Demografski trendovi, starenje stanovništva i druge društvene promjene traže i stalne prilagodbe mirovinskih sustava. Oni se danas u Europi razvijaju kroz kombinaciju više alata, od povećanja participacije i dobrovoljne štednje, do prilagodbe ulaganja i promišljanja duljeg ostanka u svijetu rada.

Koji miks je potreban Hrvatskoj kako bi se poboljšala adekvatnost mirovina bila je i tema jedne od panel rasprava na prošlotjednoj konferencije Hrvatski dani osiguranja u Opatiji.

Bazen III. stupa

“Hrvatski mirovinski sustav fiskalno je održiv. Mirovinska potrošnja iznosi 8,9 posto BDP-a, što je znatno niže od prosjeka EU (12,2 posto), a povoljnije su nam nego u ostatku Unije i dugoročne projekcije prema kojima se ona predviđa na gotovo istovjetnih devet posto BDP-a. To potvrđuje i Mercer CFA Institute Global Pension indeks koji Hrvatsku ocjenjuje iznad globalnog prosjeka. Sve to znači da imamo i fiskalni prostor za jačanje adekvatnosti mirovina”, kaže Radojka Hainski, predsjednica Uprave Croatia osiguranje društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom.

Ona je u okviru panela dala i pregled stanja i glavnih izazova u sustavu. Usporedni podaci za proteklih deset godina npr. upućuju da Hrvatska stari brže od prosjeka EU – na 100 osoba radne dobi imamo 37 onih starijih od 65. Omjer broja zaposlenih na jednog umirovljenika je poboljšan, ali je i dalje ispod održive razine (danas je na 1,4). S umirovljenjem životni standard kod nas u prosjeku pada više nego u ostatku Unije.

Osim manje stope doprinosa, visina mirovina odražava i niži prosječan staž i dob umirovljenja. Prosječna mirovina danas iznosi oko 48 posto prosječne neto plaće, s tim da je medijalna 15-ak posto niža. No, isto tako osiguranici s 40+ godina staža ostvaruju 67 posto prosječne plaće (za ožujak je prosječno iznosila 1027 eura). Treba, dakle, stvoriti uvjete da većina osiguranika ostvaruje značajno višu ukupnu mirovinu – kombinacijom prvog, drugog i trećeg stupa.

Prostor za poboljšanja postoji u svim fazama sustava, od akumulacije i upravljanja imovinom do isplate. “To nije znak slabosti, nego normalan proces prilagodbi koji prolaze i najuspješniji mirovinski sustavi u svijetu”, kaže naša sugovornica.

U pogledu akumulacije jedan od ključnih elemenata je dulji radni vijek jer svaka dodatna godina rada znači godinu više uplata. Usto, za primjerenije mirovine potrebne su i veće kontribucije jer Hrvatska s mirovinskim doprinosima od 20 posto bruto plaće izdvaja ispod prosjeka usporedivih zemalja EU. Povećane uplate mogu se postići većom štednjom u trećem stupu, koji danas obuhvaća samo oko 500 tisuća članova.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Tu participaciju značajno bi moglo podići uvođenje modela “auto-enrolmenta” u kojem se zaposlene automatski uključuje u neki oblik dodatne mirovinske štednje, uz mogućnost da sami kasnije odluče žele li iz sustava izaći. Iskustva nekih država, poput Velike Britanije, Novog Zelanda ili Irske, pokazuju da to može značajno povećati broj ljudi koji dugoročno štede za mirovinu.

O konkretnom modelu, u smislu definiranja tko se upisuje, koliki su doprinosi ili koji su drugi kriteriji, treba voditi stručnu raspravu prilagođenu lokalnom kontekstu jer svaka država ima svoje specifičnosti, od strukture ekonomije, tržišta rada i razine plaća, preko demografske strukture i navika štednje, do postojećeg mirovinskog sustava i fiskalnih mogućnosti.

Trenutačno se u RH štednja u III. stupu podržava kroz državne poticaje građanima te porezne olakšice za poslodavce. Predstavnici fondova podsjećaju kako iznos porezno priznatog troška od 67 eura mjesečno ili 804 godišnje nije usklađivan s rastom plaća. Pri uvođenju su olakšice iznosile 6,5 posto prosječne plaće, a danas je to upola manje, tek 3,3 posto. Zato zagovaraju usklađivanje, čime bi olakšica iznosila barem 1500 eura godišnje. No, iz Vlade zasad nema konkretnih najava u tom smjeru.

Varijabilne mirovine

Kad je riječ o upravljanju imovinom, podešavanja u europskim mirovinskim sustavima uglavnom su usmjerena na strategije ulaganja i automatske prilagodbe portfelja s obzirom na dob članova. Hrvatska u tome već ima pozitivno iskustvo, kaže Hainski podsjećajući da je tzv. lifecycle model uveden 2014. u drugi stup dao mjerljive rezultate, s fondovima kategorije A (za mlađe osiguranike) koji ostvaruju iznadprosječne realne prinose. U zadnjih pet godina prosječan godišnji prinos im je bio 16,4 posto, dok je prosječna inflacija u tom razdoblju bila 4,6 posto.

Vezano uz fazu isplate, pak, poboljšanja uglavnom idu u smjeru otvaranja prostora za fleksibilnije modele isplate mirovina po uzoru na nizozemske varijabilne mirovine. Hrvatska s više od dva desetljeća trostupnog ustroja, odnosno tzv. DC sustava (Defined Contribution) ima, kaže Hainski, iskustvo i institucionalnu osnovu za razvoj takvih mirovinskih proizvoda.