Dugogodišnje pitanje kredita u švicarskim francima čini se neriješenim u Hrvatskoj, koja, desetljeće kasnije, osporava prethodne presude i vraća to pitanje Vrhovnom sudu Hrvatske. Očekuje se da će Sud donijeti novu presudu do 18. svibnja, pod pritiskom udruga građana koje su prethodno uzimale kredite indeksirane u švicarskim francima.

Odluka sudaca postavlja nekoliko pitanja, s obzirom na prethodne presude donesene tijekom godina, posebno presudu iz 2020. godine, u kojoj je isti Sud presudio da oni koji su prihvatili konverziju nemaju pravo na daljnju odštetu.

Dugogodišnji problem

Iznad svega, postavljaju se pitanja o potencijalnom ishodu nove presude, koja bi mogla predstavljati odstupanje od odluka koje su već donijele druge države članice Europske unije i približavanje stavovima koji su već izazvali sumnje među ekonomskim i financijskim stručnjacima, piše Italpress.

Problem ima duboke korijene: u nekoliko zemalja EU, mnogo prije pojave eura, bilo je uobičajeno nuditi kredite ne samo u lokalnoj valuti, već i u dolarima, jenima ili švicarskim francima. Potonji su, posebno, bili poznati po znatno nižim kamatnim stopama od eura ili dolara i po svojoj povijesno niskoj volatilnosti. Ovi krediti uživali su ogromnu popularnost ne samo u Švicarskoj, već i u Francuskoj, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Sloveniji i Hrvatskoj.

S kamatnim stopama koje su ponekad bile upola niže od onih u euru, mnoge štediše privukla je trenutna štednja. Međutim, tu idilu narušila je globalna financijska kriza 2008./2009.: deprecijacija eura u odnosu na franak uzrokovala je vrtoglavi porast mjesečnih uplata, pretvarajući ono što su nekada bili “povoljni” krediti u financijsku zamku. Kako bi riješile problem, zemlje poput Francuske i Austrije posljednjih su godina odabrale put pravne strogosti, dopuštajući strankama da se pridržavaju potpisanih bilateralnih sporazuma. Druge, poput Mađarske, krenule su drugačijim putem. Budimpešta je, na primjer, nametnula trostrano rješenje: troškovi aprecijacije franka podijeljeni su podjednako između zajmoprimaca, banaka i države, pretvarajući dug u forinte, lokalnu valutu. Hrvatski put bio je prilično trnovit, s obzirom na to koliko se puta to pitanje spominjalo pred javnošću i pravosudnim vlastima.

Prvi odgovor vlade, kronološki gledano, bio je ništa manje od “mišićav”: 2014. godine, većina lijevog centra donijela je zakon kojim se od banaka zahtijeva da prisilno konvertiraju sve kredite denominirane u švicarskim francima u eure, s retroaktivnim ponovnim izračunom počevši od trenutka isplate (između 2004. i 2007.).

Milanovićeva pogrešna računica

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Tim potezom cijeli tečajni rizik prebačen je na bankarski sektor, što je rezultiralo trenutnim gubitkom od otprilike 1,1 milijarde eura. Iza ove drastične mjere navodno je stajala sjena Alexa Browna, političkog spin doktora: potez je bio dio populističke strategije usmjerene na prikupljanje podrške od otprilike 30.000 vlasnika hipoteka u švicarskim francima prije izbora. Međutim, politička računica se izjalovila: tadašnji premijer Zoran Milanović izgubio je izbore, istovremeno ostavljajući banke s deficitom od milijarde dolara. Bankarski sektor, osjećajući se oštećenim, odgovorio je pokretanjem međunarodnog arbitražnog postupka protiv vlade.

Ministarstvo financija brzo je reagiralo, uključujući prijetnje novim poreznim nametima, prikrivene kao navodni “džentlmenski dogovor” kako bi se izbjegle daljnje restriktivne mjere. Jedina banka koja tada nije popustila bila je francuska Société Générale, koja je nastavila parnicu unatoč prodaji svoje hrvatske podružnice OTP-u. Presuda ICSID-a (Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova) na kraju je presuđena u korist francuske institucije, naloživši Hrvatskoj da plati odštetu od preko 20 milijuna eura.

S obzirom na ograničenu izloženost Société Générale u usporedbi s drugim divovima u zemlji, izračunato je da bi ukupni rizik za hrvatsku blagajnu, u slučaju arbitražnih gubitaka svih igrača na bankarskom tržištu, mogao premašiti milijardu eura. To je također posljedica jedinstvene prirode hrvatskog bankarskog sustava, čija je okosnica sastavljena od niza velikih stranih igrača, posebno onih koji uključuju “susjede” poput Austrije i Italije.

Dakle, zemlja koja je pristupila EU 2013. godine sada riskira distanciranje od praksi većine europskih država, vraćajući se pitanju koje se činilo konačno zatvorenim.

Ovo pitanje riskira pokretanje pitanja o samom značenju pripadanja političko-ekonomskom entitetu poput Europske unije, a posebno njezinoj bankarskoj uniji, politici bankarske integracije među državama članicama eurozone.

Bankarska unija predstavlja temeljni korak prema ostvarenju Ekonomske i monetarne unije EU, a Hrvatska joj se pridružila 1. listopada 2020., čak i prije uvođenja eura 2023. Države članice izvan eurozone imaju mogućnost pridruživanja bankarskoj uniji uspostavljanjem bliske suradnje s Europskom središnjom bankom (ESB). To im omogućuje sudjelovanje u nadzornim i sanacijskim mehanizmima bankarske unije bez uvođenja eura.

Ulazak u OECD

Još jedno pitanje koje se postavlja tiče se OECD-a, kojemu Zagreb teži godinama. Hrvatska je postavila strateški cilj da do 2026. postane punopravna članica OECD-a, a njezina kandidatura podrazumijeva ispunjavanje visokih standarda u područjima kao što su upravljanje, oporezivanje i borba protiv korupcije. Međutim, pitanje švicarskog franka moglo bi postati značajna prepreka, posebno s obzirom na očito pitanje: kakvu sigurnost država može ponuditi kada, dvadeset godina nakon odobrenja kredita, financijske institucije još uvijek ne znaju konačni trošak svog poslovanja.

Medijske spekulacije također su zakomplicirale situaciju posljednjih tjedana. Prema dnevniku 24 sata, sudac Jadranko Jug mogao bi biti izvjestitelj u presudi Vrhovnog suda. Jug je već bio predmet zahtjeva za izuzeće u slučajevima koji uključuju kredite u švicarskim francima, napominje se u članku, jer je njegov sin Boris, kao odvjetnik, zastupao tužitelje u nekoliko sporova protiv banaka. U tom smislu procjenjuje se da se radi o preko 400 slučajeva, s pravnim uslugama koje su mlađem Jugu donijele približno 1,8 milijuna eura.

Institucionalni vakuum

Situaciju oko trenutnog pravnog spora oko švicarskih franaka pogoršava institucionalni vakuum: od smrti prethodnog predsjednika Vrhovnog suda u ožujku 2025., Hrvatska je bez pravosudnog vodstva zbog političkog zastoja između premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića.

U ovakvoj klimi, udruge potrošača, posebno Franak, vrše snažan medijski pritisak, hvaleći suce koji favoriziraju dužnike. U tom kontekstu, Hrvatska riskira ponavljanje pogreške iz prošlosti i nastojanje da lako kontrolira javno mnijenje uoči sljedećih parlamentarnih izbora zakazanih za kraj travnja 2028.

Ankete danas pokazuju da vladajuća stranka, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), na čelu s premijerom Plenkovićem, vodi s oko 34 posto potpore, a slijedi je Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) s oko 25 posto.

Stoga pitanje kredita u švicarskim francima riskira da se ponovno uvuče u političku bitku kao neočekivani odlučujući faktor, što izaziva ozbiljne sumnje u to je li ovo doista europski pristup problemu koji u značajnoj mjeri uključuje i europske investitore.