Kubanski ministar energetike potvrdio je da su rezerve dizela i mazuta u potpunosti iscrpljene, što je gurnulo zemlju u najtežu energetsku krizu u posljednjih nekoliko desetljeća. Diljem zemlje na snazi su drastične restrikcije električne energije, a na ulicama Havane izbili su prosvjedi, piše Klix.

bez presedana

Trump bez nadzora: Kako je Senat promijenio ravnotežu moći u američkoj demokraciji

„Kada su u pitanju ukupne količine svih vrsta naftnih derivata, mazuta i dizela apsolutno nemamo. Jedino što imamo je plin iz naših bušotina, gdje je proizvodnja povećana”, potvrdio je ministar energetike Kube, Vicente de la O Levi, u dramatičnom intervjuu za državne medije.

Nacionalna elektroenergetska mreža sada se u potpunosti oslanja na domaću sirovu naftu, prirodni plin i obnovljive izvore energije. Unatoč povećanju kapaciteta solarnih elektrana, nestabilnost mreže uzrokovana nedostatkom goriva ozbiljno umanjuje njihovu učinkovitost i gura zemlju sve dublje u mrak.

U glavnom gradu Havani, dnevne restrikcije u distribuciji električne energije traju između 20 i 22 sata, ostavljajući stanovnike bez struje tijekom većeg dijela dana i noći. Teški uvjeti, dodatno pogoršani vrućinama, izazvali su sporadične prosvjede na ulicama. Humanitarni utjecaj krize je ogroman — bolnice ne mogu normalno funkcionirati, s izvješćima o tisućama odgođenih operacija. Vlada je bila primorana zatvoriti škole i skratiti radno vrijeme na sveučilištima i u državnim institucijama. Nedostatak goriva paralizirao je javni prijevoz, distribuciju hrane, pa čak i odvoz smeća, stvarajući uvjete na rubu humanitarne katastrofe.

Kao glavni razlog za potpuni kolaps, kubanske vlasti ističu blokadu uvoza nafte predvođenu SAD-om pod administracijom predsjednika Donalda Trumpa. Ova blokada ušla je u četvrti mjesec i sustavno sprječava dotok goriva na otok. Ključni trenutak dogodio se u siječnju 2026. godine, kada je Trump izdao izvršnu naredbu kojom je zaprijetio uvođenjem carina svakoj zemlji koja bi Kubi isporučila gorivo.

U jeku krize, SAD su ponudile Kubi humanitarnu pomoć vrijednu 100 milijuna dolara, ali pod uvjetom provođenja „značajne reforme socijalističkog sustava” — što Havana smatra ucjenom. Tenzije je dodatno podgrijao američki državni tajnik Marco Rubio, koji je izjavio da je Havana odbila pomoć, što kubanske vlasti oštro demantiraju.

Borba za preživljavanje i geopolitičke igre

Domaća proizvodnja nafte procjenjuje se na oko 40.000 barela dnevno, dok potrebe zemlje premašuju 100.000 barela dnevno. Ta činjenica čini Kubu iznimno ovisnom o uvozu i ranjivom na vanjske pritiske. Dodatni problem predstavlja zastarjela energetska infrastruktura, sklona čestim kvarovima koji dodatno kompliciraju ionako tešku situaciju.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Međunarodna izolacija i tračak nade iz Rusije

U jeku međunarodne izolacije, Rusija se pojavila kao ključni, iako ograničeni, spasitelj. Jedna velika pošiljka ruske nafte, koja je stigla tankerom “Anatoly Kolodkin” u travnju, pružila je privremeno olakšanje. Međutim, te zalihe su sada u potpunosti potrošene, a Kuba se ponovno našla na početku. Dok se čeka novo rješenje, a ljetne vrućine postaju sve intenzivnije, kubanski narod suočava se s neizvjesnom budućnošću u kojoj je i najosnovnija potreba – električna energija – postala luksuz.