Generacijama se SAD isticao ne samo svojim bogatstvom ili vojnom moći, već time što je ambicioznim ljudima rođenima u drugim zemljama nudio priliku da prevladaju lutriju mjesta rođenja. Nažalost, nova vizna politika Trumpove administracije za međunarodne studente, iako predstavljena tek kao tehnička administrativna promjena, signalizira postupno uzmicanje od ovog temeljnog ideala.

Zamjenom dugogodišnjeg okvira “trajanja statusa” (duration-of-status) fiksnim razdobljima boravka i strožim pravilima koja reguliraju produljenja i nastavak školovanja, put prema studiranju u Americi, a u konačnici i izgradnji produktivnog života ondje, postaje neizvjesniji.

Mnogi koji komentiraju ovu promjenu usredotočili su se na posljedice za sveučilišta, istraživanja i inovacije. No, koliko god te brige bile utemeljene, one možda preuveličavaju neposredne posljedice. Najtalentiraniji studenti i dalje će pronalaziti načine za dolazak u SAD, vodeća sveučilišta nastavit će ih zapošljavati, a poslodavci će ih i dalje sponzorirati. Ova politika povećava troškove i stvara neizvjesnost, ali ne zatvara vrata u potpunosti.

Druga računica

Poruka koji ova promjena šalje ima daleko dublje posljedice. Za prosječnog studenta u inozemstvu – ne onog iznimnog kandidata s višestrukim ponudama elitnih institucija, već ambicioznu mladu osobu koja se nada da bi joj obrazovanje moglo otvoriti put prema boljoj budućnosti – računica se mijenja. Svaka dodatna administrativna prepreka, svako povećanje neizvjesnosti i svaki znak da su stranci manje dobrodošli odvraćaju ljude od prijave.

Donekle ova promjena možda odražava promjenjivu ekonomsku stvarnost. Desetljećima su međunarodni studenti popunjavali ključne uloge kao asistenti u nastavi i istraživanjima i laboratorijski istraživači prije nego što bi prešli u tehnološke tvrtke i druge industrije gladne visokoobrazovane radne snage. Kako umjetna inteligencija počinje automatizirati neke od tih zadataka, a poslodavci predviđaju budućnost u kojoj će biti potrebno manje stručnjaka početnika, ekonomski poticaji za uvoz talenata mogli bi oslabjeti.

Tek će se vidjeti hoće li se ova tranzicija pokazati tako opsežnom kao što mnogi očekuju. Ne bi bilo iznenađujuće da, uslijed promjena na tržištu rada, vlade postanu spremnije ograničiti imigraciju visokokvalificirane radne snage. No, čak i ako je to tumačenje točno, zanemaruje se ono što je SAD povijesno činilo iznimnim kao zemljom prilika. Rasprave o nejednakosti u naprednim gospodarstvima obično se usredotočuju na nejednakosti unutar samih zemalja: progresivci naglašavaju nejednakost u prihodima i bogatstvu, dok konzervativci ukazuju na geografske nejednakosti uzrokovane deindustrijalizacijom i globalizacijom. No, iako su oba ova pitanja važna, ona blijede u usporedbi s nejednakostima koje nastaju jednostavno samim time što je netko rođen u jednoj zemlji, a ne u nekoj drugoj.

Dijete rođeno u Somaliji suočava se s prilikama koje su temeljno drukčije od onih koje ima dijete rođeno u SAD-u. Djevojčica rođena danas u Afganistanu suočava se s preprekama na koje djevojčica s identičnim talentima rođena u Švedskoj vjerojatno nikada neće naići. Ove razlike nadmašuju mnoge koje dominiraju političkom raspravom u bogatim zemljama.

hrvatska tvrtka

U godinu dana morali su promijeniti sve – danas ih slijede i velike kompanije

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Ipak, politička filozofija općenito je smatrala nacionalne granice moralno presudnima. Čak je i John Rawls, čiji je “veo neznanja” postao jedan od najutjecajnijih okvira za promišljanje o pravednosti, stao korak prije primjene tog načela na različite zemlje. Ako ste se slučajno rodili na mjestu koje nudi malo prilika, taj nesretni nedostatak uglavnom je ostajao izvan dosega distributivne pravednosti.

Tijekom većeg dijela svoje povijesti, SAD je predstavljao važnu iznimku, ne iz altruizma, već zato što je otvorenost služila njegovim interesima. Ta je zemlja izražavala dobrodošlicu ljudima koji su bili spremni marljivo raditi, graditi poduzeća, studirati, inovirati i doprinositi gospodarskom rastu. Rezultat je donio korist i imigrantima i samom SAD-u.

Od prnja do bogatstva

Ovime se ne želi romantizirati Američki san. Istraživanje harvardskog ekonomista Raja Chettyja pokazalo je u kojoj mjeri izgledi djeteta ovise o tome gdje odrasta unutar SAD-a. U svojoj utjecajnoj knjizi Ulice od zlata (Streets of Gold), ekonomisti Ran Abramitzky i Leah Boustan pokazali su da se klasična priča o imigrantima “od prnja do bogatstva” često odvijala kroz generacije, a ne unutar jednog životnog vijeka. Mnogi su imigranti ostali siromašni; tek su se njihova djeca i unuci popeli na ekonomskoj ljestvici.

No ova saznanja potvrđuju širu sliku. Prva generacija možda nije uvijek napredovala, ali roditelji imigranti dali su svojim potomcima prilike koje bi bile nezamislive da su ostali u svojim zemljama podrijetla. Američki san nikada nije bio jamstvo uspjeha. Bio je jamstvo da je uspjeh moguć.

Naravno, ta je mogućnost neravnomjerno raspoređena: obiteljsko podrijetlo, susjedstvo, škole i društvene mreže utječu na to hoće li pojedinci uopće uočiti prilike koje im se nude. No, to je bolja prilika od one s kojom se suočavaju milijuni ljudi diljem svijeta čije prilike nisu ograničene samo okolnostima, već i granicama koje ne mogu prijeći.

Po ovoj se mogućnosti SAD također razlikovao od mnogih bogatih društava koja se ponose jednakošću i socijalnom pravdom, ali održavaju daleko restriktivnije imigracijske režime. Otvorenost Amerike nikada nije bila savršena niti je bila motivirana isključivo velikodušnošću. Bio je to čin prosvijećenog vlastitog interesa koji je ujedno uspio smanjiti jedan od najdubljih oblika nejednakosti u svijetu.

Gledano zasebno, učinci nove vizne politike mogu se činiti skromnima. No, kao dio šireg uzmicanja od otvorenosti, to signalizira da je zemlja, nekoć poznata po tome što je ambicioznim autsajderima pružala priliku da promijene svoj život, sada manje spremna to činiti. To ne označava samo promjenu u imigracijskoj politici, već i odricanje od ključnog izvora američke snage.

© Project Syndicate, 2026.