EN DE

Europa mora pronaći svoje mjesto u novoj globalnoj podjeli rada

Autor: Daniel Gros
09. listopad 2026. u 22:00
Podijeli članak —
Foto: Reuters

SAD i Kina jačaju tehnološku i industrijsku moć, dok Europa zaostaje.

Tri najveća svjetska gospodarstva veličine kontinenata kreću se u različitim smjerovima. Svako od njih ima svoje prednosti i slabosti, premda se čini da je odnos snaga povoljniji za Sjedinjene Američke Države i Kinu nego za Europu. SAD je najjači u softveru, pojedinim visokotehnološkim sektorima i ugljikovodicima. Američke tehnološke kompanije dominirale su tržištima, osobito na Zapadu, i prije pojave umjetne inteligencije, no tehnologija koja se brzo razvija – posebice agentska umjetna inteligencija – dodatno je učvrstila njihovu dominaciju. Istodobno je proizvodnja nafte i plina iz škriljevca omogućila snažan rast domaće proizvodnje energije, pa je SAD danas neto izvoznik.

Ono što SAD nema jest štednja. Iako niska stopa štednje – koja iznosi samo 17,8 posto BDP-a – nije u većoj mjeri ograničila ulaganja, osobito u podatkovne centre, značila je da takva ulaganja izravno pridonose velikom deficitu tekućeg računa SAD-a, koji odražava deficite čak i u energetski intenzivnim industrijama poput čelika. Niska stopa štednje također je pritisnula tradicionalnu proizvodnju jer se raspoloživi kapital usmjerava u tehnološki i energetski sektor.

Neuspješni pokušaji

Uzastopne američke administracije pokušavale su, ali nisu uspjele oživjeti proizvodnju, koja danas čini manje od 10 posto BDP-a. Američki predsjednik Donald Trump obećao je da će carine riješiti taj problem, no dosadašnji podaci pokazuju suprotno. Umjesto da prisile kompanije da proizvodnju presele u SAD, carine su se uglavnom pretvorile u porez za američke uvoznike i potrošače. No, s obzirom na to koliko je američki proizvodni sektor postao malen, taj neuspjeh nije bitnije nagrizao glavne pokazatelje gospodarskog rasta. Kina je na neki način zrcalna slika SAD-a: njezina stopa štednje od više od 40 posto BDP-a i dalje potiče velik trgovinski suficit. No struktura tog suficita mijenja se. Kineski fond kapitala bio je vrlo malen kada je zemlja prije četvrt stoljeća pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Danas je više nego dvostruko veći od američkog i brzo raste. Razina vještina kineskih radnika također se brzo poboljšava. Primjerice, broj diplomiranih inženjera godišnje povećan je osam puta od 2000. godine. Ta golema akumulacija ljudskog i fizičkog kapitala mijenja kineske komparativne prednosti. Umjesto da ostane proizvođač jeftine robe niske tehnološke razine, Kina postaje sve konkurentnija u visokotehnološkim, kapitalno intenzivnim sektorima kojima su povijesno dominirala razvijena gospodarstva. Vlada aktivno podupire taj zaokret: najnoviji Petogodišnji plan uključuje poticanje napredne proizvodnje, osobito u strateški važnim sektorima. No vjerojatno bi se kinesko gospodarstvo kretalo u tom smjeru i bez intervencije države.

Problem za Kinu leži u domaćoj potražnji. Prema nekim procjenama, nekretnine i infrastruktura činile su više od 30 posto ukupne potražnje 2021. godine. Naknadni slom sektora nekretnina i pad građevinske aktivnosti od tada su uzrokovali snažan pad potražnje. Dodatna ulaganja koja zahtijeva napredna proizvodnja ne mogu nadoknaditi te gubitke, što znači da će višak štednje vjerojatno postati još veći. To bi moglo pojačati protekcionističko raspoloženje u SAD-u i Europi, gdje kreatori politika sve više kineske trgovinske suficite pripisuju subvencijama i drugoj potpori koju smatraju nepravednom.

Mala štednja u Europi

Europska unija čini se da je u najslabijem položaju. Ima mali višak štednje, koji se pretvara u mali trgovinski suficit. Nema dovoljno vlastitih energetskih resursa ni vodeće kompanije u području umjetne inteligencije. A industrije srednje do visoke tehnološke razine koje su nekoć pokretale njezino gospodarstvo među onima su koje se suočavaju s najžešćom konkurencijom iz Kine. Europski kreatori politika sada grozničavo pokušavaju spasiti stare industrije vlastitim protekcionističkim mjerama i subvencijama. U čeliku je, primjerice, EU nedavno prepolovio carinske kvote i udvostručio stope.

Takav je odgovor jednako razumljiv koliko je ekonomski pogrešno usmjeren. Naime, slične su se mjere više puta pokazale neučinkovitima. Visoke antidampinške i antisubvencijske carine koje je EU 2024. uveo na uvoz kineskih električnih baterijskih vozila imale su mali učinak. Uglavnom su neuspjeli i drugi pokušaji subvencioniranja sektora koji proizvode homogene proizvode temeljene na ekonomiji razmjera – poput baterija i, prije desetak godina, fotonaponskih panela.

U konačnici, trgovina se temelji na relativnoj, a ne apsolutnoj prednosti. Umjesto pokušaja spašavanja industrija u kojima više nema relativnu prednost, Europa bi se trebala usredotočiti na specijalizirane sektore u kojima je sve konkurentnija. Proizvodnja strojeva za izradu čipova jedan je od primjera.

Samo jedna europska kompanija, nizozemski ASML, drži globalni monopol na strojeve za litografiju ekstremnim ultraljubičastim zračenjem (EUV), potrebne za proizvodnju najnaprednijih mikročipova. Riječ je o vrlo složenim i diferenciranim proizvodima kod kojih ekonomija razmjera nije osobito važna. Dok se čipovi proizvode u milijunima, pa čak i milijardama primjeraka, ASML godišnje isporučuje tek nekoliko desetaka svojih EUV litografskih strojeva. Europski suficit u takvim strojevima može više nego nadoknaditi njezin deficit u samim čipovima.

EU također ima velik trgovinski suficit u zrakoplovima – još jednom specijaliziranom proizvodu koji se ne proizvodi u golemim količinama, ali uključuje dugoročne odnose s kupcima. Sve veći bilateralni deficit Europe s Kinom mogao bi biti nadoknađen većim izvozom takvih specijaliziranih proizvoda na druga tržišta.

Prilagodba novoj globalnoj “podjeli rada” neće biti laka, ali europski kreatori politika mogu i moraju olakšati tu prilagodbu, osobito poticanjem veće fleksibilnosti gospodarstva i većih ulaganja u istraživanje i razvoj. Ključno je da svaka potpora koju vlade pruže posrnulim industrijama bude vezana uz napore na prilagodbi. Pokušaj održavanja starih struktura osuđen je na neuspjeh.

Autor: Daniel Gros
09. listopad 2026. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close