Dan neovisnosti Indije nije samo proslava naše slobode; on je i podsjetnik da priča o Indiji nikada nije bila ograničena granicama indijskog potkontinenta. Tisućama godina ideje, epovi i estetika indijske civilizacije putovali su s monsunskim vjetrovima, s hodočasnicima i trgovcima prema zemljama jugoistočne Azije.

Danas, dok obilježavamo 15. kolovoza, slavimo i ovo zajedničko civilizacijsko putovanje s Indonezijom, Malezijom, Singapurom, Tajlandom, Vijetnamom, Kambodžom, Laosom i Mjanmarom – kao živi i trajni most koji povezuje naše narode.

Vjera kao prozor

U indijskoj tradiciji yatra nikada nije samo fizičko putovanje; ona je i putovanje duše. Jedno takvo putovanje i danas živi u sjećanju istočne Indije: povijesni Bali Yatra iz Kalinge, na području današnje savezne države Odisha. Svake godine, na obalama rijeke Mahanadi, ljudi puštaju male brodice u spomen na drevne pomorce koji su isplovljavali prema Baliju i dalje, noseći sa sobom tekstil, začine i priče.

Nisu putovali samo kao trgovci; putovali su kao pripovjedači Ramayane i Mahabharate, kao graditelji hramova i kao nositelji ideje da božansko prebiva u cijelom stvaranju. Stoljećima poslije, kada prolazimo selima Balija, vidimo hinduistička svetišta i slušamo priče iz Ramayane utkane u lokalnu umjetnost, shvaćamo da se ovaj pomorski most nikada nije doista prekinuo. Samo je promijenio svoj oblik.

Danas se taj most svjesno dodatno učvršćuje. Tijekom nedavnog državnog posjeta Indoneziji u srpnju 2026., indijski premijer Narendra Modi posjetio je veličanstveni kompleks hrama Prambanan u blizini Yogyakarte, najveći kompleks posvećen Gospodinu Shivi u Indoneziji. Ondje je, s predsjednikom Prabowom Subiantom, otkrio ploču kojom je obilježen početak konzervatorskih i restauratorskih radova indijskog Arheološkog zavoda na toj lokaciji, koja se nalazi na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine.

Prambanan nije samo kamen na kamenu; on je poezija isklesana u bazaltu. Njegove poznate izvedbe Ramayane smatraju se među najautentičnijima i najsofisticiranijima u svijetu. Indonezijska umjetnost tako daje novi život indijskom epu, dok indijski stručnjaci danas pomažu očuvati tu zajedničku baštinu za buduće generacije. Ovaj duh partnerstva vidljiv je diljem Mekonga i šire. U Laosu je Indija udružila snage u obnovi Vat Phoua, drevnog hrama Gospodina Shive, koji je kasnije pretvoren u budističko svetište, a nalazi se u podnožju svete planine Lingaparvata. Ovdje kamenje govori o prožimanju šaivizma i budizma te o tome kako naše kulture vjeru nikada nisu doživljavale kao zid, već kao prozor.

Indija također podupire očuvanje umjetničkog oblika Ramayane Pha Lak Pha Lam, kazališta sjena i murala u hramu Wat Pa Khae koji prikazuju priče iz Jataka i Ramayane, čime se osigurava da lokalni umjetnici ostanu živi čuvari ovog epa, a ne samo njegovi gledatelji.

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

U Kambodži je Indija bila prva zemlja koja je ponudila pomoć u očuvanju Angkor Wata nakon razaranja izazvanih sukobima. Ta se predanost nastavila kroz projekte obnove hramova Ta Prohm i Preah Vihear, kao i kroz pomoć hramu Ashram Maha Russey i obnovu slika u pagodi Wat Raja Bo. To nisu samo tehnički projekti; oni predstavljaju čin vjere u zajedničku budućnost. Svaki očišćeni kamen i svaki ojačani stup poručuju svijetu da je naša prošlost zajednička baština, a njezina zaštita zajednička odgovornost. I Vijetnam je pozdravio suradnju s Indijom. U lokalitetu My Son, još jednom UNESCO-ovu lokalitetu svjetske baštine, indijski arheolozi blisko surađuju s vijetnamskim partnerima na obnovi kompleksa hramova koji čuvaju sjećanje na čamske kraljeve i šaivističke obrede.

Indija također podupire konzervatorske radove na Nhan Toweru i digitalizaciju čamskih rukopisa, prenoseći drevno znanje u digitalno doba kako bi mladi istraživač u Hanoju ili Chennaiju jednim klikom mogao pristupiti ovoj zajedničkoj baštini. Priča o našim kulturnim vezama ne ograničava se samo na spomenike. Ona živi i u svetim relikvijama i živoj pobožnosti. Nedavno izlaganje svetih relikvija Gospodina Buddhe i njegovih učenika u Tajlandu i Vijetnamu privuklo je milijune ljudi koji su im došli odati počast – od članova kraljevskih obitelji i državnih čelnika do običnih građana. Dok su relikvije putovale iz Indije u jugoistočnu Aziju, ponovno su slijedile drevni put Dhamme, podsjećajući nas da su suosjećanje i mudrost oduvijek slobodno tekli preko granica Azije.

Ponekad se povijest vraća kući u sasvim opipljivom obliku. Povratak bakrenih ploča iz Leidena iz Belgije, povezanih s velikim vladarima dinastije Chola i njihovim pomorskim vezama s jugoistočnom Azijom, jedan je takav trenutak. Te ploče predstavljaju svojevrsni metalni rukopis povezanosti, dokaz da su indijski trgovci i vladari surađivali s Indonezijom i drugim zemljama u duhu poštovanja i uzajamne koristi. Njihov povratak nije samo emotivan trenutak za Indiju; on naglašava i zajednički ponos koji Indija i njezini partneri u jugoistočnoj Aziji osjećaju zbog svojih međusobno isprepletenih povijesti.

Kako bi povezali sve te niti, Indija i njezini partneri iz regije Mekonga stvorili su i nove prostore za dijalog. MGC Asian Traditional Textile Museum u Siem Reapu, osnovan u okviru suradnje Mekong-Ganga, predstavlja bogatu tradiciju tekstila Indije, Kambodže, Laosa, Mjanmara, Tajlanda i Vijetnama. Kada posjetitelji prođu njegovim galerijama i vide ikat iz Odishe, svilu iz Tajlanda, tkanine iz Mjanmara i brokat iz Kambodže izložene jedne uz druge, shvaćaju da je tkalački stan oduvijek bio svojevrsni diplomat, koji je tiho gradio povjerenje i međusobno razumijevanje preko granica.

Od kolonije do države

Novi se dijelovi ove priče pišu upravo sada. Među budućim projektima su obnova murala s prikazima Ramayane u hramu Wat Pa Khae u Luang Prabangu i Kraljevskoj palači u Phnom Penhu, kao i nastavak potpore očuvanju budističke baštine u Baganu u Mjanmaru. Svaki od tih projekata predstavlja obećanje: da će angažman Indije u jugoistočnoj Aziji uvijek biti utemeljen na poštovanju lokalnih tradicija, zajedničkim vrijednostima i osnaživanju lokalnih zajednica. Na ovaj Dan neovisnosti, dok Indija slavi svoj put od kolonijalne vlasti prema samouvjerenoj modernoj državi, činimo to sa zahvalnošću prema civilizacijama koje su s nama dijelile taj put. Jugoistočna Azija za nas nije udaljena regija; ona je obitelj.

Naši hramovi možda su razdvojeni morima, naša se pisma razlikuju, a naši jezici zvuče različito, ali priče isklesane u kamenu i ispričane na pozornici govore nam da smo dio jedne velike azijske civilizacijske priče. Dok gledamo prema budućnosti, odlučnost Indije jasna je. Nastavit ćemo ulagati u očuvanje zajedničke baštine, obilježavanje zajedničkih epova i stvaranje novih mogućnosti – bilo u kulturi, obrazovanju, turizmu ili tehnologiji – kako bi se naši narodi još bolje upoznali.