Europska investicijska banka odobrila je zajam od 450 milijuna eura za potporu izgradnji OMV-ova postrojenja za proizvodnju zelenog vodika, koje bi trebalo znatno pridonijeti dekarbonizaciji rafinerije Schwechat u Donjoj Austriji. S ukupnim ulaganjem od 600 milijuna eura, ovo postrojenje od 140 megavata u Bruck an der Leithi trenutačno je u izgradnji i planirano je da počne s radom do kraja 2027. Korištenjem obnovljive energije OMV će proizvoditi do 23 tisuće tona zelenog vodika godišnje.
Novi pogon omogućit će lokalnu proizvodnju zelenog vodika i značajno poboljšati održivost goriva i kemijskih proizvoda u OMV-ovoj rafineriji Schwechat. OMV procjenjuje godišnje smanjenje emisija ugljika od približno 150 tisuća tona, što odgovara približno deset posto trenutačnih izravnih emisija rafinerije Schwechat.
Prekretnica u dekarbonizaciji
“Obveza Europske investicijske banke za kreditiranje snažan je znak povjerenja u OMV-ovu strategiju transformacije i našu sposobnost realizacije velikih projekata koji potiču industrijsku dekarbonizaciju”, rekao je Reinhard Florey, zamjenik predsjednika Izvršnog odbora i glavni financijski direktor OMV-a.
“Proizvodnja zelenog vodika u Austriji omogućuje nam povećanje vlastite upotrebe održivije energije u našoj proizvodnji i za naše inovativne proizvode. Izgradnja jednog od najvećih europskih postrojenja za zeleni vodik označava važnu prekretnicu u dekarbonizaciji naših industrijskih procesa i naglašava našu ambiciju da aktivno oblikujemo energetsku tranziciju u Austriji i šire”, dodao je.
“Zeleni vodik temelj je europske tranzicije na konkurentan, klimatski neutralan i siguran energetski sustav. Podržavanjem njegove proizvodnje u industrijskim razmjerima jačamo konkurentnost Europe, jačamo našu energetsku sigurnost i pomažemo u dekarbonizaciji rafiniranja zamjenom vodika na bazi fosilnih goriva obnovljivim vodikom. Ovo ulaganje također postavlja temelje za buduću proizvodnju održivih zrakoplovnih goriva, podržavajući ciljeve EU-a u području klime i energetske sigurnosti”, rekao je potpredsjednik EIB-a Karl Nehammer tijekom posjeta lokaciji.
U sklopu OMV Strategije 2030, tvrtka se fokusira na iskorištavanje rasta tržišta obnovljivih goriva i održivih kemijskih sirovina te cilja na proizvodni kapacitet od približno 900 kilotona do 2030. Ključna imovina koja je već u pogonu uključuje postrojenje za koprocesuiranje i postrojenje za zeleni vodik snage deset megavata u rafineriji Schwechat u Austriji. Projekti koji su trenutačno u provedbi uključuju postrojenje za održivo zrakoplovno gorivo/hidrotretirano biljno ulje u rafineriji OMV Petrom Petrobrazi, kao i dodatne projekte zelenog vodika snage 20 megavatai 35 deset megavata u Rumunjskoj, kojima upravlja OMV Petrom, te postrojenje za zeleni vodik snage 140 megavatau izgradnji u Austriji. Zajedno, ta ulaganja podržavaju OMV-ovu ambiciju da do 2050. postigne neto nulte emisije.
Što ovaj projekt zapravo znači za vodikovo gospodarstvo? Odgovara na pitanje koje godinama koči projekte diljem Europe: tko plaća jaz između troškova postrojenja za vodik i njegovih ranih prihoda. Zeleni vodik teško se “hvata” ne zato što tehnologija nije dokazana, već zato što se ekonomija rijetko zatvara bez strpljivog, jeftinog kapitala. Zajam EIB-a koji pokriva tri četvrtine troškova projekta, slojevit s nacionalnim financiranjem proizvodnje, predložak je na koji se druge kompanije i razvojne banke mogu pozvati prilikom strukturiranja vlastitog financiranja. To pomiče vodik iz priče o demonstracijskim projektima u onu o bankabilnoj infrastrukturi. Analitičari već dugo ističu ovaj financijski jaz, a ne bilo kakav tehnološki nedostatak, kao razlog zašto mnogi najavljeni projekti elektroliziranja nikada ne dođu do konačne investicijske odluke, a ovaj mješoviti paket daje konkretan presedan na kojem se može raditi.
Projekt koji će premostiti jaz
Strana potražnje ovog projekta jednako je poučna kao i financiranje. Umjesto prodaje vodika na spekulativnom trgovačkom tržištu, OMV će proizvod 22 kilometra izravno dostavljati u svoju rafineriju Schwechat u blizini Beča, zamjenjujući vodik na bazi fosilnih goriva koji se trenutačno koristi u rafiniranju obnovljivom verzijom. Predviđa se da će ta jedna zamjena smanjiti izravne emisije ugljikova dioksida u Schwechatu za otprilike 150 tisuća tona godišnje, što je oko deset posto trenutačnih izravnih emisija rafinerije. To je obrazac koji zeleni vodik čini ekonomski vjerodostojnim upravo sada: izravno uparivanje nove proizvodnje s postojećim, zatvorenim industrijskim korisnikom koji već troši sivi vodik i jednostavno mu je potrebna čišća opskrba. Izbjegava se problem kokoši i jajeta izgradnje vodikove infrastrukture prije nego što postoje kupci.
Postoji i perspektiva. Potpredsjednik EIB-a Karl Nehammer primijetio je da ulaganje postavlja temelje za buduću održivu proizvodnju zrakoplovnog goriva, povezujući ovu nadogradnju rafinerije sa sektorom koji je pod intenzivnim regulatornim pritiskom za dekarbonizaciju. Prema mandatu EU-a ReFuelEU Aviation, dobavljači mlaznoga goriva moraju miješati rastuće udjele održivog zrakoplovnog goriva s konvencionalnim kerozinom do 2050., a obnovljivi vodik ključni je ulaz za sintetičke puteve goriva koje propisi sve više favoriziraju. Rafinerija s opskrbom obnovljivim vodikom na licu mjesta bolje je pozicionirana za prelazak na to tržište od one koja se još uvijek oslanja na vodik na bazi fosilnih goriva.
OMV projekt uokviruje u svoj plan Strategije 2030, koji cilja na otprilike 900 kilotona obnovljivoga goriva i održivog proizvodnog kapaciteta sirovina do kraja desetljeća, uz paralelna ulaganja u vodik i gorivo koja su u tijeku u Rumunjskoj. Financijski direktor OMV-a Reinhard Florey opisao je austrijsku tvornicu kao važnu prekretnicu u dekarbonizaciji industrijskih procesa tvrtke, dio šireg napora prema cilju neto nulte emisije tvrtke za 2050. godinu.
Za šire gospodarstvo vodika, značaj ovog sporazuma manje leži u tonaži proizvedenog vodika, a više u onome što dokazuje da je financirano. Europa godinama postavlja ambiciozne ciljeve za vodik, no stvarne konačne investicijske odluke znatno zaostaju za najavljenim projektima, a mnogi su zaustavljeni zbog neizvjesnosti oko otkupa i financijskih nedostataka.
Tri ključna parametra
Projekt koji kombinira javni kredit razvojne banke koji pokriva većinu kapitalnih troškova, nacionalne subvencije za proizvodnju i kupca iz rafinerije uklanja nekoliko prepreka koje su druge prijedloge držale na papiru. Predlaže model koji se može ponovljivo primijeniti: locirati nove kapacitete elektrolizatora pored postojećeg industrijskog potrošača vodika, osigurati mješovito javno financiranje i iskoristiti rezultirajuća smanjenja emisija za izgradnju mosta kredibiliteta prema budućim tržištima poput održivog zrakoplovnog goriva. Rafinerije diljem Europe koje se suočavaju sa slično zastarjelim lancima opskrbe vodikom sada imaju konkretnu studiju slučaja koja pokazuje kako se ta tranzicija može strukturirati i financirati, a ne samo predložiti.
Ostaje otvoreno hoće li se ova formula proširiti na desetke drugih zaustavljenih europskih projekata vodika, a mnogo će ovisiti o cijenama električne energije, troškovima elektrolizatora i kontinuiranoj političkoj podršci. No, za sektor koji je više vremena posvetio najavi kapaciteta nego njihovoj izgradnji, potpuno financirana elektrana od 140 megavata, povezana s rafinerijom, koja se stabilno kreće prema pokretanju 2027. godine, konkretan je signal da industrijska faza vodikovog gospodarstva konačno počinje.
Projekt zelenog vodika poklopio se s proslavom 70. obljetnice OMV-a. Uskoro će doći i do promjene na samopm vrhu kompanije. Predsjednički i nominacijski odbor OMV-a odlučio je predložiti Emmu Delaney plenarnoj sjednici Nadzornog odbora za imenovanje predsjednicom Izvršnog odbora i izvršnom direktoricom, od 1. rujna 2026., koja će naslijediti Alfreda Sterna. Mandat traje tri godine s mogućnošću produljenja za dodatne dvije, uz obostrani dogovor. Nadzorni odbor odlučit će o imenovanju izvršne direktorice na svom sljedećem sastanku. Osim toga, odluka o dvogodišnjem produljenju mandata Reinharda Floreya kao glavnog financijskog direktora bit će donesena na istom sastanku na preporuku Predsjedničkog i nominacijskog odbora.
Emma Delaney, irska državljanka, uspješna je stručnjakinja za energetiku i dugogodišnja članica višeg menadžmenta BP-a s tri desetljeća relevantnog profesionalnog iskustva. Na svojoj trenutačnoj poziciji izvršne potpredsjednice u jednom od tri globalna poslovanja BP-a, odgovorna je za organizaciju s više od 50 tisuća zaposlenika u oko 50 zemalja, koja obuhvaća goriva i biogoriva, industrijsku i automobilsku proizvodnju maziva, kao i zrakoplovna goriva i e-mobilnost.
Neugodna statistika
No, valja voditi računa i o nekim ograničavajućim faktorima. Vodik je već dugo na glasu kao gorivo budućnosti. Zeleni vodik nastaje elektrolizom vode u kisik i vodik te pri tome nema emisija. Ali, proizvodnja zelenog vodika je relativno skupa. Prošlogodišnje istraživanje objavljeno u časopisu Nature Energy pokazuje da je do 2023. godine na globalnoj razini realizirano samo sedam posto projekata koji su, prema najavama, do tada već trebali biti završeni.
Istraživači s Instituta za istraživanje klimatskog utjecaja u njemačkom Potsdamu u periodu od tri godine promatrali su napredak 190 projekata vezanih za zeleni vodik te zaključili da stvarnost drastično kaska za ambicijama. Procjenjuju da bi projekte razvoja zelenog vodika do kraja desetljeća trebalo subvencionirati s vrtoglavih 1,3 bilijuna dolara kako bi se ostvario cilj zadržavanja povećanja globalne temperature ispod dodatnih 1,5 stupnjeva Celzijusa s obzirom na predindustrijske razine.
“Za donositelje politika ključno je realno procijeniti buduću dostupnost zelenog vodika, razumjeti povezane troškove politika i biti svjesni preostalih neizvjesnosti kako bi se osiguralo brzo širenje tržišta, dok se istodobno smanjuje rizik od ovisnosti o fosilnim gorivima”, navode autori studije u sistematizaciji svojih nalaza usmjerenoj prema donositeljima političkih odluka, a koja je objavljena zajedno sa studijom.
Drugim riječima, zeleni vodik dolazi i definitivno će biti nužan aspekt dekarbonizacije naših gospodarskih aktivnosti, ali na pozitivne učinke te tehnologije ne treba računati u skorijoj budućnosti.
