I u lošoj vijesti obično se može pronaći i neki svjetliji kut, i obrnuto. Već četvrtu godinu to naročito pokazuju različita tumačenja povišene inflacije. Prema prvoj procjeni državnih statističara ona je u travnju ubrzala s 4,8 na čak 5,8 posto, odnosno s 4,6 na 5,4 posto prema harmoniziranom indeksu (HICP) koji se koristi u usporedbama na razini EU. Komentirajući te podatke premijer Andrej Plenković rekao je da pod utjecajem globalnog energetskog šoka ubrzanje zabilježeno u 16 od 21 članice eurozone, kao i da je za polovicu godišnje stope odgovoran snažan rast cijena energije. Bez toga bi bila oko tri posto, kaže. Ohrabrujućim ističe i to što u travnju cijene hrane i pića nisu rasle, a i godišnji rast im je umjereniji (3,5 posto).

Vezano uz inflaciju hrane, od rujna 2025. u Hrvatskoj su u pet mjeseci kretanja bila pozitivnija nego u ostatku Unije, a samo u dva smo imali ili veći rast ili manji pad cijena, primjećuje glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić. Plenković, pak, ne propušta istaknuti da su tome pridonijele i Vladine mjere ograničavanja cijena koje su usto na snazi i za naftne derivate, a do 1. listopada su osigurane i stabilne cijena struje i plina.

Strši energija, ali i usluge

Politički oponenti, dakako, inflaciju ponajprije pripisuju domaćim faktorima i nečinjenju Vlade, podsjećajući da veću stopu u eurozoni bilježi samo Bugarska, koja je odnedavno dio nje. SDP-ov Boris Lalovac naglašava da se inflacija kod nas potvrđuje kao ozbiljniji strukturni problem nego što to Vlada misli ili barem priznaje. Upozorava da je i lani u ovo doba, s jačanjem potražnje povezane s turističkom sezonom, krenulo ubrzanje inflacije. “Percepcija onih koji se bore protiv inflacije je podcjenjivačka”, tvrdi.

Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta kao specifičnosti recentnih kretanja inflacije u Hrvatskoj naglašava znatno veće stope rasta kod energenata i usluga nego u ostatku europodručja. U slučaju energije to je uglavnom posljedica prethodnog umjetnog držanja niske cijene.

Gorivo i drugi energenti kućanstava u travnju su u prosjeku poskupjeli gotovo pet posto, čime je godišnja stopa (HICP) ubrzala s ožujskih 10,8 na 17,3 posto rasta, dok je u ostatku eurozone mjesečni rast bio tri posto, a godišnja stopa je ubrzala s 5 na 10,9 posto. Usluge su u travnju poskupjele i u Hrvatskoj i u eurozoni (nešto više od 1%), ali godišnji rast time je usporio na tri posto, a kod nas ubrzao na 7,3 (prema domaćem indeksu 8,2%).

Lovrinčević ističe i da se rast cijena energenata tek počinje ugrađivati u druge cijene na ime povećanja inputa. S obzirom na oligopolnu strukturu sektora poduzeća, on će nastojati zadržati povišene profitne marže, a zbog povišene inflacije i sindikati će nastojati “braniti teritorij” kroz pritiske na plaće. To samo dodatno nameće potrebu da se Vlada, tj. njezini resori gospodarstva i financija sustavnije pozabave temom profitnih marži, kaže.

Nema nezaslužnih

Još jednom ponovljene pozive premijera “svim akterima u gospodarstvu” da učine napore za što manje prelijevanja cijena, barem gdje to nije izravno povezano s aktualnom krizom, očito smatra nedovoljnima.

Iako zasluge za rast cijena ima ponašanje svih društvenih aktera – od poslovnog sektora do političke vlasti i potrošača, u široj javnosti najčešće se upire prstom u trgovce. Novu iskru tenzija ovih je dana potaknula analiza veze globalnih poremećaja s domaćim cijenama hrane koju potpisuju tri autora iz središnje banke – Davor Kunovac, Ivan Batušić i Jakov Čorak. Uz vanjske poremećaje na strani ponude koji su bili važan pokretač inflacije hrane, posebno u 2022. i 2023., ističu i utjecaj lokalnih specifičnosti povezanih s domaćim lancima opskrbe, poslovnim praksama poduzeća, ali i ponašanjem potrošača.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Ipak, najjače su podcrtali zapažanje da su “trgovci često brže i snažnije prenosili povećane troškove na potrošače nego što je to bio slučaj u ostalim zemljama”.