Na području pet slavonskih županija planira se izgradnja pet velikih proizvođačkih centara, s pet silosa koji bi imali kapacitet od ukupno 250 tisuća tona skladišnih prostora pšenice, a cilj je udruživanje proizvođača radi konkurentnosti i opstanka na tržištu, istaknuto je u utorak na prezentaciji radnog dokumenta “Poljoprivreda 2050: vizija hrvatske poljoprivrede – pšenica kao prvi veliki primjer” Hrvatske poljoprivredne komore (HPK).

Bliski istok, sjeverna Afrika

Početni strateški prijedlog predviđa udruživanje u proizvođačke organizacije s najmanje četiri hektara proizvodnje, model financiranja putem skladišnice do devet mjeseci i sufinanciranja dijela kamate kroz de minimis potpore, koji treba razraditi s financijskim institucijama i nadležnim tijelima te uskladiti s pravilima državnih potpora.

Radni dokument predviđa i prijedlog zakupa do 20 posto kapaciteta za državne robne rezerve kao i izvoznu strategiju uključujući nastup prema tržištima Bliskog istoka, arapskim zemljama i sjeverne Afrike, koji se treba temeljiti na konkretnim tržišnim analizama, zahtjevima kupaca, kvaliteti proizvoda, logistici i uvjetima trgovine. Silosi bi se gradili u županijama u kojima se proizvodi najveći dio hrvatske pšenice i ratarskih kultura, a kroz njih bi se gradila i nova tržišna snaga domaćeg ratarstva i poljoprivrede.

Predsjednik HPK Željko Mihelić kazao je kako je cilj inicijative udruživanje poljoprivrednika u proizvođačke organizacije, kako bi im se smanjili ulazni troškovi, a kroz izgradnju zajedničkih silosa, koji bi bili u vlasništvu proizvođačkih organizacija, moglo bi se upravljati prodajom žitarica. Upozorio je, međutim, da su u Hrvatskoj otpori udruživanju još uvijek veliki, ali smatra kako će tržište natjerati ljude da počnu drukčije razmišljati.

“Napravili smo dokument koji zaokružuje cijelu priču, od udruživanja, zajedničke nabave i silosa, skladišnice kao financijskog instrumenta, a uključili smo i državne robne zalihe, koje bi zakupile dio silosa te tamo deponirale dio zaliha pšenice”, pojašnjava Mihelić. Napominje kako je ovo dugačak put za koji će trebati vremena, ali da će se poljoprivrednici morati prilagoditi kako bi opstali na tržištu jer “danas s pet ili deset hektara žitarica nitko nije konkurentan na tržištu”. “Hrvatska proizvodi pšenicu na 150 tisuća hektara, Vojvodina na 300 tisuća, a Mađarska na milijun hektara, što govori da, ako se ne udružimo, nemamo nikakve šanse”, poručio je Mihelić.

Financiranje silosa i EU novcem

Ističe i kako procjene govore da jedan silos od 50 tisuća tona košta od šest do osam milijuna eura, što bi se sa 65 posto financiralo europskim novcem, a ostalo bi bila vlastita sredstva proizvođača koji se udruže. Računaju i na Hrvatsku banku za obnovu i razvitak.

Jedan od autora dokumenta, predsjednik Odbora za ratarstvo HPK Ivan Valentić, naveo je da se model prvenstveno temelji na udruživanju proizvođača, kako bi imali odgovarajući volumen proizvodnje na tržištu te posljedično utjecali na cijene i plasman svojih proizvoda. “Što se tiče vremena koje će nam biti potrebno za realizaciju, smatramo da se taj projekt može provesti za relativno kratko te da bi za dvije godine mogli imati ozbiljnije pomake. S obzirom na otpore prema udruživanju koje imamo u Hrvatskoj, bojim se da će do prvih rezultata trebati pet do deset godina”, ocijenio je Valentić podcrtavajući da je jedan od uzroka otpora i negativne asocijacije na nekadašnje zadruge.

Predsjednik Hrvatske agronomske komore Romeo Jukić istaknuo je kako Komora podržava tu inicijativu jer se na tržištu lakše može konkurirati i opstati jedino udruživanjem. “Kao struka podržavamo inicijativu za udruživanjem jer će proizvođači tako dobiti veća sredstva te veće mogućnosti za ulaganja i plasman proizvoda”, kazao je Jukić. Pšenice je, kako se procjenjuje, proizvedeno 1,05 milijuna tona, a bila je posijana na 158 tisuća hektara, ili 18 tisuća hektara više, uz prirod po hektaru od 6,7 tona, u odnosu na 5,8 tona u 2024. godini.

Kupujete online?

Dosta vam je upisivanja broja kartice? Stiže jednostavniji način plaćanja

promo

Koliko vrijedi dobar internet? Cijena, kvaliteta i ulaganja pod povećalom