Dva desetljeća nekog projekta obično je dobar trenutak da se malo zastane, pogleda unazad i popriča o ostavštini, ali i planovima za budućnost. Weekend.19 ove godine raste na svim frontama. Health.Weekend i Education.Weekend premijerno stižu kao zasebni festivalski programi, Tech.Weekend širi se na dva dana, a program se prvi put odvija u čak jedanaest dvorana na dvije lokacije – u prostoru stare Tvornice duhana Rovinj i Grand Park Hotelu.
Tomo Ricov je kreativac koji stoji iza agencije Pepermint i najvećeg biznis i društvenog Festivala na ovim prostorima – Weekend. Rovinj će i ovog rujna biti centar komunikacijske, medijske, marketinške i industrije kreativnog biznisa. Nadolazeće devetnaesto izdanje Weekenda dobar je povod da u PD Vikendu porazgovaramo s Tomom Ricovom.
Što biste izdvojili iz programa ovogodišnjeg Weekenda?
To mi je uvijek najteže i najgore pitanje jer je otprilike kao da me pitate koje mi je najdraže dijete. Ove godine imamo osam festivala pod jednim krovom i to dosta dobro pokazuje gdje je Weekend danas. Krenuli smo s medijima i komunikacijama, a danas ozbiljan poslovni razgovor više ne može zaobići tehnologiju, AI, financije, energiju, ljude, zdravstvo ili obrazovanje. Naravno da ima imena koja vrijedi posebno čuti.
Fredrik Haren govori o kreativnosti, James Bloodworth otvara zanimljiva društvena pitanja, Ulrik Haagerup o budućnosti medija, imamo Matu Rimca, Igora Čanadija iz OpenAI-ja, Tomasa Chamorro-Premuzica, Gordana Kolaka, Stuarta Mauchlinea iz Virgin Music Groupa… Ali meni je možda najzanimljivije ono “između”. Da financijaš slučajno završi na panelu o longevityju. Da CEO dođe zbog jedne teme, a kući odnese sasvim drugu. Danas više nije dovoljno znati samo svoj posao.
Kako se gradi događaj koji ostaje relevantan gotovo dva desetljeća?
Tako da se ne zaljubite u vlastiti recept. Najopasniji trenutak za svaki uspješan projekt je kad svi počnu govoriti: “Ne diraj, ovo radi.” Ono što radi danas vrlo lako za nekoliko godina postane uspomena. Weekend se zato stalno mijenjao, ali jedna stvar nije: ljudi i dalje žele razlog zbog kojeg će se maknuti od svakodnevice i doći u Istru. Dok god im to možemo dati, imamo razlog postojati.
Što možete reći o razvoju Weekenda kao poslovne platforme?
Weekend je bio poslovna platforma i prije nego što smo ga tako zvali. Spomenuo sam od čega smo krenuli, a danas je puno širi jer su se i granice među industrijama raspale. Više gotovo da nema velike poslovne odluke koja pripada samo jednom odjelu ili jednoj industriji. Weekend je istovremeno rastao s tom promjenom.
Kako se kroz ova dva desetljeća mijenjala publika, a s njom i regionalna poslovna scena?
Kad smo počinjali, regionalno povezivanje još se ponovno uspostavljalo. Danas mlađim generacijama više nije ništa neobično raditi na istom projektu s klijentom iz Beograda i partnerom iz Ljubljane. To se vidi i po publici Weekenda. Danas dolaze glavni izvršni direktori, financijski direktori, investitori, ljudi iz tehnološkog sektora, energetike, HR-a, zdravstva i obrazovanja. I više se ne pita iz koje industrije ili kojeg grada dolazite, nego što znate, što radite i s kim to možete napraviti.
Na koji način se promijenio poslovni model velikih festivala i konferencija?
Prije je informacija bila proizvod, a danas informacija imate previše i lako dolazite do njih. Na stranu kakve su to informacije. Ako želite čuti što neki stručnjak misli o umjetnoj inteligenciji, leadershipu ili tržištima, vjerojatno ćete ga pronaći online za pet minuta. Zato događaj na koji ljudi moraju fizički doći više ne može živjeti samo od sadržaja. Vrijednost leži ipak negdje drugdje, u nečemu što nije tako lako organizirati. Vrijednost je u tome da u nekoliko dana na jednom mjestu vidite ljude koje biste inače lovili mjesecima ili čak godinama.
Koliko Weekend prati ono što tržište i publika već traže, a koliko pokušava prepoznati teme prije nego što postanu mainstream te otvoriti razgovore koji će tek postati relevantni za poslovnu zajednicu?
Ako program radite samo prema tome što ljudi danas žele čuti, vjerojatno ste već malo zakasnili. Umjetna inteligencija je dobar primjer. Više nije pitanje hoće li promijeniti poslovanje, nego što će konkretno napraviti financijama, zapošljavanju, obrazovanju ili kreativnim industrijama. Dobra tema je ona za koju danas mislite da nije vaš problem, a za godinu dana shvatite da vam je postala posao.
Koliko je kroz godine Weekend postao mjesto na kojem se regionalna poslovna zajednica ne dolazi samo educirati i poslušati program, nego susresti, povezati i potencijalno pokrenuti nove suradnje?
Tu se zapravo nalazi pravi Weekendov FOMO. Panel koji propustite nekako ćete nadoknaditi. Ono što ne možete nadoknaditi jest osjećaj da se nešto važno već dogodilo bez vas. Da su teme koje će se idućih mjeseci vrtjeti po sastancima već otvorene, da su neki dogovori već načeti i da se dio poslovne scene već pomaknuo korak dalje. Zabava jest dio Weekenda i nema smisla praviti se da nije. Ali Weekendov FOMO nije strah da ćete propustiti party. Više je strah da ćete se u ponedjeljak vratiti u ured i shvatiti da su u četvrtak u Rovinju već pokrenuti razgovori u kojima niste sudjelovali.
Kako širiti Weekend na nove industrije i publike, a da pritom ne postane “svaštara”?
Tako da svaka nova industrija mora imati vlastiti razlog biti tamo. Ako Finance.Weekend nije dovoljno relevantan nekome tko se financijama bavi svaki dan, onda nema smisla da postoji samo zato da bismo rekli da imamo još jedan festival. Širina ima vrijednost samo ako iza nje postoji dubina. Ne želimo napraviti festival o svemu, nego birati područja koja su dovoljno važna sama za sebe, ali se istodobno sve više preklapaju s ostalima.
Koliko je danas uopće važno graditi regionalnu poslovnu platformu? Jesu li se regionalne metropole u ova dva desetljeća dodatno približile ili ipak udaljile?
Poslovno su bliže nego što ponekad djeluje kada gledate dnevnu politiku. Kompanije rade preko granica, kapital se kreće, ljudi mijenjaju tržišta, a problemi su nam gotovo isti: nedostatak radne snage, produktivnost, AI, energija, investicije, obrazovanje. I tu postoji jednostavna poslovna logika. Pojedinačno smo mala tržišta. Regionalno već imamo dovoljno ljudi, kapitala, znanja i kompanija da razgovor postane ozbiljniji i relevantniji i izvan naših granica.
Koliko je Rovinj važan dio poslovnog modela i identiteta festivala? Zašto je Weekend gotovo dva desetljeća ostao vezan uz istu destinaciju i koliko upravo Rovinj utječe na iskustvo, networking i činjenicu da se ljudi vraćaju?
Jedna od najboljih odluka bila je maknuti ljude iz njihova svakodnevnog okruženja. Kad konferenciju radite u Zagrebu, Beogradu ili Ljubljani, netko će između dva panela otići u ured, netko na sastanak, netko navečer kući. Kad dođete u Rovinj, došli ste na Weekend i ostajete u njemu. Zato Rovinj nije samo lijepa kulisa. On stvara nešto što je danas vrlo vrijedno: nekoliko dana u kojima su ljudi stvarno prisutni, a ne stalno jednom nogom negdje drugdje. I tu je važno reći da Weekend u Rovinju nije rastao sam. Adris i Maistra s nama su od samog početka i to partnerstvo nije bilo samo pitanje sponzorstva ili smještaja. Oni su vrlo rano prepoznali što Weekend može postati i zapravo smo zajedno gradili i festival i ideju Rovinja kao mjesta na koje poslovna zajednica dolazi i izvan klasične turističke sezone. Nakon gotovo dva desetljeća više ne govorimo samo o lokaciji festivala. Rovinj je postao dio načina na koji Weekend funkcionira, a Adris i Maistra važan dio razloga zašto je ta veza toliko čvrsta.
Kako vidite sljedeću fazu razvoja Weekenda?
Ne mislim da je budućnost Weekenda u tome da svake godine bude samo veći, jer veličina sama po sebi nije strategija. Puno mi je zanimljivije kako od nekoliko dana u Rovinju napraviti platformu koja ljudima vrijedi cijelu godinu. Danas već imamo vrlo različite poslovne zajednice okupljene oko Weekenda i sljedeći je korak pronaći način da ti razgovori, sadržaji i suradnje ne završavaju u nedjelju. Ali pritom ne želimo od Weekenda napraviti još jedan korporativni proizvod koji će biti savršeno posložen, a izgubiti karakter. Rasti ima smisla samo ako pritom ostanemo prepoznatljivo Weekend.
