Referentna cijena prirodnog plina na europskom tržištu Dutch TTF u ponedjeljak je premašila 70 eura po megavatsatu, nakon što su obnovljeni sukobi između SAD-a i Irana ponovno otvorili pitanje mogućih novih kašnjenja u izvozu ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Perzijskog zaljeva, piše Euronews.
Europska referentna cijena plina Dutch TTF za isporuku u listopadu 2026. u ponedjeljak je dosegnula unutardnevni maksimum od 70,85 eura po megavatsatu, prema podacima ICE-a. Neizvjesnost oko opskrbe LNG-om iz Perzijskog zaljeva tako je dodatno pritisnula cijene plina prema gore.
U nedjelju su američke snage napale iranske raketne lansere u blizini Hormuškog tjesnaca, nakon čega je Iran uzvratio ispaljivanjem projektila na američke snage u Jordanu. Eskalacija sukoba prijeti dodatnim poremećajima u izvozu LNG-a, budući da kroz Hormuški tjesnac uobičajeno prolazi oko petine svjetske trgovine LNG-om.
Do novih poremećaja dolazi u trenutku kada su isporuke LNG-a posebno važne za Europu, koja obnavlja zalihe plina u skladištima uoči zime.
Skladišta plina u Europskoj uniji bila su popunjena 64,7 posto, prema podacima Gas Infrastructure Europe (GIE), što znači da su zalihe ispod povijesnih razina za ovo doba godine.
Visoke tržišne cijene usporile su proces punjenja skladišta u brojnim zemljama, zbog čega raste zabrinutost da Nizozemska i Njemačka do 1. studenoga neće uspjeti dosegnuti ciljeve popunjenosti skladišta od 80 odnosno 70 posto.
Razlog je taj što je razlika između trenutačnih i zimskih cijena često bila premala – ili čak negativna – da bi pokrila troškove i rizik skladištenja plina. Dobavljači uobičajeno tijekom ljeta kupuju plin po nižim cijenama, skladište ga i zatim prodaju zimi, kada su cijene više.
Niske razine popunjenosti skladišta ne znače nužno da neka zemlja neće imati dovoljno plina tijekom zime. Ipak, nedovoljne zalihe mogle bi zemlje EU-a učiniti osjetljivijima na volatilnost tržišnih cijena i poremećaje u globalnoj opskrbi.
To je osobito važno za gospodarstvo najveće europske ekonomije.
„Ako se nedovoljno popunjena skladišta plina poklope s vrlo hladnom zimom, Njemačka možda više neće moći u cijelosti pokriti uobičajenu potražnju za plinom“, rekao je Sebastian Heinermann, direktor njemačke udruge za skladištenje plina INES za Euronews Business.
„Ako cijene plina tada porastu iznad razine koju industrijski potrošači mogu priuštiti, kompanije će biti prisiljene smanjiti proizvodnju“, dodao je, upozoravajući na mogućnost znatne gospodarske štete.
Rizici za opskrbu plinom postoje i u Italiji, iako su njezina skladišta među najpopunjenijima u Europi.
Prošlog četvrtka QatarEnergy obavijestio je talijansku energetsku kompaniju Edison, jednog od svojih najvećih europskih kupaca, da je zbog rata između SAD-a i Irana produljio obustavu isporuka LNG-a zbog više sile do početka studenoga, izvijestio je Reuters.
Dugoročni ugovor između Edisona i Katara uobičajeno osigurava količinu plina koja odgovara otprilike 10 posto godišnje potrošnje plina u Italiji. Edison je priopćio da osigurava zamjenske količine te da može ispuniti svoje obveze prema korisnicima.
Europska unija izravno uvozi relativno malo plina s Bliskog istoka. Katar je 2025. godine činio 3,7 posto ukupnog uvoza plina u EU-u. Ipak, poremećaji u Perzijskom zaljevu mogu i dalje dovesti do rasta europskih cijena plina.
Analitičari upozoravaju da bi dugotrajni poremećaji u izvozu LNG-a iz Perzijskog zaljeva mogli prisiliti europske kupce da se snažnije natječu s azijskim kupcima za dostupne količine plina, što bi dodatno moglo pogurati cijene prema gore.
Prema Goldman Sachsu, takvo bi nadmetanje za dostupne količine moglo veleprodajne cijene približiti razini od 100 eura po megavatsatu.
Prošlog tjedna analitičarke Goldman Sachsa Samantha Dart i Laura Cyr navele su u bilješci koju je prenio Bloomberg da bi, u scenariju u kojem se izvoz energije s Bliskog istoka normalizira tek postupno tijekom 2027., cijena TTF-a za prosinac 2026. vjerojatno morala prijeći 100 eura po megavatsatu.
Koliko bi brzo mogli porasti računi za plin?
Ako se trenutačna razina cijena zadrži samo kratko vrijeme, rast cijena mogao bi imati ograničen utjecaj na račune kućanstava.
S druge strane, budući da nema jasnih znakova smirivanja napetosti, dugotrajniji rast cijena mogao bi se postupno preliti na račune kućanstava za energiju diljem Europe.
Prema ranijoj procjeni Oxford Economicsa, promjene veleprodajnih cijena u prosjeku trebaju oko šest mjeseci da se u potpunosti odraze na potrošačke cijene, iako se brzina prijenosa znatno razlikuje među zemljama EU-a.
Cijene mogu reagirati već u roku od nekoliko mjeseci u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj, dok se u Nizozemskoj promjene mogu odraziti gotovo odmah. U Njemačkoj i Austriji, međutim, cijene bi do vrhunca mogle trebati gotovo godinu dana.
Oxford Economics Italiju smatra najizloženijom među velikim europskim gospodarstvima jer se promjene cijena relativno brzo prelijevaju na potrošače, a zemlja se uvelike oslanja na plin. Istodobno, njezina su skladišta trenutačno među najpopunjenijima u Europi.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu