Svijet se sada mora suočiti s činjenicom da će porast prosječnih globalnih temperatura premašiti 1,5 °C, što je bio ambiciozniji cilj Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. godine.

To podrazumijeva izradu plana za upravljanje posljedicama – kroz veći fokus na prilagodbu, gubitke i štetu i geoinženjering – uz istovremeno udvostručavanje napora za smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Veća ulaganja u prilagodbu

Zabrinjavajuće novo izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) upozorava da bi globalno zatopljenje moglo dosegnuti 1,8 °C potkraj ovog stoljeća, čak i ako vlade ispune sva svoja postojeća obećanja po pitanju klime. S druge strane, nastavak trenutačne politike mogao bi dovesti do zatopljenja od 2,6 °C do 2100. godine. U oba slučaja, premašivanje granice od 1,5 °C izložit će svijet ozbiljnim posljedicama, uključujući učestalije i intenzivnije toplinske valove i razdoblja obilnih kiša u mnogim krajevima. To će nas također približiti prekoračenju klimatskih pragova (ili “točaka preokreta”) iza kojih vrebaju daleko veći rizici poput destabilizacije polarnih ledenih kapa na Grenlandu i zapadnoj Antarktici.

Iako će najsiromašnije zemlje i dalje prve i najteže podnositi udarce, ovo je ljeto pokazalo da čak ni bogate zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva nisu spremne za klimatske rizike koji se već ostvaruju, a kamoli za one koji nas tek čekaju. Temperature će rasti, a negativni učinci klimatskih promjena nastavit će se gomilati sve dok se globalne emisije stakleničkih plinova ne smanje na neto nulu i dok atmosferske koncentracije ne prestanu rasti. Dok one i dalje rastu, rast će i cijena koju svi plaćamo. Klimatska neutralnost temelji se na fizici, a ne na ideologiji.

Posljedice premašivanja granice od 1,5 °C zahtijevat će daleko veća ulaganja u prilagodbu i otpornost – od viših obalnih obrambenih sustava do razvoja sorti usjeva koje su otpornije na sušu. Takve investicije postat će znatno veći prioritet, a ukupne potrebe za ulaganjima bit će nemjerljivo veće nego što bi bilo da smo ostvarili cilj zadan u Parizu.

Međutim, prilagodba ima svoje granice. Prekoračenje ključnih klimatskih pragova moglo bi dovesti do toliko nepovoljnih uvjeta da bi to unazadilo sam socioekonomski razvoj, što bi primoralo stotine milijuna ljudi na preseljenje, bez obzira na sve poduzete mjere prilagodbe.

Što dulje budemo čekali na postizanje neto nultih emisija, to će cijena biti viša. Minimiziranje tih troškova zahtijevat će veća ulaganja u brzo smanjenje emisija kroz primjenu obnovljivih izvora energije i električnih vozila, uz istovremeno postizanje bržeg napretka u sektorima u kojima je teško smanjiti emisije, kao što su pomorski promet i zračni promet.

Radite sve sami?

Vodite posao, prodajete, računate, objavljujete… Tko još stigne učiti?

Sigurna financijska budućnost

Štedjeti nije dovoljno – ključno je i gdje čuvamo vrijednost novca

Iako ulaganja u potrebne tehnologije snažno rastu, i dalje nam je potrebno izrazito i trajno ubrzanje kako bismo postupno ukinuli zagađujuće i neučinkovite prakse zbog kojih emisije i dalje rastu. Unatoč upozorenju Međunarodne agencije za energiju prije pet godina da bi ograničavanje zatopljenja na 1,5 °C zahtijevalo obustavu svih novih projekata za fosilna goriva, mnogi su proizvođači nastavili širiti eksploataciju rezervi nafte, plina i ugljena. Zbog toga će upravljanje klimatskim promjenama zahtijevati otpisivanje još većeg dijela infrastrukture za fosilna goriva, što će donijeti stvarne gubitke ulagačima koji su dali prednost prljavoj energiji nad obnovljivim izvorima.

Treba priznati i visoke troškove povezane s ovisnošću o međunarodnim tržištima ugljikovodika. Borba za fosilna goriva potiče nasilne sukobe, dok je volatilnost cijena u više navrata izazvala teške ekonomske krize. Pa ipak, u većem dijelu svijeta čista je energija danas jeftinija od prljavih alternativa. Ulaganje u čiste, učinkovite tehnologije i infrastrukturu pruža zemljama u razvoju priliku za stvaranje snažnog, održivog i otpornog gospodarskog rasta, uz istovremeno smanjenje emisija.

Zakiseljavanje oceana

Unatoč tome, izvješće UNEP-a ističe da će preokretanje trenda nakon prekoračenja granice od 1,5 °C zahtijevati da napravimo korak više od same neto nulte stope da bismo postigli negativne emisije. To znači da ćemo u konačnici iz atmosfere morati uklanjati znatno više ugljikova dioksida nego što u nju ispuštamo. Iako možemo i moramo proširiti prirodne ponore ugljika, uključujući šume, malo je vjerojatno da će oni osigurati ukupan kapacitet koji nam je potreban. Stoga će premošćivanje tog preostalog jaza nalagati veća ulaganja u umjetne metode izdvajanja i skladištenja milijardi tona atmosferskog CO2.

Trebali bismo i pažljivo istražiti potencijal drugih geoinženjerskih rješenja, uključujući ona osmišljena za smanjenje ukupne količine sunčeve energije koja dopire do Zemljine površine. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja jer ove opcije sa sobom nose značajne rizike i etičke implikacije. Primjerice, hlađenje planeta uz zadržavanje visokih razina CO2 u atmosferi dovelo bi do zakiseljavanja naših oceana, što bi moglo imati potencijalno opasne posljedice.

Sljedećih nekoliko desetljeća donose velike kušnje. Otvorit će se brojne prilike za ulaganja i rast, ali i ozbiljne opasnosti, što je posljedica našeg dosadašnjeg sporog odgovora na rizike od klimatskih promjena. Moramo se uhvatiti u koštac s novom stvarnošću dok nismo prešli još jedan opasan prag.

© Project Syndicate, 2026.