GAESA. Tajno društvo? Revolucionarna ćelija? Humanitarna organizacija? Ili jedna od nemilosrdnih multinacionalnih kompanija s Wall Streeta? U državi je iznimno mali broj ljudi, ne više od nekoliko desetaka od ukupno 11 milijuna stanovnika, upoznat s time što se krije iza te šifre i tko stoji iza nje. Malo tko je u svijetu donedavno znao kakva je to pojava i što ona znači. Tek kada je, čestitajući državni praznik Kubancima, američki šef diplomacije Marco Rubio rekao da “GAESA kontrolira Kubu”, klupko se počelo odmotavati, zanimanje javnosti naglo je poraslo i mnogi su se sjetili lanjskog senzacionalnog otkrića “Miami Heralda”.
GAESA je kubanska kompanija Grupo de Administración Empresarial S.A. (Grupa za poslovnu administraciju), država u državi, poslovni megakonglomerat koji okuplja 25 poduzeća, kontrolira najmanje 40, a procjene idu i do 70 posto kubanskog gospodarstva, s prihodima tri puta većima od trenutačnog državnog proračuna, s bruto profitom od oko 37 posto kubanskog BDP-a, s udjelom od 34 posto u izvozu zemlje i s vrijednošću ukupne imovine od oko 18 milijardi dolara. Simbol kompanije je Torre K, zgrada od 42 kata u Vedadu, poslovnom središtu Havane, čija je izgradnja neslužbeno koštala između 226 i 565 milijuna američkih dolara (viša cifra iznosi točno milijun po sobi).
Arhitekt i osnivači imperija
Stanovnici Havane zovu je “Vidikovac bijede”, čime sugeriraju sjaj i bijedu kubanskog komunizma i objašnjavaju gomilanje profita u korist uske političko-vojne elite oko obitelji Castro. Zgrada je otvorena početkom 2025., a godinu dana poslije zatvorena zbog “situacije u zemlji” (eufemizam za cjelodnevne nestašice električne energije).
GAESA je poslovni imperiji čiji vlasnik nije (što bi bilo logično) privatni poduzetnik (recimo, neki najbogatiji Kubanac s Floride ili iz Paname), ali ni država Kuba, što bi bilo još logičnije zbog vladajućeg modela. Formalni vlasnik kompanije GAESA su Revolucionarne oružane snage (FAR) Kube, a stvarni gospodar je obitelj Raúla Castra i nekoliko odanih generala. Kompaniju je 90-ih godina prošlog stoljeća osnovao tadašnji ministar obrane Raúl Castro (poslije predsjednik Kube), čija je ambicija bila da kubansku vojsku učini značajnom političkom silom s osiguranom kontrolom nad ključnim nacionalnim resursima i dovoljnim kapitalom.
Njegov zet Luis Alberto Rodríguez López-Calleja bio je arhitekt tog poslovnog imperija i vodio je kompaniju do smrti 2022. godine, a naslijedila ga je brigadna generalica Ania Guillermina Lastres. Od 2008. godine, kada je Raúl Castro službeno zamijenio brata Fidela na mjestu predsjednika Kube, GAESA je počela brzo se širiti, preuzimala je druge državne poslovne grupe i proširila kontrolu na nove strateške sektore, čime je osigurana centralizacija najprofitabilnije imovine u rukama političko-vojnih struktura koje su se hvalile da učinkovitije upravljaju poduzećima od državnih birokrata.
GAESA se dodatno proširila 2016. godine akvizicijom Banco Financiero Internacionala (BFI) i kompanije Habaguanex koju je još Fidel Castro favorizirao posebnom licencom za upravljanje hotelima, trgovinama i restoranima u Staroj Havani. Poslovanje konglomerata stalno nadzire Peti odjel Ministarstva revolucionarnih oružanih snaga (MINFAR). Mudri komunist Raúl dodatnim se mjerama osigurao da GAESA trajno ostane pod izravnom kontrolom obitelji Castro.
GAESA je poslovno carstvo kubanske političke elite koje kontrolira desetke unosnih poduzeća iz područja elitnog turizma (hoteli s pet zvjezdica), većinu benzinskih postaja i supermarketa na otoku, vodeću komercijalnu banku, industriju transfera novca (vrlo bogate doznake dijaspore), mjenjačnice, internetske komunikacije i operacije u posebnoj razvojnoj zoni u zaljevu Mariel i istoimenoj luci.
Monopolizirala je gotovo sve poslove koji usisavaju dolare – turizam, trgovinu, telekomunikacije, bankarstvo, doznake, logistiku i građevinarstvo. Među povezanim firmama su i neka od najvećih kubanskih poduzeća – Gaviota (kontrolira velik dio kubanskog turizma), Cimex (cjelokupna maloprodaja), TRD Caribe (veleprodaja), Banco Financiero Internacional (BFI) i RAFIN S.A. (financijski sustav).
Sve ostaje ‘u obitelji’
U javnosti je vrlo malo informacija o poslovima i poslovanju konglomerata. Elektronička pretraga partijskoga glasila “Granma” otkriva samo sedam slučajeva u razdoblju od 20 godina u kojima se spominje termin “GAESA”, a i tih sedam je “očišćeno” od bilo kakvih upotrebljivih informacija. Zanimljivo je da, iako Kuba ima model državne ekonomije, GAESA ne odgovara Narodnoj skupštini niti bilo kome (državnom revizoru ili središnjoj banci) podnosi svoja financijska izvješća. Teško je utvrditi tko su njezini vlasnici i rukovoditelji, a korporativna struktura potpuno je neprozirna.
Emilio Morales, šef Havana Consulting Groupa i jedan od malobrojnih autoritativnih “skenera” kubanskoga gospodarstva, objašnjava da je moć koncentrirana u maloj, odabranoj grupi, ne više od 15 ljudi. A bivši ekonomist Središnje banke Kube i profesor Papinskog sveučilišta u Kolumbiji Pavel Vidal kaže da su bilance tog poslovnog konglomerata tajne, da grupa posluje u potpunoj tajnosti, ne plaća poreze, ne prenosi dividende u državni proračun, ne pojavljuje se u državnom proračunu jer ima neovisan budžet te se o toj kompaniji ništa ne može pročitati u kubanskim medijima.
“To je ekonomska, financijska i vojna struktura s privilegiranim pristupom stranoj valuti, zatvorenim tržištima i vlastitim regulatornim režimom, što je stavlja izvan dosega javnog nadzora”, napisao je Vidal u autorskom tekstu za Columbia Law School. “GAESA je rezervirana za malu elitnu grupu obitelji Castro i njihove najbliže suradnike. Uključeno je nekoliko generala, ali ne zato što su generali, nego zato što su povijesno bliski obitelji Raúla Castra”, izjavio je za BBC Juan Antonio Blanco, predsjednik akademske platforme “Cuba Siglo 21” iz Madrida.
U tu elitnu grupu ubrajaju se i Raúlova djeca Débora, Mariela, Nilsa i Alejandro Castro Espín, ali i zetovi, unuci i bliski rođaci. Do sada su zabilježena samo dva slučaja “proboja” informacija o poslovanju te megakompanije koja posluje po principu “države unutar države” i ne dopušta kubanskoj vladi da revidira njezine poslovne račune kako bi se profit lakše slijevao u ruke vladajuće elite. Prvo je 2021. godine tadašnji ministar vojske Leopoldo Cintra Frías smijenjen ubrzo nakon pokušaja da pokrene internu istragu o holding kompaniji pod svojim ministarstvom koja generira milijarde dolara prihoda. A zatim se prije dvije godine Gladys Bejerano, glavnoj kontrolorki i revizorki Kube, u razgovoru za španjolsku novinsku agenciju EFE, omaknuo nesmotreni “lapsus” da GAESA nije pod njezinom nadležnošću i da poslovna grupa kubanske vojske ima vrhunsku disciplinu i organizaciju.
Više svjetla na poslovanje megakompanije kubanske političko-vojne elite otkrio je “Miami Herald” (list s dugogodišnjom tradicijom) koji je prošle godine objavio 22 procurjela interna financijska izvješća kompanije GAESA iz 2023. i 2024. godine. Iz njih se vidi da je u kolovozu 2023. godine neto prihod (uključujući i ogromnu kompaniju Cimex registriranu u Panami) bio 16,9 milijardi dolara, a neto profit 7,2 milijarde dolara (marža je 42 posto, a velike svjetske kompanije ostvaruju odlične rezultate za dioničare kada imaju maržu između pet i 15 posto).
Ovako visok profit posljedica je monopolskog položaja i valutnih razlika (zarada u dolarima, plaće i troškovi u pezosima). U kolovozu 2024. godine ukupna imovina kompanije vrijedila je 12,9 milijardi dolara, a GAESA je u bankama držala 9,3 milijarde dolara gotovine (već 2025. godine u bankama i kod vlastitih financijskih institucija deponirano je 14,5 milijardi dolara). Ukupne obveze bile su skromne, tek 74,4 milijuna dolara. Iz tog istog izvješća vidi se da GAESA državnom proračunu Kube nije uplatila nijedan dolar poreza i doprinosa, a da od države nije dobila ni dolar za investicije.
Nakon objavljivanja tih podataka logično se nametnulo pitanje gdje GAESA drži kapital i za što ga koristi. Iz procurjelih dokumenata vidi se da se dio višemilijunskog profita čuva u vlastitom financijskom sustavu, što otežava praćenje konačnog odredišta, ali i u poreznim rajevima, offshore zonama, ruskim i kineskim bankama. Koncern upravlja resursima koji funkcioniraju kao paralelne devizne rezerve zemlje i izvan su kontrole Središnje banke Kube.
Poslovni model
Na temelju procurjelih dokumenata, informacija insajdera i procjena analitičara moguće je rekonstruirati poslovnu filozofiju kompanije. Poslovni model počiva na odluci vlasnika i menadžera da koncentriraju najveći dio resursa kompanije na generiranje deviza (turistička industrija, financije, maloprodaja, zdravstvo), a ne na oživljavanje poljoprivredne i industrijske proizvodnje koje su rak-rane kubanskoga gospodarstva.
Komunistička partija, vlada i predsjednik Miguel Díaz-Canel ne mogu natjerati GAESA-u da otvori svoje sefove i stavi državi na raspolaganje novac za najhitnije potrebe Kubanaca (hrana, lijekovi, energija), što otkriva koliku je političku moć akumulirala vojska pod vodstvom Raúla Castra. Takva poslovna filozofija vlasnika GAESA-e ograničila je sposobnost Kube da revitalizira proizvodne sektore koji bi mogli ublažiti kronične nestašice hrane i modernizirati proizvodnju električne energije.
“Takav pristup vlasnika i rukovodstva kompanije djelomično objašnjava što se sada događa”, piše Vidal, aludirajući na galopirajuću glad, širenje bolesti i cjelodnevne nestašice električne energije: “GAESA ima imovinu dovoljno vrijednu da modernizira poljoprivredni sektor, koji sada proizvodi jedva 20 posto potrebne hrane u zemlji, i obnovi proizvodnju električne energije.”
Objavljeni dokumenti pokazuju da se velika investicija u turizam, odnosno nastavak izgradnje novih hotela unatoč niskoj stopi popunjenosti, pokazala katastrofalnom. Do 2023. godine prihodi od turizma pali su približno 62 posto u odnosu na 2019. godinu (podaci Nacionalnog zavoda za statistiku). Kompanija Gaviota za samo pet mjeseci 2024. godine izgubila je 5,8 milijardi dolara zbog smanjenja broja turista. Unatoč tome, 37,4 posto svih investicija u 2024. godini otišlo je na turizam i hotele, 11 puta više nego na ulaganja u javno zdravstvo i obrazovanje. Ovo objašnjenje Pavela Vidala ujedno je i dokaz o odgovornosti grupe GAESA za katastrofalno stanje kubanskog gospodarstva. I Emilio Morales piše da je GAESA, kao jedina prava politička, ekonomska i financijska moć na Kubi, dovela zemlju do najgore financijske krize u njezinoj povijesti: “Koncentracija ekonomske moći u GAESA-i izazvala je proizvodni kolaps, pljačku zdravstvenog sustava i ubrzano siromašenje milijuna Kubanaca”.
Morales je objasnio i bit prevare koju GAESA godinama prakticira u sustavu javnog zdravstva konfiskacijom značajnog dijela plaća koje prima kubansko medicinsko osoblje od usluga u inozemstvu. Kuba prodaje svoj model zdravstvenog sustava kroz humanitarne misije kako bi pomogla siromašnim zemljama, a prikupljeni prihodi trebali su biti uloženi u održavanje i poboljšanje vlastitog sustava javnog zdravstva. Izvoz medicinskih usluga pokazao se vrlo unosnim poslom – u posljednjih 15 godina donio je Kubi 108,5 milijuna dolara, od čega je vlada Kube investirala samo 1,7 milijuna dolara u poboljšanje nacionalnog sustava javnog zdravstva. U okviru te sheme GAESA je u istom razdoblju prikupila za sebe oko 70 milijuna dolara za koje se ne zna gdje su završili, a mogli su biti investirani u modernizaciju proizvodnje električne energije, nadogradnju bolnica, nabavu lijekova i modernizaciju farmaceutske industrije.
Legitimno pitanje
Ne postoji trag u računovodstvu GAESA-e koji bi upućivao na to da je dio profita kompanije korišten za financiranje usluga i robe za potrebe stanovništva. Naprotiv, financijska izvješća sugeriraju da se novac GAESA-e uglavnom čuva u kasi čiji ključ drži malobrojna komunističko-vojna elita. S obzirom na veličinu i utjecaj, legitimno je pitanje: ima li GAESA odgovornost za katastrofalno stanje kubanskog gospodarstva?
Činjenica je da je ekonomska kriza s visokom inflacijom i nestašicom deviza na Kubi djelomično izazvana nedavnim smanjenjem deviznih doznaka za 70 posto i padom broja turista od 50 posto (što je posljedica pojačane američke blokade), ali i niskom produktivnošću u proizvodnji hrane i industrijske robe. Pavel Vidal upozorava da je novi “vatrogasni” program kubanske vlade iz listopada 2025. godine usmjeren na smanjenje inflacije, fiskalnog deficita i rješavanje monetarnih pitanja. Vlada je predložila program fiskalnog i monetarnog prilagođavanja, ali nije spomenula kompaniju GAESA i njezinu ulogu u nacionalnom gospodarstvu. Tako je teret fiskalnog prilagođavanja ostao na leđima ostalih ekonomskih aktera – državnih poduzeća, privatnih mikro, malih i srednjih poduzeća i ionako već osiromašenih kućanstava.
“To znači da je fiskalna politika osmišljena samo za 60 posto BDP-a i da je preostalih 40 posto, koje kontrolira GAESA, izvan bilo kakve obveze fiskalne konsolidacije… Središnja banka ne može ispuniti ciljeve monetarne i devizne politike niti pridonijeti makroekonomskoj stabilizaciji sve dok stranu valutu zemlje drži poslovni konglomerat GAESA u svrhe koje ostaju nepoznate”, objašnjava Vidal.
Slično se događalo i prijašnjih godina. Devizne rezerve GAESA-e nisu korištene za sprječavanje kolapsa konvertibilnosti kubanskog konvertibilnog pezosa i slobodno konvertibilne valute predstavljene debitnom karticom, nisu podržale monetarnu reformu iz 2021. godine i nisu korištene za stabilizaciju bankarskog sustava i međunarodnih plaćanja.
“Miami Herald” i ekonomski analitičari, na temelju procurjelih financijskih izvješća, smatraju da kubansko vodstvo neopravdano optužuje američki embargo (“blokadu”) kao jedini uzrok siromaštva građana otoka. Vlada u Havani ulaže velike napore da prikrije ulogu GAESA-e, megakompanije svojih oružanih snaga, u onome što stručnjaci smatraju najgorim ekonomskim kolapsom zemlje od stjecanja neovisnosti, optužujući isključivo američke sankcije. Kubanski dužnosnici više su puta uvjeravali kubanski narod, Ujedinjene narode, vjerovnike i strane saveznike da ih američke sankcije sprječavaju da plaćaju osnovne stvari poput mlijeka za djecu, lijekova i održavanja propadajuće energetske i telekomunikacijske infrastrukture zemlje ili da otplaćuju vanjske dugove. Kada je u ožujku ove godine elektroenergetska mreža ponovno kolabirala, predsjednik države i partije Díaz-Canel na sastanku komunističkih aktivista izjavio je da njegova vlada nije odgovorna za debakl: “Problemi koje danas imamo nisu problem upravljanja. Jednostavno godinama nismo imali novca za održavanje termoelektrana i izvođenje popravaka.”
Jedini demanti
Objavljeni dokumenti i stručnjaci koji prate ekonomska zbivanja na otoku pokazali su da malobrojna političko-vojna elita Kube ima milijarde dolara na raspolaganju koje bi mogla upotrijebiti za pokrivanje najvažnijih troškova zemlje, uključujući 43 milijuna dolara godišnje potrebnih za nabavu 63 prioritetna lijeka koji su bili deficitarni u kubanskim ljekarnama i 250 milijuna dolara godišnje potrebnih za rad i održavanje električne mreže zemlje. Mogla je, ali nije jer ih gomila i čuva za sebe. Zato je u obraćanju građanima Kube američki šef diplomacije Marco Rubio objasnio da je “pravi razlog što nemate struju, gorivo ili hranu taj što su oni koji kontroliraju vašu zemlju opljačkali milijarde dolara i ništa nisu učinili da pomognu narodu”.
Prosječna mjesečna plaća zaposlenog Kubanca u državnoj službi približno je 16 dolara, a prosječna mirovina oko pet dolara. “GAESA omogućuje političkim i vojnim elitama da je koriste kao mehanizam za izvlačenje rente iz društva”, konstatira Pavel Vidal.
Kuba je trenutačno jedna od zemalja s najvećim rizikom za poslovanje i ulaganje stranih kompanija. Moguće je da medijsko i političko razotkrivanje kubanskog komunističkog modela pljačke stanovništva djelomično koincidira s novim ambicijama Sjedinjenih Američkih Država da nakon desetljeća pokušaja napokon promijene režim na tom karipskom otoku. Podaci iz istraživanja i analiza su frapantni, ali ne i iznenađujući jer je komunizam slične patnje nanio građanima mnogih država koji su radije prihvatili neizvjesnost tranzicije.
Zasad je jedini demanti (ili nešto što bi se tako moglo nazvati) istraživanja i analiza o nevjerojatnoj komunističkoj pljački stigao iz kubanske ambasade u Londonu koja je na mreži X objavila da su prenapuhani podaci o bogatstvu GAESA-e: “Izmišljanje tajnog blaga od 18 milijardi dolara pruža zgodan politički izgovor za pooštravanje veoma nezakonitih sankcija koje guše kubansko stanovništvo.”
Neuvjerljiv demanti nije zadovoljio mnoge Kubance pa svoje nezadovoljstvo komunističkim režimom iskazuju na ulicama tražeći kruh, lijekove, pravdu i promjenu komunističkog režima.
