Rastuća inflacija u europodručju i cijene plina, koje su najviše u posljednje tri godine, podigle su troškove zaduživanja nekih od najvećih europskih gospodarstava na najviše razine u više od 15 godina. Troškovi dugoročnog zaduživanja Francuske i Italije u posljednjih mjesec dana su porasli najviše među zemljama skupine G7, a prinosi su dosegnuli višegodišnje maksimume. Pod pritiskom je i Njemačka jer ulagači za kupnju njezinih 30-godišnjih obveznica sada traže najveću premiju od 2011.

Tjedan dana nakon snažne rasprodaje europskih državnih obveznica prinosi su ostali na vrlo visokim razinama. Prinos na njemačke 10-godišnje obveznice, koje se smatraju sigurnim utočištem, 7. rujna iznosio je oko 3,35 posto. Prinos na francuske obveznice je oko 4,21 posto, što je najviša razina od studenoga 2008., a talijanske 4,15 posto, najviše od svibnja 2011. Na hrvatske državne obveznice s 10-godišnjim dospijećem trenutačan prinos iznosi 3,6 posto.

Glavna točka zabrinutosti

Francuska plaća višu cijenu zaduživanja od Italije, što je donedavno bilo gotovo nezamislivo i pokazuje ne samo da je pritisak na europsko tržište obveznica i dalje snažan, nego i koliko se promijenila percepcija relativnog rizika dviju država.

Prema ocjeni analitičara, prinosi na njemačke obveznice uglavnom su pratili globalna kretanja, dok se Francuska suočava s dodatnom premijom rizika zbog svojih političkih i fiskalnih izgleda. Prinos na francuske 10-godišnje obveznice bio je veći od talijanskog tijekom većeg dijela ljeta, čime je Francuska sve više zauzimala mjesto Italije kao glavna točka zabrinutosti zbog održivosti europskog javnog duga. Premija francuskog duga u odnosu na njemački dug pritom se približila razinama viđenima tijekom dužničke krize u europodručju.

Francuska trenutačno ima treći najveći omjer javnog duga i BDP-a u EU-u, nakon Grčke i Italije. Prema MMF-u, francuski bruto javni dug ove godine dosegnut će 118,4 posto BDP-a, a 2027. godine 120,5 posto. Uz visoku razinu duga, problem je i proračunski deficit koji bi, prema procjenama, i ove godine trebao ostati iznad pet posto BDP-a. Politički rizik pritom nije ograničen na Francusku i Italiju koja sljedeće godine izlaze na izbore.

U Njemačkoj, nakon što je euroskeptična Alternativa za Njemačku (AfD) u nedjelju ostvarila svoj najbolji dosadašnji rezultat na izborima u jednoj njemačkoj pokrajini, poslovni čelnici upozoravaju na opasnosti populizma, uoči regionalnih izbora u još dvije pokrajine. Očekuje se da će AfD na tim izborima potvrditi rast potpore, a kancelar Friedrich Merz već se suočava s nezadovoljstvom unutar svojeg konzervativnog bloka.

Jačanje krajnje desnice u Njemačkoj otvara pitanje buduće fiskalne politike najvećeg gospodarstva europodručja, iako zasad nema naznaka da je upravo taj faktor glavni pokretač rasta prinosa na njemačke obveznice. “To bi moglo usporiti ili čak zaustaviti prijeko potrebne reforme. Ništa od toga neće poslati osobito ohrabrujuću poruku globalnim ulagačima, kojima se vjerojatno neće svidjeti ni rast popularnosti stranke koja je ranije zagovarala izlazak Njemačke iz europodručja”, smatra Conor Cooper, Bloombergov makrostrateg.

Izgradnja mreža autocesta

Hrvatska na europskoj prometnoj karti: autoceste kao temelj logistike i trgovine 

Kolumna

AI radna snaga nije radna snaga u pravnom smislu, koliko god bila produktivna

Na dnevnom redu proračun, izbori…

Francuska i Italija ove jeseni suočavaju se s teškim pregovorima o proračunu, a sljedeće godine i s izborima, što je pozornost ulagača ponovno usmjerilo na pogoršanje francuske fiskalne pozicije i sve veću vjerojatnost pobjede kandidata koji bi bio manje naklonjen tržištu. U Italiji su razdoblje fiskalne suzdržanosti i neuobičajeno dugo razdoblje političke stabilnosti pridobili sve veći broj globalnih ulagača u obveznice, dok su francuske pod pritiskom nakon što je vlada počela objavljivati pojedinosti svojih proračunskih planova koji predviđaju proračunski deficit oko pet posto, navodi FT.

“Kako bi se vratila na održivu fiskalnu putanju, Francuska mora provesti velike reforme, koje će biti nepopularne jer će ograničiti socijalnu potrošnju. Stoga je za takve reforme potrebna velika politička većina ili će tržište obveznica pobunom prisiliti vladu da ih provede”, izjavio je ranije za Euronews Business Robert Timper, glavni strateg za obveznice u BCA Researchu. Problem je u tome što će manjinska vlada za usvajanje proračuna trebati potporu socijalista, koji se vjerojatno neće složiti s rezanjem socijalne potrošnje.

Italija je, nasuprot tome, posljednjih mjeseci uživala povoljniju percepciju tržišta, zahvaljujući političkoj stabilnosti i fiskalnoj disciplini vlade premijerke Giorgije Meloni. Fiskalni deficit smanjen je s osam posto BDP-a 2022., kada je Meloni preuzela dužnost, na nešto više od tri posto prošle godine. No, i Italiju sljedeće godine čekaju izbori pa analitičari upozoravaju da bi eventualna promjena političkog savezništva mogla ponovno povećati rizik od populističke fiskalne politike.

U uvjetima kada su javne financije najvećih europskih gospodarstva već pod pritiskom, na obvezničkom tržištu jača strah od novog energetskog šoka. Cijene prirodnog plina porasle su više od 120 posto od početka rata u Iranu, a prošlog su tjedna dosegnule najvišu razinu u tri godine, ističe Bloomberg. Dugotrajniji rast cijena energije mogao bi ponovno ubrzati inflaciju i dodatno ograničiti prostor Europskoj središnjoj banci (ECB) za smanjenje kamatnih stopa.

“Rast inflacijskih očekivanja povećao je očekivanja o kretanju ključnih kamatnih stopa središnjih banaka, što je jedan od glavnih razloga rasta prinosa na dugoročne obveznice”, ističe Ludovic Subran, glavni investicijski direktor i glavni ekonomist Allianza.

Sjednica o monetarnoj politici Europske središnje banke (ECB) zakazana je za četvrtak 10. rujna, a tržište gotovo u potpunosti očekuje povećanje ključne kamatne stope za 25 baznih bodova. No, pitanje je hoće li rujansko povećanje biti i posljednje. Deutsche Bank sada očekuje da će ECB, zbog trajnih energetskih rizika i njihova utjecaja na inflaciju nakon rujanskog povećanja još jednom podići kamate, i to u prosincu. Time bi se depozitna stopa do kraja godine popela na 2,75 posto, što pokazuje da se priča na europskom tržištu obveznica sve manje svodi na jedan potez ECB-a, a sve više na pitanje koliko će dugo kamate morati ostati povišene.