Vizualni dojam samita Donalda Trumpa i Xi Jinpinga pomno je osmišljen kako bi odaslao poruku o ravnopravnosti Sjedinjenih Država i Kine. Trump, prvi američki predsjednik koji je posjetio kopnenu Kinu u gotovo deset godina, stigao je u pratnji moćne delegacije američkih izvršnih direktora. Među njima su bili Elon Musk iz Tesle (u pratnji sina X-a), Tim Cook iz Applea, Kelly Ortberg iz Boeinga te Jensen Huang iz Nvidije – lideri kompanija čije poslovanje izravno ovisi o održavanju dobrih odnosa s Narodnom Republikom Kinom. U skladu s time, u Velikoj dvorani naroda priređen im je veličanstven doček.

Međutim, stvarni sadržaj samita, daleko od bljeskova fotoaparata, mogao bi imati znatno veću težinu. Uspije li ovaj sastanak učvrstiti dva ključna ishoda – dugoročnije trgovinsko primirje između Pekinga i Washingtona te otvaranje puta za deblokadu Hormuškog tjesnaca – globalno će gospodarstvo konačno dobiti ono što mu nedostaje već godinu i pol dana: osjetno smanjenje ekstremnih rizika.

Cijena neizvjesnosti

Što se tiče trgovine, sporazum iz Busana između SAD-a i Kine, postignut u listopadu 2025. godine, zaustavio je primjenu većine Trumpovih kaznenih carina, dok je Kina pristala ublažiti kontrolu izvoza rijetkih zemnih metala. Gospodarske implikacije sporazuma na razini summita o produljenju tog primirja do 2027. godine teško je precijeniti. Kina prerađuje oko 85 posto svjetskih rijetkih zemnih metala i više od 90 posto magneta koji se izrađuju od rijetkih zemnih metala – ključnih komponenti za svako električno vozilo, vjetroturbinu, borbeni zrakoplov F-35 i Nvidijine AI akceleratore (napredne platforme za obradu podataka). Stabilna opskrba uklanja ključno ograničenje za više zapadnih industrija odjednom.

Vjerojatne dobitnike nije teško prepoznati. Boeing, koji još od 2019. godine gladuje za kineskim narudžbama, mogao bi napokon dočekati ugovor o kupnji zrakoplova koji će privući naslovnice i kojim bi se Trump mogao hvaliti pred domaćom javnošću. Apple bi osigurao stabilniju opskrbu magnetima od rijetkih zemnih metala, ključnim za proizvodnju svega – od zvučnika do modula za kamere. Tesla bi profitirao od jasnijih pravila igre za svoju gigatvornicu u Šangaju, koja danas pokriva više od polovice globalne proizvodnje. Naposljetku, američki poljoprivrednici -biračko tijelo koje Trump nipošto ne smije zanemariti – ponovno bi dobili pristup kineskom tržištu soje i žitarica, nakon što je Peking svoje narudžbe potiho preusmjerio prema Brazilu i Argentini.

Kini najneposredniju korist donosi veća predvidljivost. Najveći gubici u proteklih godinu i pol dana nisu proizašli iz konkretnih poteza Washingtona ili Trumpovih izjava, već iz neizvjesnosti kojom je pritisnuo globalno gospodarstvo. Stabilizacija prilika omogućila bi svjetskim kompanijama – a ponajviše kineskim izvoznicima – povratak uobičajenom poslovnom planiranju.

Drugi potencijalni geopolitički i ekonomski rasplet tiče se Hormuškog tjesnaca. Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), iranska blokada ovog strateškog prolaza predstavlja najveći poremećaj u opskrbi u povijesti globalnog tržišta nafte. Zbog aktualne krize, cijene nafte na svjetskim tržištima skočile su za oko 50 posto u odnosu na razdoblje prije izbijanja američko-izraelskog rata protiv Irana. Kroz ovaj tjesnac inače prolazi otprilike 20 posto ukupnog pomorskog transporta nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG). Podaci za 2024. godinu pokazuju da je čak 84 posto te sirove nafte bilo usmjereno prema azijskom tržištu, pri čemu je gotovo 70 posto završilo u Kini, Indiji, Japanu i Južnoj Koreji.

Za potrošnju, ne gomilanje

Teret krize stoga je neravnomjerno raspoređen. Bangladeš se suočava s prilikama koje pojedini analitičari opisuju kao recesijske. Pakistan i Vijetnam prisiljeni su na redukcije energije. Zbog poskupljenja goriva, azijski su avioprijevoznici uveli dodatne naknade na cijene karata. Budući da se kroz Hormuški tjesnac uobičajeno prevozi više od 30 posto uree, skok cijena umjetnog gnojiva izazvao je uzbunu oko krize s hranom na potezu od Kaira do Manile.

Ako samit osigura uvjete za trajno otvaranje tjesnaca – uz pritisak Kine na Iran kao najvećeg kupca nafte te ukidanje američke protublokade iranskih luka – globalno bi gospodarstvo vratilo oko petinu opskrbe ugljikovodicima. Najteže pogođena gospodarstva u usponu osjetila bi trenutačno olakšanje kroz pad cijena nafte i gnojiva te niže premije pomorskog osiguranja.

koliko dobro znamo što ne znamo

‘Ne gubite novac zbog loših odluka. Gubite ga jer ne znate da su loše.’

Nova valuta

Više nije dovoljno samo štedjeti: Tvrtke sada na energiji žele i zarađivati

Ipak, treba istaknuti tri ključne stvari. Kao prvo, Kina će tek djelomično ublažiti kontrolu izvoza rijetkih metala. Time ne želi samo odvratiti SAD od novog dizanja carina i trgovinskih restrikcija, već i spriječiti Europljane i druge partnere da podrže američke mjere ili uvedu vlastite. Kako bi drugima onemogućio stvaranje velikih zaliha, Peking će vjerojatno odobriti tek toliko izvoza koliko je potrebno za tekuću potrošnju, ali ne i za strateško gomilanje.

Kao drugo, rasplet situacije u Hormuškom tjesnacu ovisit će o prekidu vatre koji se već pokazao krhkim. Iran je pokazao da može blokirati Hormuški tjesnac kad poželi, a ta spoznaja ostaje kao trajna činjenica. Naposljetku, svaki dogovor postignut na samitu mogao bi propasti čim se nepredvidljivi američki predsjednik vrati u Washington.

U svakom slučaju, ključni ishod samita mogao bi biti izostavljen iz medijskih naslova. Već godinu i pol poslovne odluke – od lokacija za nove pogone i količine zaliha, preko pronalaska novih dobavljača, pa sve do zapošljavanja – donose se uz pretpostavku da se globalni trgovački sustav nezaustavljivo raspada. Cijena takve strategije vidljiva je na svakom koraku: od novih tvornica kineskog automobilskog diva BYD-a u Tajlandu i Vijetnamu i TSMC-ova ulaganja od 165 milijardi dolara u pogon poluvodiča u Arizoni, do Appleova seljenja montaže iPhonea u Indiju i nepotrebnog dupliranja kapaciteta u brojnim drugim sektorima.

Stabilni gospodarski odnosi između SAD-a i Kine ne bi poništili te odluke (jer su geopolitički interesi postali trajna stvarnost), ali bi usporili novi val komadanja globalnog tržišta. Tvrtke koje su zbog sigurnosti morale duplicirati cijele proizvodne lance sada bi mogle pronaći bolju ravnotežu između učinkovitosti i otpornosti. Trumpov posjet Kini i Xijev planirani rujanski posjet SAD-u neće okončati eru strateškog rivalstva. Međutim, ako ovi samiti smanje rizik od nepredviđenih incidenata ili eskalacija – poput proširenja američkog embarga na čipove, nagle obustave isporuke rijetkih zemnih metala ili pomorske krize koja bi mogla izmaknuti kontroli – učinit će za globalno gospodarstvo više od većine recentnih samita. U godini u kojoj je toliko toga pošlo po zlu, to je uistinu ohrabrujuća perspektiva.