se odnosi na održivost i otpornost prostora, s naglaskom na prilagodbu klimatskim promjenama, zelenu i plavu infrastrukturu, rješenja temeljena na prirodi, upravljanje vodom i koncept “gradova spužvi”.

Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić pri predstavljanju dokumenta posebno je naglasio važnost digitalizacije. “Kako bismo mogli realizirati arhitektonske politike, uspostavili smo horizontalne mjere kroz potpunu digitalnu transformaciju sustava prostornog uređenja i gradnje te primjenu znanstvenih dostignuća i inovacija u postupku planiranja i projektiranja”, rekao je. Ministarstvo provedbu tih mjera povezuje s Informacijskim sustavom prostornoga uređenja.

Branko Bačić

Uspostavili smo horizontalne mjere kroz potpunu digitalnu transformaciju sustava prostornog uređenja i gradnje

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Od balističke zaštite do robotike

Hrvatsko oružje i vojna oprema traže nova tržišta. Sljedeća postaja je Vijetnam

Digitalizacija se, međutim, ne svodi samo na elektroničke prostorne planove. U programu rada Zavoda za prostorni razvoj već su navedeni LiDAR, snimanje mikrolokacija dronovima, satelitske snimke, tematske karte i novi skupovi prostornih podataka. Ministarstvo za listopad najavljuje i rasprave o umjetnoj inteligenciji, pametnim gradovima i digitalnim blizancima – računalnim modelima gradova koji omogućuju praćenje promjena i provjeru različitih razvojnih scenarija.

Dobar dio onoga što se sada ponovno stavlja na stol bio je zapisan prije 14 godina. Prva ApolitikA u deset je područja predviđala pedesetak aktivnosti: kvalitetnije prostorno planiranje, arhitektonske natječaje, bolju javnu nabavu, veće sudjelovanje građana, zaštitu arhitektonske baštine i krajolika, suzbijanje bespravne gradnje te mjere u području stanovanja, obrazovanja i odnosa arhitekture i turizma.

Hrvatska komora arhitekata i Udruženje hrvatskih arhitekata 2018. godine, pet godina nakon početka provedbe, izradili su analizu dotadašnjih rezultata. Zaključili su da ciljevi nisu ostvareni i da je od pedesetak predviđenih aktivnosti provedeno tek dvadesetak. Među slabostima su izdvojili nedovoljno uključivanje javnosti, izostanak odgovarajućeg sustava zaštite vrijedne arhitekture 20. i 21. stoljeća te sustav javne nabave u kojem kvaliteta projektiranja nije imala važnost predviđenu Arhitektonskim politikama.

Ministarstvo je 2020. objavilo i vlastito završno izvješće o provedbi. Dokument je trebao poslužiti kao podloga za izradu nove generacije Arhitektonskih politika. U njemu je istaknut i jedan od ključnih problema u provedbi: velik dio posla ovisio je o angažmanu pojedinaca i podršci institucija u kojima su radili.

Novi dokument zato ponovno otvara nekoliko starih tema. Arhitektonsko-urbanistički natječaji trebali bi postati temeljni alat za projektiranje javnih zgrada i prostora, preobrazbu urbanih područja te zahvate na osjetljivim lokacijama i u kulturno-povijesnim cjelinama. Ponovno se uređuje javna nabava projektantskih usluga, a sudjelovanje građana ostaje među važnim ciljevima.

Najveći pomak vidi se u području prilagodbe klimatskim promjenama. U dokumentu se snažno naglašavaju zelena i plava infrastruktura, rješenja temeljena na prirodi i “gradovi spužve”. Ne govori se samo o parkovima i sadnji stabala, nego o povezanoj mreži zelenih i vodenih površina, tla i vegetacije te upravljanju oborinskim vodama i uređenju javnih otvorenih prostora, što bi trebalo pridonijeti smanjenju pregrijavanja gradova i rizika od poplava.

Zelena i plava infrastruktura

Upravo je taj dio otvorio i jednu od konkretnijih primjedbi struke. Udruženje krajobraznih arhitekata Hrvatske upozorilo je da dokument snažno govori o krajobrazu, zelenoj i plavoj infrastrukturi i projektima krajobraza, ali krajobrazne arhitekte gotovo ne navodi kao struku koja bi taj posao trebala raditi. Traže da zelena i plava infrastruktura u prostornim planovima dobiju isti položaj kao prometna, energetska i vodna infrastruktura te da se osnuje zasebna radna skupina za krajobraz, klimatsku otpornost i zelenu infrastrukturu.

Nacrt je detaljniji i u dijelu koji se odnosi na provedbu. Predviđene su kratkoročne i srednjoročne aktivnosti, njihovi nositelji te tematske radne skupine za prostorno planiranje, stanovanje, obrazovanje, digitalizaciju i kulturnu baštinu. Posebno mjesto imaju javna ulaganja: škole, vrtići, zdravstvene ustanove, javne zgrade, trgovi i drugi projekti financirani javnim novcem. Dokument predviđa da se pri takvim zahvatima kvaliteta ne procjenjuje samo na temelju početne cijene, nego da se uzimaju u obzir funkcionalnost, trajnost, troškovi održavanja i odnos građevine prema prostoru.

Upravo su javne zgrade i prostori jedan od najvidljivijih dijelova novih Arhitektonskih politika: država od vlastitih projekata traži kvalitetu koja se ne mjeri samo troškovima izgradnje, nego i trajnošću, funkcionalnošću te utjecajem na prostor u kojem se nalaze.