Svaki društveni događaj, a koji ima predznak “poslovni”, u posljednje je vrijeme postalo gotovo jedino mjesto gdje ozbiljno “izlazim”, da bih se družio s ljudima koje (pre)rijetko viđam. Takav je događaj bilo ovotjedno svečano obilježavanje početka trgovanja novim Bosqarovim dionicama na Zagrebačkoj burzi. Nije fraza, dvorana u sklopu poslovnih prostora Zagrebačke burze doista je bila premala da bi primila sve koje je ovaj događaj zanimao. Ispred dvorane ostalo je barem 20-ak ljudi, a i u samoj dvorani mnogi su s “tribine stajanje” pratili vrlo zanimljivu pressicu.
U danima kad je nogomet i doručak, i ručak i večera, jedan ovakav događaj zanimljiv je i iz sociološke perspektive. Iako su među nama bili i dobri poznavatelji nogometa (poznati i po izjavama “solidan sam biznismen, ali se nešto malo bolje razumijem u nogomet”), o nogometu nije bilo ni riječi. Ne stoga što nas je zahvatila kolektivna trauma nakon nepravednog i antinogometnog ispadanja od Portugala, već zato što je to bio događaj u kojem je u prvom planu bilo ono što je i trebalo biti – Bosqarove dionice i Zagrebačka burza.
Ivana Gažić pamti dugo, baš kao i potpisnik ovih redaka, pa je lijepo podsjetila kako se i inicijalna javna ponuda dionica Bosqara održavala usred ljeta, tamo davne pretpandemijske 2019. Tada u sasvim drukčijim okolnostima. Nije bilo pompe, a, nažalost, ni interesa javnosti kao ovaj put. Sada, srećom, ima. Srećom, zato što je Zagrebačka burza “gladna” novih izdanja, nadajmo se da ćemo do kraja godine vidjeti još barem jedno. Što veća ponuda, to će i strana potražnje biti aktivnija. Svi preduvjeti su tu, pa i oni koje je stvorila država, odnosno Ministarstvo financija prije svega, izradom digitalne aplikacije e-riznica kojom je investitorima omogućeno, kako je to Ivana lijepo rekla, da i usred ljetnog odmora odrade koju kupnju dionica.
Jer, kako je to potpredsjednik Vlade i ministar financija Tomislav Ćorić ustvrdio, Zagrebačka burza očito je spremna i na veće igre. I na većem igralištu, dodao bih. Suradnja regionalnih burzi otvorit će još neke kanale za međunarodne investitore. Naravno, i ulazak u OECD koji željno iščekujemo.
Ćorić nije izgovorio napisan i pripremljen govor. Kako je sam rekao, “zeznuli” su ga Ivana Gažić i Stjepan Orešković koji su govorili “iz glave” – a tako i valja govoriti, zvučat ćete uvjerljivije. Kako zvučati uvjerljivo, dobro zna osnivač i suvlasnik Bosqara Stjepan Orešković, koji je istaknuo važnost uvrštenja kompanija na burzu, poručivši da Bosqara ne bi bilo bez tržišta kapitala. “Naša preporuka i savjet brojnim kompanijama je da se uvrste na burzu jer tako mogu postati veći od sebe”, rekao je Orešković.
Mnoge koji ga traže savjet, kaže, upućuje da izađu na burzu. “To je prilika da postanete veći od sebe”, slikovito je Orešković opisao temeljni motiv za izlazak na tržište kapitala. Očekivanja su u svakom slučaju velika. Opet je Orešković, pomalo šaljivo, “prozvao” prvog čovjeka Končara Gordana Kolaka koji je iz prvog reda pozorno pratio što se govori. “Vjerujemo da Končar više neće morati podnositi toliki dio tereta ukupnog prometa burze. Spremni smo preuzeti njihovu ulogu”, hrabro je dodao Orešković.
Možda je Končar u ovom trenutku previsoka letvica u kontekstu burzovnog prometa, ali te su dvije kompanije vrlo slične po ambiciji i dinamici svojih lidera. Za sve ostalo – tu je tržište koje će reći svoje. Možda je prvi u nizu odgovora na pitanje “što dalje” kad govorimo o Bosqaru dala upravo ekskluzivna informacija koju smo na stranicama Poslovnog dnevnika objavili jučer. Ulazak Mlinara u vlasničku strukturu Francka logičan je i dobrodošao potez. U ovom strašnom geopolitičkom času počele su se u hrvatskom biznisu pričati i neke vrlo pozitivne priče.
