Hrvatska je jučer postala mjesto susreta više od 2500 mladih inženjera i budućih stručnjaka iz 26 država svijeta. Naime, od 18. do 23. kolovoza na testnoj stazi Bugatti Rimac u Mičevcu održava se Formula Student Alpe Adria, međunarodno natjecanje koje je tijekom godina preraslo granice studentskog motosporta i postalo svojevrsni inkubator znanja, talenata i budućih kadrova automobilske i tehnološke industrije.

O tome zašto je Formula Student puno više od natjecanja, kako povezati fakultete i gospodarstvo, zašto hrvatske kompanije još uvijek nedovoljno koriste priliku da na jednom mjestu upoznaju buduće vrhunske stručnjake te kako Hrvatsku pozicionirati kao zemlju znanja i tehnologije, razgovarali smo s predsjednikom Formula Student Alpe Adria Tiborom Kezeljem.

Hrvatska će ugostiti više od 2500 mladih ljudi, među kojima su budući inženjeri i stručnjaci iz cijelog svijeta. Kada maknemo bolide i natjecanje u drugi plan, što njihov dolazak zapravo znači za Hrvatsku?

Znači da Hrvatska tih šest dana ima jednu od najgušćih koncentracija mladog inženjerskog talenta u Europi i to na jednom mjestu, u Mičevcu. Ti ljudi nisu ovdje na odmoru. Većina njih za dvije ili tri godine ulazi u industriju, u razvojne odjele, u proizvodnju, u startupe. Meni je najvažnije ono što odavde odnesu sa sobom. Dvije i pol tisuće ljudi vraća se u 26 država sa slikom o tome kakva je Hrvatska kao mjesto za rad i za ozbiljne projekte. Ta se slika poslije prenosi po fakultetima, laboratorijima i tvrtkama u kojima ti ljudi završe. To je vrsta promocije koju ne možete kupiti kampanjom. Velika Gorica i Zagrebačka županija ovih su dana na karti europskog inženjerstva i to nije fraza. Ljudi iz Münchena, Graza, Milana i Budimpešte dolaze ovdje jer se ovdje događa nešto što u njihovoj blizini ne postoji u ovom obliku.

Formula Student Alpe Adria danas povezujete s pojmom ‘inkubatora znanja’. Što se konkretno događa s mladim čovjekom koji godinu dana razvija bolid, vodi tim, rješava probleme i na kraju svoje znanje mora dokazati pred međunarodnim stručnjacima?

On u jednoj godini prođe cijeli životni ciklus proizvoda. Koncept, konstrukcija, simulacija, nabava, proizvodnja, testiranje pa onda obrana pred ljudima koji to rade profesionalno. U tvrtki taj put obično traje puno dulje i vi ste na njemu jedna karika. Ovdje ste na cijelom putu. Uz to dolazi ono što se rijetko spominje. Tim ima od četrdeset pa do preko sto ljudi, budžet, sponzore, dobavljače koji kasne i rok koji se ne pomiče. Netko mora naručiti, netko pregovarati, netko objasniti sponzoru zašto je vrijedno uložiti. A onda dođete na natjecanje i nitko vas ne pita jeste li se trudili. Pitaju vas zašto ste odabrali baš taj materijal, koliko taj dio košta, kako biste ga radili u seriji od tisuću komada i što ste mjerili da to dokažete. To je razgovor koji većina inženjera prvi put vodi tek nakon nekoliko godina staža.

Tvrtke danas govore da teško pronalaze kvalitetne inženjere, a vi ćete ih na jednom mjestu imati više od dvije tisuće. Jesu li projekti poput Formula Studenta zapravo jedno od najboljih mjesta za prepoznavanje i regrutiranje budućih talenata?

Jesu, definitivno. Na razgovoru za posao vidite kako netko govori o sebi. Ovdje vidite kako radi. Vidite ga u subotu navečer, kada tim ima kvar i kada se mora riješiti problem da bi auto uopće izašao na stazu u nedjelju. Tada se vrlo brzo vidi tko preuzima odgovornost, tko zna postaviti prioritete i tko ostane u boksu dok ne bude gotovo. Vidite ga i u statičkim disciplinama, gdje tim brani poslovni plan i troškovnik pred sucima iz industrije. I još nešto. Ovdje je dio selekcije napravljen prije nego što ste vi došli. Čovjek koji je dvije ili tri sezone izdržao u Formula Student timu uz redovan studij već je dokazao radnu etiku i sposobnost da završi ono što je počeo. To je ono što se najteže procjenjuje u klasičnom procesu zapošljavanja.

Koliko su toga svjesne hrvatske kompanije? Koristi li domaća industrija dovoljno činjenicu da joj u Hrvatsku dolazi toliko mladih stručnjaka iz 26 država?

Bolje nego prije pet godina, ali još uvijek nedovoljno. Iskreno, ono što mi je najviše žao je da nas svake godine sve više pronalaze tvrtke izvana, a sve manje tvrtke iz Hrvatske. Kompanije iz inozemstva same nam se javljaju, dolaze, gledaju i vraćaju se sljedeće godine. Kod domaćih tvrtki taj interes raste sporije nego što bi mogao. Nadam se da će se to promijeniti i vjerujem da hoće.

Vjerujem da će hrvatske tvrtke prepoznati vrijednost ovakvih projekata i razumjeti zbog čega kompanije poput Rimac Technology i Bugatti Rimac upravo na ovakvim događajima pronalaze svoje zaposlenike. Oni to ne rade slučajno i ne rade to tek od jučer. Oni znaju gdje su ljudi koje traže i dolaze po njih.

Potreba za korjenitom promjenom

Nakon energetskih šokova, tvrtke traže veću kontrolu nad troškovima

Tržište rada i obrazovanje

Karijera više ne počinje nakon diplome

Često govorimo o raskoraku između onoga što studenti uče na fakultetu i onoga što industrija od njih očekuje prvog dana na poslu. Može li Formula Student biti jedan od modela kako taj jaz smanjiti?

Može, i već jest, samo još nije formaliziran koliko bi trebao biti. Fakultet daje temelje i to mora ostati njegov posao. Ono što fakultet teško može dati je iskustvo da vaša odluka ima posljedicu koja se vidi na stazi. Formula Student ne zamjenjuje fakultet, on ga dovršava.

Problem je što se to najvećim dijelom i dalje odvija poslije predavanja, na volonterskoj bazi, u prostoru koji su studenti sami isprosili. Tamo gdje sveučilište to prizna kroz ECTS bodove, mentore i radionicu, rezultat se vidi u dvije sezone. Nije slučajno da najjači timovi u Europi dolaze s fakulteta koji su to sustavno riješili. Isto vrijedi i za tvrtke. Onaj tko timu da opremu, materijal ili mentora, za dvije godine dobije inženjera kojega ne mora uvoditi u posao šest mjeseci.

Što mladi inženjer koji je nekoliko godina proveo u Formula Student timu zna i može, a što možda ne može naučiti samo kroz klasično fakultetsko obrazovanje?

Tri stvari. Prvo, donošenje odluka s nepotpunim informacijama i s rokom nad glavom. U industriji rijetko imate sve podatke, a rok ostaje isti. Drugo, cijena. Na ispitu je rješenje točno ili netočno. Ovdje rješenje mora biti izvedivo unutar budžeta koji imate i tehnologije do koje možete doći. To je razlika između studenta i inženjera. Treće, rad s ljudima. Vi ste dio tima u kojem netko drugi ovisi o tome jeste li vi na vrijeme predali svoj dio. To se ne uči na predavanju. Dodao bih i rad rukama. Puno mladih ljudi ovdje prvi put vidi što tolerancija znači u stvarnosti, kada dio ne ulazi na svoje mjesto iako u modelu sve savršeno sjeda.

Na Formula Student Alpe Adria susreću se studenti, sveučilišta i industrija iz različitih država. Koliko se kroz takvo međunarodno okruženje stvaraju poslovne veze, razmjenjuje znanje i otvaraju karijere koje traju puno dulje od samog natjecanja?

Puno više nego što se sa strane vidi. Suci koji ocjenjuju studente su inženjeri iz Formule 1, Ferrarija, McLarena, Mercedesa, Aston Martina, Porschea, Hyundaija, Toyote, Siemensa, Rimca, Končara i mnogih drugih kompanija. Student s njima ne razmijeni pozdrav, nego četrdeset minuta razgovora o svom radu. Takav kontakt inače ne postoji. Isto se događa među timovima. Ljudi razmjenjuju rješenja, dijelove, kontakte dobavljača, ponekad i cijele metodologije testiranja. Iz toga poslije nastanu suradnje između fakulteta i zajednički projekti. Reći ću i osobno. Većina ljudi s kojima danas radim u ovom projektu su ljudi koje sam upoznao kroz Formula Student prije desetak godina, dok sam bio u Riteh Racing Teamu. Ta mreža je stvarna i traje puno dulje od jednog natjecanja.

Hrvatska godinama govori o zadržavanju visokoobrazovanih mladih ljudi. Možemo li ih uopće zadržati ako im, osim radnog mjesta, ne ponudimo projekte na kojima mogu raditi na svjetskoj razini?

Ne možemo, i to je poanta koja se često preskoči. Plaća je važna, ali plaća sama ne zadržava dobrog inženjera. Dobar inženjer odlazi jer želi raditi na nečemu što je teško i što ima smisla. Ako mu ponudite dvadeset godina istog posla, otići će i za manju razliku u plaći nego što mislite.

Dobra vijest je da Hrvatska danas takve projekte ima. Rimac Technology i Bugatti Rimac promijenili su sliku o tome što je ovdje moguće napraviti, i to se osjeti kod studenata. Kad im kažete gdje se natjecanje vozi, to nije podatak iz rasporeda, to je jedan od razloga zašto dolaze. Poruka poslodavcima je jednostavna. Ako želite zadržati ljude, dajte im problem koji je dovoljno težak da im bude zanimljivo ostati.

Može li Hrvatska upravo kroz ovakve međunarodne projekte graditi novu poziciju, ne samo kao turistička zemlja, nego kao mjesto znanja, tehnologije, inovacija i razvoja buduće mobilnosti?

Može, ali ne kampanjom. Gradi se godinama i konkretnim stvarima. Evo jedne konkretne. Najveće Formula Student natjecanje u Europi po broju timova ovog se tjedna ne vozi u Njemačkoj, Austriji ni Italiji, nego u Velikoj Gorici. To nije rezultat marketinga, nego desetak godina rada i činjenice da smo uspjeli okupiti industriju oko toga. Kad netko iz Münchena ili Stuttgarta prvi put dođe ovdje i vidi organizaciju, stazu i razinu natjecanja, njegova slika o Hrvatskoj se promijeni na licu mjesta. To se onda vrati kroz suradnje, kroz zapošljavanje naših ljudi, kroz ulaganja. Turizam i tehnologija ovdje nisu suprotstavljeni.

Formula Student Alpe Adria od 18. do 23. kolovoza u Mičevcu okuplja mlade stručnjake iz cijelog svijeta. Što biste poručili hrvatskim kompanijama, zašto bi njihovi predstavnici trebali doći, upoznati te ljude i vidjeti što rade?

Dođite. Bez štanda, bez sponzorstva, bez najave ako treba. Uzmite pola dana, najbolje u petak ili subotu, prošetajte ‘paddockom’ i doživite atmosferu. I obavezno se javite organizatorima na licu mjesta. Mi smo uvijek tu da objasnimo što se događa, tko je tko, što gledate i zašto je to važno. Nitko neće ostati sam s brošurom u ruci. Ono što ćete vidjeti je budućnost tehnologije. Vidjet ćete gdje je danas razina studentskog inženjerstva u Europi, koji materijali, softveri i pogonski sustavi ulaze u primjenu i kako razmišlja generacija koja će za nekoliko godina voditi razvoj u vašoj industriji. Za dosta tvrtki to bude prvi trenutak u kojem shvate koliko brzo se stvari mijenjaju. Zato Alpe Adria i jest jedna od najboljih platformi za taj put. Ovdje su na jednom mjestu studenti, sveučilišta i industrija, i sve troje govori istim jezikom.

I konačno, kada 23. kolovoza tih 2500 mladih ljudi napusti Hrvatsku, što biste željeli da ostane iza njih, osim rezultata natjecanja?

Prvo i najjednostavnije, da im je ovdje bilo lijepo. Da su došli u našu Hrvatsku, sreli najbolje kolege iz svoje branše, doživjeli nešto što se ne događa svaki dan, naučili nešto novo i otišli kao iskusniji ljudi nego što su došli. Ovakav tjedan se pamti cijeli život. Ja i danas pričam o natjecanjima na kojima sam bio kao student. To je ujedno i najbolja promocija Hrvatske koju možemo napraviti. Dvije i pol tisuće ljudi koji o Hrvatskoj godinama pričaju lijepo, i to ljudima u svojoj struci, vrijedi više od bilo kojeg oglasa.

Drugo, da smo tim mladim ljudima ponudili pravu priliku. Da je netko od njih ovdje dobio kontakt, praksu, mentora ili posao koji mu mijenja sljedećih pet godina. Zbog toga ovo i radimo. I treće, da hrvatske tvrtke iskoriste baš ovaj tjedan. Svi su ovdje sada, u jednom tjednu, na jednom mjestu, na sat vremena vožnje od većine njih. Kad u nedjelju navečer odu, sljedeća prilika je za godinu dana. Šteta je propustiti tjedan koji vam sam dođe pred vrata.