Sukob na Bliskom istoku izazvao je povijesni poremećaj u opskrbi energentima i vinuo cijene u nebo. Unatoč tome, najveće svjetske naftne kompanije suzdržavaju se od novih ulaganja, strahujući da je nestabilnost tržišta postala veći rizik od propuštanja prilike za zaradu, piše Reuters.

porazna statistika

Gdje u EU minimalna plaća ne pokriva najam – i koja je metropola iznimka koja će vas iznenaditi

Naftni divovi pripremaju se za produljeno razdoblje turbulencija na energetskim tržištima. Najveći strah u upravnim odborima više nije propuštanje sljedećeg rasta cijena, već hvatanje u koštac s neizbježnim padom koji će uslijediti.

Sukob na Bliskom istoku i gotovo hermetičko zatvaranje Hormuškog tjesnaca od 28. veljače pokrenuli su nezapamćenu krizu u opskrbi naftom i plinom. Cijene sirove nafte skočile su iznad 100 dolara po barelu, pri čemu je cijena Brenta u jednom trenutku dosegnula gotovo 128 dolara.

Čak i ako se uskoro postigne mirovni sporazum, šteta je već učinjena. Gubitak više od 13 posto globalne opskrbe naftom i otprilike petine tokova ukapljenog prirodnog plina (LNG), u kombinaciji s golemom štetom na energetskoj infrastrukturi diljem Zaljeva, vjerojatno će godinama održavati visoku temeljnu razinu cijena.

Rekordni profiti, ali bez novih ulaganja

Na prvi pogled, ovo bi trebala biti idealna pozadina za energetske gigante kao što su BP, Chevron, Exxon Mobil, Shell i TotalEnergies da povećaju potrošnju i prošire proizvodnju. Svih pet kompanija nadmašilo je očekivanja o zaradi u prvom tromjesečju, ostvarujući rekordne profite dok se potrošači suočavaju s rastućim troškovima života.

Ipak, reakcija industrije bila je izrazito suzdržana. Niti jedna od vodećih kompanija nije podigla svoje planove potrošnje za 2026. godinu ili kasnije.

„Naša disciplina po pitanju kapitala i troškova neće se mijenjati, bez obzira na sve”, poručio je prvog svibnja izvršni direktor Chevrona, Mike Wirth. Čak su se i oduprli pritisku administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa da povećaju proizvodnju kao odgovor na krizu, što samo naglašava koliko je duboko ukorijenjena nova poslovna filozofija.

Taj oprez odražava strukturnu promjenu u prioritetima upravnih odbora. Nakon godina agresivne ekspanzije koja je proteklih desetljeća dovela do otpisa imovine od oko 200 milijardi dolara, industrija se okrenula kapitalnoj disciplini i davanju prioriteta povratu dioničarima.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Volatilnost kao dominantan rizik

U pozadini takvog opreza leži duboka neizvjesnost oko budućih cijena. Referentna cijena Brenta snažno je oscilirala od početka rata, skočivši za više od 60 posto do vrhunca od 118 dolara krajem ožujka, prije nego što je ponovno skliznula prema 100 dolara. Dnevni pomaci od pet posto ili više – koji su povijesno bili relativno rijetki – dogodili su se na 16 od 50 trgovinskih dana od početka sukoba.

Ipak, signali s dugoročnog tržišta daleko su mirniji. Ugovor za isporuku Brenta u siječnju 2030. trguje se po cijeni od oko 73 dolara po barelu, tek neznatno iznad razine od 67 dolara zabilježene 27. veljače. Ako su gubici u opskrbi strukturni i geopolitički rizik trajno porastao, zašto se dugoročne cijene jedva pomiču?

Jedno od objašnjenja je da ulagači i dalje računaju na relativno brzu normalizaciju stanja. Međutim, takav scenarij izgleda sve optimističnije. Gotovo milijarda barela bliskoistočne nafte već je izgubljena s tržišta, globalne zalihe se brzo troše, a čak ni potpuno ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca ne bi brzo obnovilo proizvodnju.

„Proizvodimo robu koja je, ako pogledate zadnjih šest godina, imala prilično ekstremnu cjenovnu volatilnost. Stoga moramo osigurati da nas odluke koje donosimo o portfelju čine profitabilnima kroz cijeli ciklus“, izjavila je izvršna direktorica BP-a, Meg O’Neill.

Prema RBC Capital Marketsu, pet najvećih zapadnih naftnih kompanija može isplaćivati dividende čak i pri cijenama ispod 60 dolara po barelu. Upravo to im daje luksuz da ne trče za svakim cjenovnim valom.

Umjesto da se klade na dugo razdoblje skupih cijena, kompanije se pripremaju za svijet u kojem će cijene snažno oscilirati, prekidi u opskrbi biti česti, a neizvjesnost trajna. Njihova suzdržanost govori sama za sebe: sljedeću fazu energetskih tržišta neće obilježiti nestašica, već nestalnost cijena.