Najnoviji podaci Ministarstva unutarnjih poslova o izdanim dozvolama za strane radnike iz tzv. trećih zemalja (izvan EU i zemalja Europskog gospodarskog prostora) samo su potvrdili nastavak međugodišnjeg pada njihova broja, što je dijelom posljedica činjenice da je od lanjskog ožujka maksimalno trajanje dozvola produljeno s jedne na tri godine.

Koliko pada objašnjava ta promjena zakonskih pravila, a koliko tome pridonose općenito postrožena pravila ili neki drugi razlozi (poput namirenja dijela potreba za radnicima kroz povećane radne angažmane domaćih umirovljenika ili npr. povratnika u RH), MUP-ova statistika ne otkriva.

U prvih sedam mjeseci državljanima “trećih zemalja” ukupno je izdano 106,4 tisuće dozvola za boravak i rad, što je u usporedbi s prošlom godinom 7,5 posto manje, a promatra li se samo srpanj, ishođeno ih je za gotovo 23 posto manje nego lani.

Posao u sezoni

U 2026. znatno je povećan udjel dozvola za sezonske poslove koje u odnosu na lani bilježe povećanje za 40 posto, dok je onih za nova zapošljavanja 31 posto manje, a produljenja dozvola 10-ak posto više. Promatra li se samo srpanj, MUP-ovi podaci pokazuju da je ukupno izdano 12.282 pozitivnih rješenja za uvoznu radnu snagu (naspram 15.905 u istom lanjskom mjesecu), pri čemu je gotovo svaka četvrta, odnosno više od tri tisuće dozvola dana za rad na sezonskim poslovima, a nešto više od devet tisuća se odnosi na nova zapošljavanja (nešto manje od 4500) i produljenja dozvola (nepunih 4800).

Promatrano po djelatnostima, na dvije kod kojih je inače uvoz radnika najmasovniji – turizam i ugostiteljstvo te građevinarstvo – otpadaju gotovo dvije trećine dozvola. To vrijedi i za one u prošlom mjesecu i za ukupno izdani broj od početka godine. No, pritom ih je u građevinarstvu ove godine za 17 posto manje nego u prvih sedam mjeseci prošle, a u turističko-ugostiteljskim djelatnostima za 5,4 posto više.

Od ostala tri najzastupljenija sektora kad je riječ o uvozu radnika, porast broja izdanih dozvola u 2026. bilježi se još samo u trgovini. To pak pridonosi i promjenama strukture izdanih dozvola u smislu porijekla radnika. Uvjerljivo najveći rast bilježi se kod onih izdanih za Filipince, koji je u odnosu na lani gotovo 50 posto veći, a filipinske radnike, uz turistički sektor, najčešće angažiraju upravo poslodavci iz sektora trgovine.

Varljiva statistika

MUP-ova evidencija radnih dozvola, međutim, mnogo toga ne otkriva i svakako nije najbolji pokazatelj stvarnog stanja koliko radnika iz trećih zemalja imamo u Hrvatskoj. Na problem evidencije stranih radnika općenito već duže vrijeme upozoravaju i stručnjaci za migracije i demografiju, a povodom nedavne objave podataka Državnog zavoda za statistiku o migracijama za 2025. na taj problem metodoloških izazova u tom području još jednom je upozorio jedan od aktivnijih među njima, Tado Jurić. Iz službenih podataka MUP-a i DZS-a (prema kojima je lani evidentirano 56,7 tisuća doseljenih stranih državljana) nitko sa sigurnošću ne može odgovoriti koliko ih je stvarno u Hrvatskoj jer su posrijedi evidencije različitih pojava, kaže.

Utoliko se nešto mjerodavnijim orijentirom obično smatra broj osiguranika u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO). U njegovoj evidenciji je sredinom ove godine u bilo nešto manje od 151 tisuću osiguranika državljana trećih zemalja (točnije, s putnim ispravama tih zemalja), što je u odnosu na kraj prošle godine bilo za oko 29 tisuća više. Iako se tu radi o osiguranicima, što ne znači automatski zaposlenicima), okvirno je to ipak pokazatelj koji je najbliže stvarnosti, a on ugrubo implicira da je svaki 12. koji radi i/li plaća doprinose u Hrvatskoj stranac.

Bihevioralni laboratorij

Ova tvrtka koristi inovativan alat za zapošljavanje i razvoj zaposlenika

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

Budući da praktično polovica strane radne snage u Hrvatsku danas dolazi iz Azije i Afrike, stručnjaci za migracije otprije ističu kako to zahtijeva aktivno upravljanje procesima, kako u kontekstu integracija, tako i politika usmjerenih na jaču aktivaciju vlastitih potencijala. Zbog niske produktivnosti rada u javnom sektoru često se ističe da se tu kriju i određene rezerve zapošljavanja za poduzetnički sektor, ali te vrste reformi ne idu lako.