Može li Europa istovremeno štititi okoliš i osigurati dostupnost ključnih lijekova? Upravo je to jedno od ključnih pitanja koje je otvoreno na EU Health Forumu u Zagrebu, u okviru panela “EU Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda: Hoće li Hrvatska ostati bez lijekova?”.

Tom su prilikom Ana Gongola, predsjednica HUP – Udruge proizvođača lijekova, članica uprave Sandoz Hrvatska u uvodu u panel te sudionice panela Nikolina Dizdar Čehulić, predsjednica Uprave Plive, Gordana Pehnec Pavlović, iz Odjela za industriju, Sektor za industriju i održivi razvoj HGK-a, te Goranka Marušić Kontent, savjetnica za europske poslove u HALMED-u raspravljale o potencijalnim posljedicama nove EU Direktive.

Sigurnost lijekova

Direktiva ima cilj zaštite okoliša i javnog zdravlja, no sve je više upozorenja da bi njezina provedba mogao imati ozbiljne posljedice na dostupnost lijekova. Farmaceutska i kozmetička industrija trebale bi pokriti najmanje 80 posto ukupnog troška kvartarnog pročišćavanja, pri čemu bi najveći dio tereta pao upravo na proizvođače lijekova.

Ključni problem leži u pretpostavkama tog modela. Dok EPR podrazumijeva da proizvođači mogu smanjiti svoj okolišni utjecaj promjenom proizvoda ili procesa, kod lijekova to nije moguće bez ugrožavanja njihove sigurnosti, učinkovitosti i regulatornog statusa. Dodatno, velika većina farmaceutskih ostataka u otpadnim vodama posljedica je korištenja lijekova od strane pacijenata, a ne proizvodnih procesa.

Procjene EK o udjelu farmaceutskih ostataka u mikropolutantima dosežu i do 66 posto, dok pojedini modeli pokazuju da nekoliko lijekova čini većinu procijenjenog “toksičnog opterećenja”. No, dostupni laboratorijski podaci ukazuju da je njihov stvarni udio višestruko manji – u nekim slučajevima i ispod jedan posto.

Procjene troškova provedbe Direktive značajno variraju, od 400 milijuna eura godišnje u Nizozemskoj, šest puta više od početnih procjena EK. Posebno su izloženi generički lijekovi, koji čine oko 70 posto svih terapija u Europi, ali manje od 20 posto ukupne potrošnje, a to je segmentu u kojem dominiraju strogo regulirane cijene i vrlo niske marže, često s terapijama čija je cijena niža od tri eura mjesečno.

Na udaru mala tržišta

“Za razliku od drugih industrija, proizvođači lijekova ne mogu značajno mijenjati sastav ili proizvodne procese ako žele zadržati sigurnost, kvalitetu i učinkovitost terapije za pacijente, pa je ideja proširene odgovornosti za proizvođače lijekova upitna. Ovdje ne govorimo o industriji koja traži izuzeće, nego o sektoru koji osigurava većinu terapije u Europi. Dodatni trošak ove razine jednostavno se nema gdje apsorbirati”, istaknula je Ana Gongola.

“Ako dodatni troškovi postanu previsoki, dio lijekova mogao bi postati neodrživ, što može dovesti do povlačenja proizvoda, smanjenja broja proizvođača i većeg rizika od nestašica. Moram napomenuti da ni i nakon povlačenja određenih lijekova s tržišta trošak kvartalnog zbrinjavanja ostao isti što znači da bi održivost dodatnih terapija mogla biti upitna.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Postoji i rizik zatvaranja proizvodnih linija u Europi, gubitka radnih mjesta i dodatnog premještanja proizvodnje u treće zemlje”, upozorila je Nikolina Dizdar Čehulić. Posebno su ranjiva manja tržišta poput Hrvatske, gdje je dostupnost pojedinih terapija već pod pritiskom zbog niskih cijena i ograničene profitabilnosti.