Nedavno završeno Svjetsko prvenstvo koje se igralo u Americi, Meksiku i Kanadi donijelo je mnoštvo noviteta za navijače diljem svijeta. Dio tih noviteta većini navijača diljem svijeta, pa i nama iz Hrvatske, čini se nepotrebnim i suvišnim, posebno onaj koji se odnosi na nedosljednu i ekstenzivnu uporabu VAR tehnologije.
Strategija širenja
S druge strane, FIFA očito može trljati ruke, o čemu dovoljno govori podatak o očekivanom godišnjem prihodu od devet milijardi dolara. Novi mandat Giannija Infantina tako se čini gotovo osiguran. Ovo je prvi put da se 48 momčadi natjecalo na svjetskoj pozornici, u odnosu na 32 momčadi prije četiri godine. To je donijelo 104 utakmice, umjesto 64, raspoređenih u razdoblju od šest tjedana, umjesto četiri.
Dodatne utakmice omogućuju više sadržaja prodanog emiterima, više ulaznica izdanih navijačima i više komercijalnih prilika za oglašivače – i veću globalnu publiku. Infantinova strategija širenja pokazat će se popularnom u mnogim zemljama koje primaju financiranje od te organizacije. Kao neprofitna organizacija, njezin se novac preraspodjeljuje za izgradnju nogometne infrastrukture u tim zemljama, stvarajući kružni odnos između FIFA-e i njezinih temeljnih sudionika.
FIFA tako planira raspodijeliti 2,7 milijardi dolara za razvoj između svojih 211 država članica od 2027. do 2030. u okviru programa “FIFA Forward 4.0”. Proširenje natjecateljske baze Svjetskog prvenstva donijelo je i nešto dobro u nogometnom smislu. Mogli smo gledati reprezentacije poput Curacaa ili Zelenortskih otoka koji bi se prije gotovo nemoguće probile do natjecanja najboljih reprezentacija svijeta. Spomenuto proširenje natjecanja donijelo je priliku i da na djelu vidimo brojne zanimljive nogometaše iz dosad egzotičnih reprezentacija koji će odsad biti itekako na “radaru” europskih klubova.
Dakle, ako je FIFA već povrijedila bit nogometa, s druge strane, donijela je i veće šarenilo reprezentacija i igrača. S tim se slaže i Srđan Lakić, koji je s obzirom na igrački background i menadžerski status, itekako relevantan sugovornik na ovu temu.
“S obzirom na to da je ovo prvenstvo donijelo novi, prošireni format, na terenu smo vidjeli od svega pomalo. No, kada podvučemo crtu i pogledamo samu završnicu, smatram da smo uživali u izuzetno kvalitetnom i taktički zahtjevnom nogometu. S jedne strane, gledali smo reprezentacije koje dominiraju čistom igračkom i tehničko-taktičkom kvalitetom, dok su, s druge, mnoge momčadi svoj uspjeh gradile na iznimnom atleticizmu, visokom intenzitetu i besprijekornoj taktičkoj disciplini.
To su odlike bez kojih je moderan, vrhunski nogomet danas jednostavno nezamisliv. Pojavila su se neka nova imena koja su iskoristila ovu scenu. Igrači poput Marokanca Bouaddija, Kolumbijca Puerte ili Paragvajca Gila pokazali su potencijal i zrelost te verificirali status igrača koji bi u skoroj budućnosti mogli postati ključni protagonisti i u vrhunskim europskim klubovima. Naravno, turnir su obilježile i već potvrdile svjetske klase, Cubarsí, Rodri, Mbappé, Haaland te nezaobilazni Messi, koji i dalje daje posebnu dimenziju nogometu.
Što se tiče Hrvatske, odigrali smo dobro prvenstvo, apsolutno u granicama naših trenutačnih mogućnosti i realnih okolnosti kroz koje prolazimo. Za veći rezultat potrebno je i malo sportske sreće, koja nam ovaj put nije bila naklonjena. Međutim, temelj postoji, smjena generacija ide svojim tijekom i vjerujem da ćemo u razdoblju koje dolazi biti još bolji i konkurentniji”, kaže Lakić za PD Vikend.
Brazil i Njemačka razočarali
Lakić je jasan i u odgovoru na pitanje koje su ga se reprezentacije posebno dojmile: “Gledajući cjelokupan dojam, trijumf Španjolske u potpunosti je zaslužen i pravedan, oni su u ovom trenutku, bez ikakve dileme, najkompletnija reprezentacija na svijetu.
To je momčad koja fascinira lakoćom i dominacijom u posjedu lopte, ali ono što ih zapravo dijeli od ostalih je njihova reakcija u fazama bez lopte, odnosno neposredno nakon što je izgube. Taj visoki pritisak i mehanizmi represinga dovedeni su do savršenstva. Kada na tu taktičku strukturu dodate individualce i ponajbolje igrače današnjice kao što su Yamal, Rodri, Pedri i Cubarsí, dobijete stroj koji je izuzetno teško zaustaviti.
Pretjerana razlika u kvaliteti
Osim Španjolaca, kao ugodno iznenađenje moram izdvojiti Norvešku, koja je prezentirala izuzetno moderan, okomit i hrabar nogomet te opravdano otišla jako daleko na turniru. Uz njih, Maroko je još jednom potvrdio svoju konstantu i odigrao fantastičan turnir. S druge strane medalje, najveća razočaranja, bez sumnje, su Brazil i Njemačka. Njihovo rano ispadanje, uz činjenicu da se jedna Italija uopće nije ni plasirala, najbolji su dokaz da su u svjetskom nogometu zapuhali neki novi vjetrovi. Stare zasluge i ime više ne jamče ništa ako nemate vrhunski sustav i brzinu adaptacije na moderan nogomet”, komentira Lakić. On se ne slaže s tezom da je proširenje Svjetskog prvenstva na 48 reprezentacija generalno dobra odluka.
“Gledajući iz moje perspektive, smatram da nije. Svjetska smotra mora ostati ekskluzivno i odabrano društvo najboljih od najboljih, a ujedno i gledateljima cjenovno dostupno. Format s 32 reprezentacije, koji smo imali od 1998. do 2022. godine, bio je savršeno balansiran. Svaka utakmica u grupi imala je ogromnu težinu, intenzitet je bio na vrhuncu od prvog dana i praktički nije bilo prostora za kalkulacije. Povećanjem broja sudionika na 48 natjecanje je u prvoj fazi izgubilo tu svoju prepoznatljivu natjecateljsku čar i napetost.
Dobili smo preveliku razliku u kvaliteti na samom startu turnira, što je razvodnilo doživljaj. Kroz cijeli ovaj turnir FIFA je, nažalost, ponovno pokazala da je u velikoj mjeri pod utjecajem političkih pritisaka velikih nacija i globalnih komercijalnih interesa, što dugoročno nije dobro za sam sport, pa ni za njegov narušeni imidž. Prvenstvo je jednostavno trajalo predugo, odigran je ogroman broj utakmica, a sama natjecateljska draž i kvaliteta, pogotovo u prvoj polovici turnira, bile su na prilično niskoj razini. Izgubila se ona pročišćena koncentracija kvalitete kakvu smo imali u prijašnjim formatima”, ističe.
Afrikanci snažno napreduju
Gledajući igračke trendove, afričke reprezentacije potvrdile su svoj status kao rastućih nogometnih nacija. Lakić to vidi kao sasvim logičan slijed procesa koji već godinama prati i kroz svoj svakodnevni menadžerski rad.
“Afrički nogometaši oduvijek posjeduju nevjerojatan tjelesni i genetski potencijal, iznimnu brzinu, eksplozivnost i motornu superiornost, no ključni pomak koji danas čini razliku je sustavan rad na njihovoj taktičkoj i metodološkoj edukaciji. Danas svjedočimo tome da europski klubovi i specijalizirane akademije na afričkom tlu skautiraju mlade talente sve ranije, omogućujući im da već u ranoj tinejdžerskoj dobi uđu u vrhunske trenažne procese, dok, s druge strane, ogroman broj afričkih igrača odrasta i nogometno se oblikuje unutar ponajboljih zapadnoeuropskih akademija u Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji ili Njemačkoj. Kada na taj prirodni atleticizam dodate vrhunsku taktičku zrelost i disciplinu u igri bez lopte, dobijete iznimno moćne i kompletne moderne igrače. Nekada im je nedostajalo koncepcijske stabilnosti i taktičke zrelosti, no to je danas stvar prošlosti. Zbog svega toga smatram da će afrički igrači u budućnosti biti još bolji, vjerojatno ne vodeći ili najbolji na svijetu, ali sasvim sigurno pozicionirani odmah do onih najboljih”, predviđa Lakić.
Neki od promatrača spremni su reći kako je Svjetsko prvenstvo imalo utjecaj na vidljivosti igrača iz tzv. malih reprezentacija. Lakić je oprezan pri izricanju takvih ocjena.
“Svjetsko prvenstvo je po svojoj definiciji najveća moguća globalna pozornica, ali moramo biti realni, u današnjem nogometu, uz naprednu analitiku i skauting mreže, sve se manje-više zna i prije nego što turnir počne. Naravno da je prilika za nastup na ovakvoj smotri mnogim igračima poslužila kao sjajan izlog da se predstave široj javnosti i eventualno izbore za iskorak u karijeri ili transfer. Međutim, sama činjenica da je netko bio dio turnira više nije dovoljna.
Konkurencija na tržištu je nemilosrdna, zahtjevi modernog nogometa su brutalni i iznimno je teško kontinuirano profitirati samo na temelju nekoliko dobrih utakmica na prvenstvu. Ako moram tražiti pozitivne strane proširenja turnira na 48 ekipa, onda je to upravo ta, dodijeljena je prilika igračima iz manjih nogometnih sredina da osjete najveću scenu. No, hoće li se to pretvoriti u dugoročni uspjeh, ovisi isključivo o radu i kvaliteti koji slijede nakon što se reflektori Svjetskog prvenstva ugase”, zaključuje Srđan Lakić.
