Ekstremne vrućine postaju sve veći ekonomski rizik, a Hrvatska bi zbog strukture gospodarstva mogla biti među izloženijim europskim zemljama. Osim uobičajenih i ‘normalnih’ ljetnih vrućina, ljeto je godišnje doba u kojem temperatura raste najbrže, kazali su nam iz Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ).

Od 1961. do 2020. prosječna ljetna temperatura povećavala se između 0,3 i 0,6°C po desetljeću, ovisno o području. U istom je razdoblju zabilježen značajan porast broja toplih dana, odnosno dana s najvišom dnevnom temperaturom od najmanje 25°C, mjestimice i do 8,3 dana po desetljeću.

“Klimatske promjene zato ne znače jednostavno manje ili više kiše, nego mijenjaju vrijeme, učestalost i intenzitet oborine, a time i s njima povezane rizike”, kažu u DHMZ-u.

Rizik poslovanja

Za kompanije ekstremni vremenski uvjeti više nisu samo pitanje meteorologije ili javnog zdravlja, već sve konkretniji poslovni rizik. Ekstremne vrućine za neke poslodavce znače manje radnih sati, nižu produktivnost, veće troškove, pritisak na prinose poljoprivrednih kultura i sve veće troškove prilagodbe na nove vremenske uvjete. Vrućina tako postaje rizik koji se, za razliku od štete nakon poplave ili oluje, često ne vidi odmah.

“Ekstremne vrućine stvaraju značajan poslovni trošak za europske kompanije. Prema relevantnim analizama, udio izgubljenih radnih sati zbog toplinskog stresa mogao bi porasti s 1,4 posto u 1995. na 2,2 do 2,5 posto do 2030. Prema empirijskim nalazima za 35 zemalja, svaki dodatni stupanj iznad 30°C smanjuje produktivnost rada za oko tri posto (1,3 dolara po paritetu kupovne moći po satu rada). Među europskim gospodarstvima najveći pad produktivnosti procjenjuje se za Francusku, Italiju i Sloveniju, a Hrvatska ne odudara previše u odnosu na spomenutu trojku.

U kratkom roku najveći dio troška snose poduzeća jer se plaće ne smanjuju unatoč padu produktivnosti, što smanjuje profitne marže. Dodatni negativni učinak proizlazi iz toplijih noći, koje su 2024. uzrokovale rekordnih 8,7 posto više izgubljenog sna, pogoršavajući produktivnost i uredskih radnika”, izjavio je Hrvoje Stojić, glavni ekonomist u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP).

Stojić ističe da općenito vrijede procjene da u slučaju od 30 i više dana s temperaturama iznad 30 Celzijevih stupnjeva, ekonomski trošak iznosi oko jedan posto BDP-a.

Potreba za korjenitom promjenom

Nakon energetskih šokova, tvrtke traže veću kontrolu nad troškovima

Tržište rada i obrazovanje

Karijera više ne počinje nakon diplome

“Posebno zabrinjava činjenica da klimatski rizici više nisu iznimka, zbog čega sve češće postaju dio redovnog poslovnog planiranja. Svaki dan prekida proizvodnje, poremećaja u logistici ili smanjene produktivnosti zaposlenika zbog ekstremnih uvjeta predstavlja izravan financijski trošak”, izjavila je Marija Šćulac, potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore (HGK). “Hrvatska spada među države koje su posebno izložene klimatskim rizicima, pogotovo zbog veličine svoje ekonomije i strukture gospodarstva.

Prema procjenama Svjetske banke iz 2025., Hrvatska će za uspješnu prilagodbu klimatskim promjenama i dekarbonizaciju trebati dodatna ulaganja u visini oko 1,1 posto BDP-a godišnje, pri čemu se ističe da će odgađanje prilagodbe dugoročno biti skuplje od pravovremenih ulaganja. Zbog toga klimatske promjene danas promatramo kao pitanje upravljanja poslovnim rizicima”, dodaje. Šćulac kaže da su većim troškovima zbog visokih temperatura najviše izloženi sektori koji ovise o prirodnim uvjetima ili su energetski intenzivni. Poljoprivreda se već suočava s posljedicama suša i obilnih oborina koje izravno smanjuju prinose.

To potvrđuju i podaci Ministarstva poljoprivrede. U Strateškoj studiji za Strategiju poljoprivrede navodi se da visoke temperature, suše i velike količine oborina negativno utječu na poljoprivrednu proizvodnju. Uz to, pri maksimalnim dnevnim temperaturama iznad 30°C koje traju više od deset uzastopnih dana, poljoprivredne kulture ulaze u stanje toplinskog stresa i prestaju s rastom.

U poljoprivredi se klimatski rizik najprije vidi na prinosima, no za Hrvatsku bi njegove šire gospodarske posljedice mogle biti znatno veće u turizmu. Prema Izvješću EK za Hrvatsku, izravni doprinos BDP-u iznosi 11,8 posto, najviše među državama članicama, dok turistički povezani sektori stvaraju oko četvrtine bruto dodane vrijednosti.

Manje turista

“Zbog visokih temperatura gosti mijenjaju svoje navike i možemo očekivati da će sve manje dolaziti tijekom najtoplijih ljetnih mjeseci. To znači da će turistički sektor morati prilagoditi poslovne modele novim klimatskim okolnostima i cjelogodišnjem turizmu. Veliki izazovi čekaju i građevinski sektor, koji mora pronaći način za organizaciju rada na gradilištima tijekom ekstremnih vrućina, dok logistika i promet već osjećaju posljedice poremećaja uzrokovanih sušama i niskim vodostajima”, rekla je Šćulac.

Takav bi razvoj događaja mogao biti posebno važan za Hrvatsku, čiji je turizam izrazito koncentriran u ljetnim mjesecima. Europska agencija za okoliš upozorava da klimatske promjene mogu utjecati na sezonalnost i geografsku raspodjelu turističke potražnje i zbog sve većeg rizika od ekstremne vrućine.

“Paradoksalno, sektor koji je ključan za tranziciju je sam visoko ugrožen. Energetski sektor je pod pritiskom jer suše smanjuju proizvodnju hidroelektrana upravo kada je potrošnja najveća. Zato je važno razvijati uravnotežen energetski miks koji uključuje obnovljive izvore, ali i, ono što je ključno, snažnu i modernu elektroenergetsku mrežu koja će moći prihvatiti sve veći broj obnovljivih izvora energije. Budući da ekstremni vremenski uvjeti pogađaju gotovo sve sektore, fokus je na tome koliko je pojedini sektor spreman upravljati klimatskim rizicima. Tvrtke koje ulažu u energetsku učinkovitost, digitalizaciju, vlastite obnovljive izvore energije i otpornu infrastrukturu dugoročno će biti konkurentnije od onih koje prilagodbu odgađaju”, kazala je Šćulac.

Primjera utjecaja na logistiku ima posvuda, a posebno iskače nizozemski jer je luka Rotterdam, kao najveća i jedna od najvažnijih, povezuje pomorski promet s riječnim, željezničkim i cestovnim transportom te omogućuje distribuciju robe u Europi. Teretni brodovi koji prevoze kemikalije, naftu i drugu robu do Rotterdama i iz njega, zbog niskih vodostaja mogu se napuniti samo do otprilike 30 posto kapaciteta kako bi se spriječilo nasukavanje, objavio je Financial Times. To znači da prijevoznici moraju plaćati oko 100 dodatnih riječnih teretnih brodova (barži) tjedno, no i dalje ne mogu prevesti svu količinu robe kao prije suše.

Svjetska banka u svom izvješću za Hrvatsku iz 2025. procjenjuje da bi, bez dodatnog djelovanja, samo klimatski događaji obuhvaćeni njihovim modelom mogli smanjiti hrvatski BDP za do 2,1 posto do 2050., pri čemu bi posebno bili pogođeni infrastruktura, turizam i poljoprivreda.