Poraz Viktora Orbána razotkrio je krhku logiku mađarskog neformalnog sustava moći, u kojem je lojalnost trajala samo dok su elite vjerovale da će režim nadživjeti odgovornost. Više od desetljeća i pol Orbánov hibridni režim projicirao je sliku nepobjedivosti. Bio je to izrazito centraliziran politički stroj izgrađen na ustavnom inženjeringu, kontroli medija, klijentelističkoj korupciji i sustavnom urušavanju institucionalnih mehanizama provjere i ravnoteže.

Stranka Tisza, koju vodi Péter Magyar, ostvarila je nešto bez presedana u mađarskoj politici nakon 1990. godine. Politički je konsolidirala generaciju koja je godinama izražavala nezadovoljstvo kroz fragmentirane, inovativne i često vaninstitucionalne oblike prosvjeda. Magyar je uspio ondje gdje prethodni oporbeni akteri nisu: velikom dijelu mađarskog društva dao je novi osjećaj političke učinkovitosti. Već zbog toga zaslužuje priznanje. No, sama uspješna mobilizacija oporbe ne može u potpunosti objasniti ishod travanjskih izbora.

Krhka lojalnost elita

Ovogodišnja generacijska mobilizacija poklopila se i s postupnim raspadom dugogodišnjeg “društvenog ugovora” NER-a. NER – Nemzeti Együttműködés Rendszere (Sustav nacionalne suradnje) – odnosi se na politički i gospodarski isprepleten ekosustav lojalista stranke Fidesz, oligarha i institucija koji je od 2010. dominirao Mađarskom.

Orbánov sve konfrontiraniji odnos s Europskom unijom ubrzao je njegovo raspadanje. Blokada EU sredstava oslabila je redistributivne temelje režima i smanjila resurse koji su dugo održavali lojalnost elita i političku ovisnost. Ono što se dogodilo u Mađarskoj pokazuje važnost kohezije elita za održavanje hibridnih režima izgrađenih na neformalnoj moći. U takvim sustavima fragmentacija se može ubrzati iznenađujućom brzinom čim kohezija počne pucati.

Poput autoritarnih režima, izborne autokracije poput mađarske rijetko se “otvaraju” demokratizaciji samo zbog društvenog pritiska odozdo. Postaju ranjive kada ljudi iznutra prestanu vjerovati da režim može neograničeno jamčiti zaštitu, resurse i političku dominaciju. Lojalnost se u takvim sustavima održava očekivanjem trajnosti. Kada ta očekivanja oslabe, prebjezi postaju zarazni.

Upravo se to dogodilo u Mađarskoj. Kada je dovoljno velik dio društva počeo vjerovati da je politička promjena doista moguća, ključni mehanizmi kontrole režima – ovisnost, zastrašivanje i percepcija neizbježnosti – počeli su slabjeti. Vidljiv efekt priklanjanja pobjedniku pojavio se još prije izbora, kada su insajderi, zviždači i prebjezi počeli razotkrivati sustavnu korupciju i zloupotrebu državnih resursa.

To raspadanje nastavilo se i nakon izbora. Nedavne izjave mađarskog glavnog državnog odvjetnika, koji je sugerirao da bi nezakonito prebačena imovina mogla biti vraćena kroz buduće kaznene postupke, bile bi politički nezamislive prije samo nekoliko tjedana. Slično tome, odluke Ustavnog suda pokazuju da se institucije koje su se dugo smatrale potpuno podređenima možda već repozicioniraju unutar promijenjenog političkog okruženja.

Plavo gospodarstvo

‘Hrvatska zbog Jadrana postaje važna ulazna točka između srednje i istočne Europe te Mediterana’

ENT Summer Camp

Ovdje počinju karijere budućih lidera domaće IT scene

Još je znakovitije ponašanje aktera unutar klijentelističkih mreža NER-a. Najpoznatiji slučaj je Gyula Balásy, miljenika Orbánova režima čije su medijske kompanije omogućavale državno sponzorirane kampanje širenja mržnje protiv “neprijatelja” poput EU-a, izbjeglica, seksualnih i rodnih manjina, Ukrajine, Georgea Sorosa i Pétera Magyara, među ostalima.

Objava kroz suze

U nedavnom intervjuu Balásy je kroz suze objavio da mađarskoj državi besplatno nudi sva svoja vlasništva u event menadžmentu, medijskim i komunikacijskim kompanijama – zajedno s investicijskom imovinom vrijednom desetke milijardi forinti – i to nakon što su vlasti zamrznule račune njegovih kompanija.

Mnogi su očekivali da će se Orbánova duboka država jednog dana raspasti. Malo tko je mogao zamisliti da će se to dogoditi odjednom i tako brzo. Ipak, strateški prebjezi ljudi s vrha nose i velike rizike za aktualnu demokratsku tranziciju jer brzo strateško repozicioniranje zarobljenih institucija može stvoriti iluziju demokratske normalizacije bez stvarne transformacije. Institucionalni akteri, koji su prethodno omogućili autoritarnu konsolidaciju, mogu se brzo prilagoditi novom političkom okruženju bez stvarne promjene. Ako se demokratska tranzicija svede samo na prilagodbu elita, temeljna logika neformalne moći mogla bi preživjeti ispod “demokratske” površine.

Pozivanje na odgovornost će odrediti što će opstati. Od 1990. Mađarska se često opisivala kao “zemlja bez posljedica”. Političke i gospodarske elite opetovano su provodile sustavne zloupotrebe bez odgovornosti, reproducirajući strukture neformalne moći kroz različite vladine cikluse. Ako nova demokratska tranzicija ne uspije uspostaviti vjerodostojne mehanizme odgovornosti, rizik nije samo opstanak starih praksi, nego i ponavljanje iste političke logike s novim akterima.

To ne zahtijeva kolektivno kažnjavanje ni revolucionarne čistke. Ali zahtijeva transparentne istrage o gomilanju javnog bogatstva, politički posredovanim sustavima javne nabave i neformalnim mrežama redistribucije koje su održavale NER. Bez vidljivih pravnih i institucionalnih posljedica za sustavne zloupotrebe moći, demokratska obnova mogla bi ostati plitka i reverzibilna.

Šira lekcija mađarske tranzicije ne bi trebala biti samo to da se hibridni režimi mogu raspasti brže nego što se očekivalo kada oslabi kohezija elita. Lekcija je i da neformalna moć može preživjeti kroz prilagodbu, osim ako demokratske tranzicije ne uspiju transformirati pozadinske strukture koje se nisu kažnjavale, a koje su te režime činile dugotrajnima.

Pred Bálintom Ruffom, predstojnikom ureda Pétera Magyara, sada je zadatak ostvariti ono što su druge zemlje srednje i istočne Europe te Istočna Njemačka već učinile. Lustracija – provjera javnih dužnosnika radi diskvalifikacije osoba koje su surađivale s bivšim autoritarnim režimima – ima za cilj osigurati vjerodostojnost nove vlasti i stvarni raskid s prošlošću.

Mađarska ima nasljeđe društvenog konformizma iz prethodnih režima Jánosa Kádára i Miklósa Horthyja što omogućuje širenje određenih osobina i vrijednosti iz prošlosti. Magyar sada ima povijesnu priliku raskinuti s tim nasljeđem.

© Project Syndicate, 2026.