Nacionalna naknada za starije osobe, često nazivana i “nacionalna mirovina”, državna je novčana pomoć namijenjena osobama starijim od 65 godina koje tijekom radnog vijeka nisu ostvarile pravo na mirovinu, a nemaju ni drugih prihoda dostatnih za život. Uvedena s početkom 2021. godine, ova mjera predstavlja ključan stup socijalne sigurnosti čiji je osnovni cilj smanjiti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti u starijoj dobi. Iako se iznos naknade redovito usklađuje s troškovima života, a od 1. siječnja 2026. godine iznosit će 160,22 eura, strogo propisani uvjeti definiraju tko točno može računati na ovu pomoć iz državnog proračuna. Pravo na nju, naime, ne ostvaruje se automatski, već isključivo podnošenjem zahtjeva i nakon detaljne provjere ispunjavanja svih kriterija.

Provjerite račune

Tisućama Hrvata uskoro stiže 160 eura: Objavljeno kad kreće isplata

Da bi osoba uopće mogla ući u krug potencijalnih korisnika, mora zadovoljiti nekoliko temeljnih preduvjeta. Prije svega, mora biti hrvatski državljanin s navršenih 65 godina života. Uz to, ključan je i uvjet prebivališta – osoba mora neprekidno živjeti u Republici Hrvatskoj najmanje deset godina neposredno prije podnošenja zahtjeva. Ovaj uvjet osigurava da je naknada usmjerena na građane koji su dugotrajno vezani za Hrvatsku. Podnositelj zahtjeva također ne smije biti korisnik mirovine, ni hrvatske ni inozemne, niti smije biti osiguranik u obveznom mirovinskom osiguranju. U praksi to znači da osobe koje su još uvijek radno aktivne ili primaju bilo kakvu mirovinu, bez obzira na njezin iznos, u pravilu ne mogu ostvariti ovo pravo.

Nakon zadovoljavanja osnovnih uvjeta, slijedi provjera imovinskog cenzusa, koji je često najveća prepreka za ostvarivanje prava. Naime, prihod podnositelja zahtjeva, kao i prihod članova njegova kućanstva, ne smije prelaziti zadani prag. Taj prag postavljen je na dvostruki iznos nacionalne naknade po članu kućanstva, što za 2026. godinu iznosi 320,44 eura mjesečno. Pod kućanstvom se pritom smatra svaka zajednica osoba koje zajedno žive i podmjeruju troškove života, bez obzira na srodstvo. To znači da ako osoba starija od 65 godina živi sa sinom koji ima primanja, njegov se prihod također uračunava, što može dovesti do odbijanja zahtjeva. U prihod se ubrajaju sva novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine ili imovine, no ne i naknade poput doplatka za pomoć i njegu ili osobne invalidnine.

Postoji i niz dodatnih okolnosti koje u potpunosti isključuju pravo na naknadu. Osoba ne smije biti korisnik zajamčene minimalne naknade niti imati priznato pravo na uslugu smještaja prema propisima o socijalnoj skrbi. Jedan od najvažnijih uvjeta jest i da podnositelj zahtjeva nije sklopio ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja. Ipak, zakon predviđa i određene iznimke. Primjerice, korisnik mirovine koja je niža od iznosa nacionalne naknade može se odreći mirovine, odnosno zatražiti njezinu obustavu, kako bi ostvario pravo na naknadu. Slično vrijedi i za korisnike zajamčene minimalne naknade. Važno je naglasiti da je nacionalna naknada osobno pravo, ne može se naslijediti niti prenijeti na drugu osobu, a izuzeta je i od ovrhe, što dodatno štiti njezin socijalni karakter.

Tko su korisnici i kako doći do pomoći?

Prema službenim podacima, nacionalnu naknadu trenutno prima više od 19.000 korisnika, a statistika otkriva zanimljiv socijalni fenomen – oko 80 posto korisnika su žene. To nije slučajnost, već odraz činjenice da su žene starijih generacija češće radile slabije plaćene poslove, imale prekide u karijeri zbog brige o obitelji ili su radile u neformalnom sektoru, zbog čega nisu uspjele prikupiti dovoljno radnog staža za mirovinu. Postupak za ostvarivanje prava pokreće se podnošenjem zahtjeva Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO), nadležnoj jedinici prema mjestu prebivališta. Zahtjev se može podnijeti osobno, poštom ili elektronički putem sustava e-Građani, a sve potrebne informacije i obrasci dostupni su na službenim stranicama HZMO-a. Nakon odobrenja, isplata se vrši mjesečno, a korisnici su dužni u roku od 15 dana prijaviti svaku promjenu koja bi mogla utjecati na njihovo pravo.

Skrivene prepreke i izazovi sustava

Unatoč važnosti ove mjere, sustav se suočava s ozbiljnim izazovima. Iako je povećanje iznosa pozitivan korak, 160,22 eura mjesečno i dalje je nedovoljno za pokrivanje svih životnih troškova. Drugi, još veći problem je obuhvat korisnika. Analize su pokazale da je broj korisnika znatno manji od prvotnih procjena, što upućuje na to da velik dio onih koji ispunjavaju uvjete uopće ne koristi ovo pravo. Glavni razlozi su nedovoljna informiranost, administrativne prepreke, nepovjerenje u institucije te socijalna isključenost starijih osoba, osobito u ruralnim i zabačenim područjima. Mnogi potencijalni korisnici ili ne znaju da ovo pravo postoji ili odustaju zbog percepcije da je postupak previše kompliciran, što ukazuje na potrebu za jačim informativnim kampanjama i pojednostavljenjem procedura kako bi pomoć stigla do onih kojima je zaista i najpotrebnija.

_{* uz korištenje AI-ja}

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret