Posao me ovih dana odveo na Jadran pa imam i iskustvo iz prve ruke. Nekoliko destinacija koje sam prošao, primjerice, Opatija, Krk i Rab živahno je kao i usred sezone. Dapače, dojma sam da su gužve sad i veće. U razgovoru s jednim hotelijerom na otoku Krku koji posluje izvan najvećih domaćih grupacija doznajem da će hotel zatvoriti tek 2. studenoga i da mu je buking solidan čak i za drugu polovicu listopada.
Dakle, možemo reći kako se ipak, polako, ali sigurno, krećemo prema smanjenju sezonalnosti, što je zapravo jedna od dviju najvećih boljki hrvatskog turizma. Druga (ili prva, svejedno) je manjak kvalitetnog hotelskog sadržaja. Sklon sam čak ustvrditi da ćemo lakše “riješiti” sezonalnost jer hotelske investicije u idućim će godinama usporiti. Naravno, u tom pobjeđivanju sezonalnosti važnu ulogu igra i klima.
Vrijeme je i početkom rujna na Jadranu gotovo jednako dobro kao i u srpnju ili kolovozu, a s obzirom na to da hotelijeri sada spuštaju cijene, logično je da će omjer “vrijednost za novac”, sada za potencijalnog gosta biti povoljniji. Zahvaljujući klimatskim promjenama, turističkoj branši bit će lakše ostvariti vječni cilj – produljenje sezone i rasterećenje same špice.
Osim toga, i velika većina privatnih iznajmljivača je, kako čujem, jako zadovoljna. Naravno, posljednjih nekoliko tjedana vodili su osjetljivi cjenovni ples kako bi privukli goste, no očito im je uspjelo. Slično je i u kampovima. Ponovljene su prošlogodišnje rekordne brojke, a rujan bi trebao nadmašiti lanjski.
Ono što je zajedničko cijeloj hrvatskoj obali ove sezone je da je vidljiv povratak naših tradicionalnih gostiju Talijana. I to je dobro, posebno zato što su to u pravilu gosti višeg cjenovnog ranga, a baš takvi nam nedostaju. Važna je itekako i struktura gostiju, a ovaj će uvodnik izaći baš na dan kad prva skupina kineskih turista letom Air Chine dolazi u Zagreb. Kineski turisti veliki su potencijal za hrvatski turizam, posebno za predsezonu i posezonu.
U pravu je Josip Mikulić, redoviti profesor na Katedri za turizam Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je nedavno ustvrdio kako je hrvatski turizam nevjerojatno predvidiv. “Kad nema velikih vanjskih šokova, ukupni promet mijenja se relativno malo, dok raspored prometa između pojedinih mjeseci dosta ovisi o kalendaru praznika i školskih odmora na našim glavnim emitivnim tržištima. Jedan mjesec zato izgleda sjajno, drugi slabije, pa se već u sljedećem slika ponovno promijeni”, kaže Mikulić.
To je istina. Uz dodatak, takva stvarnost “rađa” i potencijal za travanj, svibanj, rujan i listopad. Možda i studeni, kad vidimo kako se klima “razvija”. Da zaključimo ovaj uvodnik s cijenama o kojima svi toliko pričamo već nekoliko mjeseci, a zapravo i nekoliko sezona unatrag. Cijene su, to je činjenica, u posljednje tri godine dosta otišle prema gore.
Ove godine čak najmanje. Iznenadio sam se neki dan kad sam u jednom restoranu shvatio da se cijene zapravo nisu vidljivo korigirale. Nije problem da budemo skuplji, samo ne smijemo biti preskupi za kvalitetu onoga što nudimo. Najvažniji zadatak bit će održati prihvatljiv omjer cijene i kvalitete. To je zadatak koji stoji pred turističkim sektorom za iduću turističku godinu. Ne bude li tu pogrešnih odluka, imamo se pravo nadati da ćemo u mjesecima izvan srpnja i kolovoza i dalje ostvarivati bolje turističke rezultate.
