Strateške rezerve nafte Sjedinjenih Država pale su na razine neviđene od 1983. godine, nakon što je administracija odobrila povlačenje milijuna barela kako bi stabilizirala tržište uslijed sukoba s Iranom. Ovaj potez izaziva zabrinutost stručnjaka koji upozoravaju na ranjivost SAD-a u slučaju budućih poremećaja u opskrbi, piše Reuters.

geopolitička nesigurnost

Nafta pritisnula zlato: Cijena pala ispod 4.040 dolara, ulagači strahuju od nove inflacije

Zalihe sirove nafte u američkim Strateškim naftnim rezervama (SPR) pale su na najnižu razinu od ožujka 1983. godine, što je izazvalo ozbiljnu zabrinutost zbog energetske sigurnosti zemlje u jeku povišenih globalnih napetosti. Prema posljednjim podacima Ministarstva energetike, samo prošloga tjedna povučeno je oko 5,1 milijun barela, čime su se ukupne zalihe spustile na svega 311,4 milijuna barela. Ovako niska razina nije zabilježena više od četiri desetljeća, a posljedica je odluke vlade da intervenira na tržištu kako bi ublažila cjenovne šokove uzrokovane eskalacijom sukoba na Bliskom istoku. Ukupne zalihe nafte u SAD-u, koje uključuju komercijalne i strateške rezerve, također su pale na najnižu razinu od 1984. godine, dosegnuvši 726,2 milijuna barela, a novi podaci očekuju se uskoro.

Ovo drastično smanjenje dio je šireg i unaprijed dogovorenog plana američke vlade o oslobađanju ukupno 172 milijuna barela iz strateških rezervi. Odluka je donesena kao izravan odgovor na poremećaje u opskrbi koji su nastali nakon početka američko-izraelskog rata protiv Irana krajem veljače. Od tada do danas, iz rezervi je povučeno više od 104 milijuna barela nafte. Akcija Sjedinjenih Država nije izoliran slučaj, već dio koordiniranog međunarodnog napora u kojem sudjeluju 32 zemlje članice Međunarodne agencije za energiju (IEA). Zajednički cilj je osloboditi ukupno 400 milijuna barela nafte i derivata kako bi se stabilizirale cijene energije na globalnom tržištu, koje su podivljale zbog prijetnji ključnim pomorskim rutama poput Hormuškog tjesnaca.

Američki ministar energetike Chris Wright opravdao je ovaj potez kao nužnu mjeru za stabilizaciju tržišta i zaštitu američkih potrošača i gospodarstva od nepredvidivih poremećaja. Međutim, tempo kojim se rezerve prazne izazvao je uzbunu među energetskim analitičarima. Mnogi od njih upozoravaju da brzo iscrpljivanje ove ključne „sigurnosne mreže” ostavlja Sjedinjene Države opasno ranjivima na buduće šokove u opskrbi. Kritičari tvrde da bi, u slučaju nove krize, SAD imao znatno manje manevarskog prostora za reakciju, što bi moglo dovesti do još nasilnijih promjena cijena nafte i teških ekonomskih posljedica.

Situacija je potaknula i žestoku političku debatu unutar SAD-a. Sadašnja administracija upire prstom u prethodnu, optužujući je za značajno povlačenje zaliha tijekom 2022. godine i dugogodišnje zanemarivanje ključne infrastrukture za skladištenje. S druge strane, kritičari trenutne vlade tvrde da se rezerve koriste kao politički alat za kratkoročno obuzdavanje cijena goriva uoči izbora, umjesto da služe svojoj izvornoj svrsi – kao štit od istinskih katastrofalnih prekida u opskrbi. Unatoč kritikama, administracija je predstavila plan za nadopunu rezervi. Planira se iskoristiti mehanizam takozvane zamjene (exchange/swap), prema kojem će tvrtke koje sada povlače naftu iz rezervi biti obvezne kasnije vratiti veću količinu, čime bi se rezerve napunile bez troška za porezne obveznike. Ministarstvo energetike očekuje da će na taj način vratiti oko 200 milijuna barela, što je za 20 posto više od povučene količine.

Povijest i budućnost američke „police osiguranja”

Strateške rezerve nafte uspostavljene su 1975. godine kao odgovor na naftni embargo arapskih zemalja, s jasnim ciljem ublažavanja budućih poremećaja u globalnoj opskrbi. Rezerve se čuvaju u golemim podzemnim slanim špiljama duž obala Teksasa i Louisiane, a njihov maksimalni kapacitet iznosi 714 milijuna barela. Danas se stručnjaci spore oko idealne veličine rezervi u promijenjenom energetskom okruženju. Dok jedni smatraju da bi rezerve trebalo hitno vratiti na razinu od 500 do 600 milijuna barela kako bi se osigurala adekvatna zaštita, drugi tvrde da rekordan rast domaće proizvodnje nafte u SAD-u smanjuje potrebu za tako velikim zalihama. Istovremeno, raste zabrinutost zbog starenja infrastrukture SPR-a, što bi moglo ugroziti sposobnost brzog i sigurnog povlačenja ili unosa nafte u kriznim situacijama. Izvješće Vladinog ureda za odgovornost (GAO) već je upozorilo na ozbiljne zaostatke u popravcima i smanjene kapacitete sustava. Dugoročno, energetska tranzicija prema obnovljivim izvorima postavlja pitanje buduće svrhe strateških rezervi nafte, a neki analitičari predlažu da se koncept proširi i na ključne metale za zelenu tranziciju, poput litija i bakra.