Kineska stopa rasta BDP-a od pet posto na godišnjoj razini u prvom tromjesečju pokazuje da je trajno usporavanje zabilježeno u drugoj polovici 2025. godine preokrenuto. U ožujku je indeks proizvođačkih cijena porastao za 0,5 posto na godišnjoj razini, čime je prekinuto razdoblje od 41 uzastopnog mjeseca u negativnom teritoriju. Unatoč tome, temeljni problem nedovoljne efektivne potražnje i dalje postoji, što znači da će vlasti vjerojatno nastaviti s proaktivnim fiskalnim i monetarnim politikama, ostajući pritom oprezne spram učinaka fluktuacija cijena nafte i drugih vanjskih šokova.

Najupečatljivije (i najohrabrujuće) obilježje kineskog gospodarstva ove godine leži u ulaganjima u infrastrukturu, s godišnjim rastom koji je naglo skočio, s -2,2 posto u prvom tromjesečju 2025. na 8,9 posto u razdoblju od siječnja do ožujka.

Po tome se Kina razlikuje od naprednih gospodarstava poput Sjedinjenih Država i europskih zemalja, gdje se vođenje makroekonomske politike prvenstveno fokusira na postizanje pune zaposlenosti i održavanje stabilnosti cijena. Makroekonomske politike tih zemalja nisu prilagođene specifičnim komponentama potražnje. I potrošnju i ulaganja određuju kućanstva i poduzeća, koja nastoje maksimizirati korisnost i dobit unutar određenog makroekonomskog okruženja oblikovanog kamatnim stopama, uvjetima likvidnosti i ukupnim opsegom fiskalnih prihoda i rashoda.

Nedovoljna potražnja

U Kini, nasuprot tome, posebni institucionalni aranžmani omogućuju vladi ne samo regulaciju rasta ulaganja u infrastrukturu, već i njegovo korištenje kao instrument politike za makroekonomsku stabilizaciju, što predstavlja protuciklički pristup koji se s vremenom pokazao učinkovitim. Otkako je započelo razdoblje “reformi i otvaranja” nakon 1978., kineske vlasti odgovarale su na nedostatnu efektivnu potražnju pojačavanjem ulaganja u infrastrukturu (odnosno njihovim smanjivanjem u razdobljima pregrijavanja gospodarstva).

Stoga, kada je Kina 2009. pokrenula svoj golemi paket poticaja od četiri bilijuna juana (586 milijardi dolara), strategija je bila potaknuti potrošnju kroz ulaganja i potaknuti gospodarski rast jačom potrošnjom, a ne izravno ciljati potrošnju kućanstava. Ulaganja u infrastrukturu porasla su za 44 posto, što je omogućilo Kini, za razliku od gospodarstava G7, da prebrodi globalnu financijsku krizu bez pada BDP-a. Između 2007. i 2011. udio Kine u globalnom BDP-u porastao je sa 6,2 posto na 10,3 posto prema tekućim tečajevima, a s 11,5 posto na 14,5 posto u smislu pariteta kupovne moći.

No, iako je Kina nadmašila ostala usporediva gospodarstva u razdoblju nakon krize 2008., ova je strategija neizbježno proizvela nuspojave, uključujući prekomjernu gradnju, “bijele slonove” (skupe infrastrukturne projekte koji nemaju nikakvu svrhu), veće rizike od bankarstva u sjeni, naglo rastući dug lokalnih vlasti i nekontrolirani balon na tržištu nekretnina.

Štoviše, mnogi ekonomisti odbacili su paket poticaja iz 2009. kao neuspjeh, što ih je navelo da preispitaju razloge oslanjanja na ulaganja u infrastrukturu kao sredstvo gospodarskog poticaja. Stav da je Kina zaglibila u prevelikim kapacitetima i da je izgradnja infrastrukture već odavno dosegnula zasićenje, postupno je postao općeprihvaćeno mišljenje. No, važan preokret dogodio se krajem 2022. i početkom 2023., kada je vlada izjavila da je “nedovoljna agregatna potražnja” glavni problem.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Velika sklonost štednji

Počevši od 2024. godine, uveden je širok raspon mjera za poticanje potrošnje, uključujući subvencije za zamjenu staro za novo, porezne olakšice pri kupnji vozila, potrošačke vaučere, subvencije kamata na osobne potrošačke kredite, poboljšanu socijalnu sigurnost i socijalne naknade za skupine s niskim prihodima, kao i subvencije u kulturi, turizmu i ugostiteljstvu. Neke od ovih mjera prethodno su bile uvedene u znatno manjem opsegu; ali su 2025. tržišni analitičari procijenili fiskalna sredstva za poticanje potrošnje na oko 600 do 700 milijardi kineskih juana.

Ipak, unatoč pozitivnim rezultatima, ove mjere nisu uspjele zaustaviti usporavanje maloprodaje u 2025. godini. Budući da se potrošnja kućanstava određuje trenutačnim dohotkom, očekivanjima budućeg dohotka i bogatstvom kućanstava, ona će u konačnici odražavati razine trajnog dohotka. Bez dosljednog rasta raspoloživih dohodaka, poboljšanih očekivanja u pogledu dohotka i kraja deprecijacije bogatstva kućanstava, privremeni poticaji teško mogu potaknuti snažan i trajan rast potrošnje. Iako bi znatno veće proširenje subvencija za potrošnju i gotovinskih potpora moglo kratkoročno povećati potrošnju kućanstava, takav bi rast bio neodrživ i vjerojatno bi s vremenskim odmakom doveo do inflacije.

Nasuprot tome, ulaganja u infrastrukturu imaju znatno veći multiplikacijski učinak od poticaja potrošnje, što su pokazale opsežne empirijske studije provedene i u Kini i inozemstvu. Ulaganja u infrastrukturu pod vodstvom države najprije stvaraju nove prihode za poduzeća, a ti se dobici zatim uvećavaju kroz multiplikatore potrošnje i efekte istiskivanja, pružajući znatno snažniji poticaj cjelokupnom gospodarstvu.

Štoviše, nema potrebe za brigom o višku kapaciteta uzrokovanom povećanim ulaganjima u infrastrukturu, jer kad deflacijski pritisci potpuno popuste, vlada može usporiti tempo širenja infrastrukture kako bi smanjila stopu ulaganja i povećala stopu potrošnje. Dugoročno će stope rasta ulaganja i potrošnje biti usklađene s potencijalnim rastom BDP-a, održavajući stopu ulaganja i potrošnje na društveno prihvatljivim i stabilnim razinama.

Još važnije, Kina ne vrši samo jednostavne izmjene u razinama ulaganja. Kako bi u potpunosti sudjelovala u Četvrtoj industrijskoj revoluciji (digitalizacija i umjetna inteligencija), pridružila se krugu umjereno razvijenih zemalja prema dohotku po stanovniku do 2035. godine i zaštitila nacionalnu sigurnost u uvjetima složene geopolitičke dinamike, 15. petogodišnji plan uključuje strateški nacrt za izgradnju modernog infrastrukturnog sustava.

Ovaj će sustav obuhvaćati šest glavnih nacionalnih mreža: sveobuhvatni promet, energetiku, očuvanje vodnih resursa, novu generaciju informacijskih i komunikacijskih tehnologija, integriranu nacionalnu računalnu snagu i gradske podzemne cjevovode. Tržišne projekcije ukazuju na to da će ukupna ulaganja u infrastrukturu dosegnuti golemih 40 bilijuna kineskih juana u okviru ovog petogodišnjeg plana, s prosječnim godišnjim ulaganjem koje premašuje sedam bilijuna kineskih juana.

Zamah rasta proizašao iz ovakvih velikih infrastrukturnih ulaganja je očit, a s obzirom na fiskalni položaj Kine, visoku sklonost štednji, golemu društvenu imovinu i neto inozemnu imovinu, ti će projekti biti iznimno pristupačni. To znači da je strateški zaokret Kine natrag prema stabilizaciji rasta vođenoj infrastrukturom u potpunosti opravdan. Unatoč postojećim institucionalnim i operativnim izazovima, Kina je u potpunosti sposobna ostvariti godišnju stopu rasta BDP-a od 4,5 posto do pet posto u 2026. godini.

© Project Syndicate, 2026.