Deset godina nakon Brexita, geopolitički potresi i teške ekonomske posljedice potiču sve glasniju raspravu o ponovnom pridruživanju Ujedinjenog Kraljevstva Europskoj uniji. Iako većina Britanaca sada podržava povratak, politički vrh ostaje oprezan pred brojnim preprekama, piše Reuters.

Povijesni rekord

Hrvatska nikad nije imala manje nezaposlenih – 67.521 u travnju, pad 17 posto

U lipnju će se navršiti deset godina otkako je Ujedinjeno Kraljevstvo glasalo za izlazak iz Europske unije, no svijet se od tada dramatično promijenio. Agresivna politika Vladimira Putina i nepredvidivost Donalda Trumpa stvorili su novo geopolitičko okruženje u kojem se argumenti za Brexit čine opasno naivnima. U svijetu u kojem velike sile bez ustručavanja vrše pritisak na manje zemlje, Ujedinjeno Kraljevstvo, kao gospodarstvo srednje veličine, bilo bi sigurnije i prosperitetnije uz svoje saveznike s druge strane La Manchea.

Geostrateška pitanja imala su sporednu ulogu u referendumu 2016. godine. Zagovornici Brexita tvrdili su da Britanija može napredovati sama, sklapajući unosne trgovinske sporazume, pogotovo sa Sjedinjenim Državama. Taj pogled na svijet danas je potpuno raskrinkan. SAD pod Trumpovim vodstvom potkopao je NATO i narušio globalni trgovinski sustav. „Poseban odnos” s Washingtonom, na koji se London volio pozivati, sada znači vrlo malo.

Ekonomska cijena Brexita: BDP manji za šest do osam posto

Ekonomska cijena izlaska postala je bolno očita. Studije, uključujući i onu Ureda za proračunsku odgovornost, pokazuju da je Brexit do 2025. smanjio britanski BDP za šest do osam posto. Dugoročne prognoze predviđaju da će britanski izvoz i uvoz biti oko 15 posto manji, a produktivnost četiri posto niža nego da je zemlja ostala u EU.

Sve to utjecalo je na javno mnijenje pa, prema nedavnoj anketi YouGova, čak 55 posto Britanaca sada želi povratak u Uniju, dok se tome protivi samo 33 posto.

Laburisti zaziru od punopravnog članstva

Vladajući laburisti, na čelu s premijerom Keirom Starmerom, razumiju stratešku logiku zbližavanja s Europom, ali zaziru od bilo kakvog spomena punopravnog članstva. Starmerova vlada odbacuje povratak na jedinstveno tržište ili u carinsku uniju, prvenstveno zbog pitanja slobode kretanja građana EU, što je i dalje politički osjetljiva tema.

Umjesto toga, fokus je na „resetiranju” odnosa i sklapanju manje ambicioznih sporazuma o obrambenoj i gospodarskoj suradnji. Međutim, takvi sporazumi neće nadoknaditi golemu ekonomsku štetu nastalu izlaskom.

Politička računica i izazovi na putu

Unatoč Starmerovom oprezu, pritisak za odvažnijim pristupom raste. Čak 83 posto članova Laburističke stranke želi ponovno pridruživanje, što znači da bi neki budući laburistički premijer mogao biti znatno hrabriji i to pitanje uvrstiti u izborni program. Istovremeno, centristički Liberalni demokrati i Zelena stranka otvoreno zagovaraju povratak u EU kao dugoročni cilj.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Naravno, svaki takav pokušaj naišao bi na žestok otpor pro-brexitovske stranke Reform i njenog čelnika Nigela Faragea, koji bi ponovno iskoristio strahove od imigracije kako bi mobilizirao svoje birače.

Referendum s kvalificiranom većinom od 60 posto

Sami pregovori s Bruxellesom ne bi bili jednostavni. Britanija gotovo sigurno ne bi dobila povlašteni status koji je nekoć imala, uključujući i poznati rabat na članarinu. Ipak, signali iz EU su ohrabrujući – europski lideri svjesni su geostrateške važnosti povratka Ujedinjenog Kraljevstva.

Kako bi se otklonila bojazan od novog „razvoda”, jedno od rješenja mogao bi biti novi referendum – ali s kvalificiranom većinom od 60 posto za prolazak odluke. Time bi se izbjegla tijesna podjela kao 2016. godine i poslala snažna poruka o nacionalnom konsenzusu. U samom pristupnom ugovoru mogla bi se ugraditi i klauzula da je za eventualni budući izlazak također potrebna većina od 60 posto.

Važnije od mehanizama glasovanja bit će postojanje karizmatičnih lidera koji mogu strastveno i uvjerljivo predstaviti argumente za članstvo. Prijetnje koje dolaze od Putina i Trumpa mogle bi biti upravo onaj poticaj koji im je potreban da u tome i uspiju.