Cijela je Pula, bit će negdje od kraja Drugog svjetskog rata pa donedavno, bila jedan veliki, moćni Uljanik te kao takva uzduž i poprijeko prožeta imenom lokalnog brodogradilišta, na što su se onda naslagala razna poslovna, kulturna i sportska društva kojima je korištenje ideje, oznake, snage i moći famoznog i opjevanog Uljanika osiguravalo sigurno financiranje njihovih aktivnosti.
Pula je do kraja, do same svoje srži, bila identificirana s Uljanikom. I, po mnogima, preovisna. Ono što je Nokia bila za finski grad Espoo (puno više od poslodavca, pokretač razvoja cijele zajednice) i što su značili rudnici ugljena za Ruhr (temelj na kojem je izrastao cijeli grad), to je Uljanik značio Puli.
Adrenalin u krvotok kluba
Uljanik u percepciji i životu Pule, u kojoj nije bilo područja života u kojem nije bio prisutan, nije bio samo svjetski poznato brodogradilište i arsenal koji za sebe veže sudbinu tisuća i tisuća ovisnika o gradnji brodova nego i svojevrsni poslovni i društveni ekosustav. Sve donedavno je i bilo tako, do prije jednog desetljeća, kad je puno toga navezanog na Uljanik otišlo u rezalište. Samo su se gasili razni “Uljanici”, no jedan je, žilav poput koljenice govedine, opstao. Preciznije, Uljanik je u međuvremenu spao na brodogradilište u stečaju i, e u tom grmu leži zec, istoimeni nogometni klub.
Zadnjih osam godina, otkad ga je preuzeo poznati pulski ugostitelj Toni Draguzet, NK Uljanik preživljava zahvaljujući njegovu entuzijazmu. Kao i nekolicine njegovih prvih suradnika koji su, svi skupa, u inat vječnoj pulskoj destrukciji, odlučili svaki slobodan trenutak života, svaki pa i minimalan višak energije uložiti u spas, stabilizaciju i razvoj kluba za koji su, zahvaljujući lobiranjima na pravim pozicijama, osigurali pomoćni nogometni teren s novom travom i klupskim prostorijama za impozantan broj od 250 učlanjene djece kojima njihov Uljanik, unatoč poslovnom posrnuću onog originalnog, osigurava adekvatne uvjete za trening i bezbrižniju i ispunjeniju mladost na zelenom terenu, umjesto na zidićima pred samoposlugama, s cigaretom u ustima i bocom loše malvazije u ruci.
Domišljao se poduzetni Draguzet, ima tome već koja godina, kako izaći iz prosječnosti i smanjiti ovisnost kluba o njemu. Popularni kulturni menadžer Duško Ljuština jednom je rekao da ga viđeniji i bogatiji ljudi po Zagrebu 30 godina izbjegavaju jer koga god od njih vidi, uvijek ga pita: “Daj nešto za kazalište.” Da bi izbjegao takvu sudbinu, Draguzet je jednostavno shvatio da mora pronaći strateškog partnera koji će svojim pristupom ubrizgati adrenalin u krvotok kluba. Prvi korak samopriznanja da sam više ne može, ne treba i ne želi ići, svladao je u hodu. Potpuno osviješten tada si je otvorio mogućnost da u klub primi još nekoga s kim će u sinergiji imati veći potencijal i mogućnosti. Kao čovjek natprosječnosti u posvećivanju onome čime se bavi, pucao je visoko i daleko, dobacujući do kolijevke nogometa i jedne od najnogometnijih nacija u svijetu – Engleske!
Entuzijazam i posvećenost
Radi se o tome da se obitelj poznatog engleskog nogometnog menadžera Harryja Redknappa, koji je godinama uspješno vodio londonski Tottenham i Portsmouth, za koje je igralo i nekoliko hrvatskih nogometnih reprezentativaca, među ostalima i Luka Modrić, odlučila sa svojim engleskim partnerima za sportski angažman u pulskom trećeligašu Uljanik!
Ova uistinu senzacionalna vijest rezultat je višetjednih pregovora kroz koje su engleski partneri, do detalja upoznati s funkcioniranjem Uljanika, njegovim mogućnostima i ambicijama, prepoznali pulski nogometni klub kao platformu pogodnu za razvoj igrača koji bi, ako pokažu potencijal i kvalitetu, karijere mogli ostvarivati u jačim europskim ligama i na višim razinama. U svemu tome cilj suradnje je ojačati sportski kadar te biti što konkurentniji u postizanju rezultata.
Bog će ga znati kako je točno snalažljivi Draguzet pronašao obitelj Redknapp ili kako je ona došla do njega, no ovog su tjedna za isti stol, u sali nedavno obnovljenog pulskog hotela Brioni, s njime sjeli Harry, unuk Harryja Redknappa, Lee Marsh i Goran Batušić.
“Zapamtite ovaj dan”, kazao je emotivni Draguzet, najavljujući bez pretencioznosti i nepotrebne teatralnosti neki jači, drukčiji, ambiciozniji Uljanik. I nije tu presudno hoće li Uljanik u viši rang odmah ili za koju godinu, koliko je sada cijela priča, “nova i lijepa”, kako kaže Draguzet, zaokružena ulaskom engleskih legendi i ima neki viši smisao.
U engleskom timu koji se odlučio za partnerstvo s Uljanikom, osim Harryja Redknappa, koji u engleskom nogometu i dalje uživa status legende, je i njegov unuk Harry te bivši nogometaš Lee Marsh, koji je vlasnik istoimene agencije koja surađuje s obitelji Redknapp. On se nakon završetka igračke karijere profilirao kao nogometni agent i skaut. Igrao je u Premier ligi, a u nogometnim krugovima u Engleskoj stekao je dobar ugled kao čovjek koji radi s mladim talentima te ima razvijenu široku mrežu kontakata među klubovima u Engleskoj, ali međunarodne transfere ostvaruje i na drugim europskim tržištima.
“Hrvatski nogometaši spadaju među one s najvećim potencijalom na svijetu. Otvaranjem suradnje s Uljanikom i mi se probijamo na područje koje obiluje talentima. Koristeći naša znanja, usluge i kontakte na pravim adresama, Uljanik može imati samo korist. Zajedno možemo puno postići. S Uljanikom smo dobili upravo ono što smo tražili. Prethodno smo prošli nekoliko drugih nogometnih klubova, no odluka je pala na Uljanik zato što me privukao njihov entuzijazam i posvećenost naspram kluba i samog nogometa. Toni i sportski direktor Igor Žiković vezani su za klub, koji je identitet zajednice. Imaju dobre uvjete za rad i mogućnosti napretka. Ovo je projekt u kojem želimo sudjelovati. Osjećam da klub ima pobjednički mentalitet, igrači su mladi i potentni”, kaže Marsh.
Unuk Harryja Redknappa rekao je da njegov djed obožava hrvatske igrače i sada, kad im se otvara mogućnost realizacije sportsko-poslovnog projekta u Hrvatskoj, punim srcem ulaze u njega. “Ovdje ljudi kao i u Engleskoj žive za nogomet, neovisno o rangu u kojem njihov klub nastupa. U Uljaniku postoje stotine djece koja vrijedno treniraju. Obožavaju taj sport, talentirana su, žele napredovati, a na nama je da procjenjujemo tko je spreman za višu razinu i da ga onda usmjerimo”, kaže Harry Redknapp.
Njihov predstavnik i suradnik Goran Batušić kaže da je nogometni klub Uljanik preporučio svojim engleskim partnerima jer je prepoznao dobar rad i entuzijazam ljudi koji ga vode. On, inače, dolazi jedne međunarodne nogometne skautske i posredničke organizacije koja se bavi pronalaženjem i razvojem talenata te povezivanjem igrača s klubovima i agentima.
“Živio sam u Puli, znam klub i ljude u njemu te sam zato obitelji Redknapp i Leeju Marshu predložio ulazak u Uljanik. Za njih je to najprije bio šok. Znate, oni misle da je u Engleskoj sve oko nogometa najbolje na svijetu. Stoga im nije bilo jasno što bi ovdje trebali raditi. U međuvremenu smo obilazili klubove i utakmice, čak i dječja igrališta kako bismo dobili širu sliku. Shvatili su da je ovo nepresušan izvor talenata i zato su odabrali Uljanik. I ne radi se ovdje samo o izlaznim transferima nego i o ulaznim, od kojih će svi imati koristi”, kaže Batušić.
Predsjednik Uljanika Toni Draguzet kaže da klub ovim partnerstvom letvicu ambicija podiže više, ali ne bez osnova.
“Sada nam se osigurava bolji i kvalitetniji pristup tržištu, ali to ne znači da će naši dečki biti zapostavljeni. Dapače, ovo je upravo njima prilika da se dokažu te nogometnu budućnost uz pomoć naših partnera i njihovih agencija ostvare u nekoj od jačih liga i u nekom klubu koji je još kompetitivniji od Uljanika. Dakle, bolja selekcija, bolja kvaliteta, bolji razvoj igrača, bolji rezultati i bolji transferi. Naravno, promocija domaćih igrača ostaje prioritet, ali bilo bi pogrešno ne iskoristiti priliku da po povoljnim uvjetima dovedemo pravog stranog igrača koji će podignuti našu konkurentnost”, kaže Draguzet.
Plan za višu razinu
Sportski direktor Uljanika Igor Žiković pak kaže da je ova suradnja priznanje kvalitetnog rada u klubu. “Kao bivši igrač znam koliko je važno i za naše igrače motivirajuće da je klub povezan s agencijama koje ih mogu bolje plasirati i kojima su zanimljiva tržišta dostupnija nego nama. Ova suradnja generalno je za nas odlična. Prepoznati smo kao zdrava sredina i imamo plan sve skupa podići na višu razinu” rekao je Žiković.
Dugogodišnja suradnja Harryja Redknappa s hrvatskim igračima, o kojima je ne jednom izjavio kako: “Hrvati san svakog menadžera”, misleći na Luku Modrića, Niku Kranjčara i Vedrana Ćorluku, koje je opisivao kao inteligentne nogometaše, odlične karaktere i igrače koji jednostavno vole igrati nogomet, važan je preduvjet suradnje s Uljanikom. Pokazuje njegovu naklonost nogometašima s ovog područja, što u suradnji na ovakvoj razini može biti iznimno važno stvaranjem povjerenja i međusobnog poštovanja.
