Europska komisija dodijelila je ugovor vrijedan 180 milijuna eura četirima europskim pružateljima cloud usluga za razvoj tzv. suverenog clouda u nastojanju da smanji ovisnost o neeuropskim tehnološkim kompanijama.

Riječ je o procesu operacionalizacije politički ambicioznog projekta europskog digitalnog suvereniteta. Ugovor, koji traje šest godina, dio je strategije EU-a za jačanje digitalne autonomije i kontrole nad ključnom infrastrukturom, uključujući pohranu podataka, umjetnu inteligenciju i javne digitalne usluge.

Inicijativa dolazi u trenutku pojačanih geopolitičkih napetosti i rastuće zabrinutosti u Bruxellesu oko ovisnosti o američkim i drugim stranim tehnološkim dobavljačima.

Ključna novost u ovom natječaju je uvođenje formalnog okvira za procjenu digitalne autonomije. Europska komisija koristi sustav nazvan SEAL (engl. Sovereignty Effective Assurance Levels), koji definira razine suvereniteta cloud usluga, od potpune ovisnosti o neeuropskim akterima do potpune operativne i tehnološke kontrole unutar EU-a.

Osam dimenzija

Ponuditelji moraju zadovoljiti minimalne razine u više kategorija, uključujući pravnu jurisdikciju, kontrolu nad podacima, operativnu autonomiju i lanac opskrbe. Ponude se dodatno rangiraju prema ukupnom suverenitetnom rezultatu, koji utječe na konačnu odluku o dodjeli ugovora.

Okvir uključuje osam dimenzija, među kojima su strateška kontrola, tehnološka neovisnost, sigurnost i usklađenost s EU propisima, kao i održivost. Prema dokumentaciji Komisije, najveću težinu u evaluaciji imaju lanac opskrbe i operativna autonomija, što odražava zabrinutost zbog ovisnosti o globalnim tehnološkim dobavljačima.

Četiri europske tvrtke koje će pružati suvereni cloud su Post Telecom iz Luxemburga (s partnerima CleverCloud i OVHcloud), njemački STACKIT, francuski Scaleway i belgijski Proximus, s partnerima S3NS-om (suradnja Thalesa i Google Clouda), Clarenceom i Mistralom. Vrijednost ugovora, raspoređena kroz šest godina, iznosi oko 30 milijuna eura godišnje. To je znatno manje od ulaganja vodećih globalnih pružatelja cloud usluga, koji godišnje ulažu desetke milijardi dolara u infrastrukturu i razvoj.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Projekt ima više simboličnu i stratešku nego financijsku težinu. Cilj je testirati model i potaknuti razvoj europskih alternativa, a ne odmah konkurirati globalnim tržišnim liderima.

No, projekt ilustrira i širi zaokret u pristupu EU-a industrijskoj politici. Europska unija tradicionalno je zazirala od izravne industrijske politike, oslanjajući se više na regulaciju i tržišna pravila nego na strateško usmjeravanje industrije. No posljednjih godina taj se pristup mijenja. Umjesto izravnih subvencija, Komisija koristi javnu nabavu kako bi oblikovala tržište i postavila standarde. Kao veliki kupac, EU definira uvjete koje dobavljači moraju ispuniti, uključujući kriterije vezane uz suverenitet. Time se uvodi dodatna dimenzija konkurencije, uz cijenu i kvalitetu usluge.

Unatoč tim inicijativama, europsko cloud tržište i dalje karakterizira fragmentacija. Za razliku od SAD-a, gdje dominira nekoliko velikih tehnoloških kompanija, Europa nema vlastite pružatelje usluga usporedive veličine i kapaciteta. Taj jaz se pripisuje kombinaciji faktora, uključujući manjak kapitala, regulatorne prepreke i dugogodišnji fokus na zaštitu tržišnog natjecanja.

Rasprava o šampionima

Europska pravila tržišnog natjecanja tradicionalno su bila usmjerena na sprječavanje koncentracije tržišne moći, što je ograničilo mogućnost stvaranja velikih tehnoloških kompanija. U posljednje vrijeme u Bruxellesu se vodi rasprava o mogućem ublažavanju pravila o spajanjima i akvizicijama kako bi se omogućilo stvaranje europskih šampiona.

Zagovornici promjena tvrde da su veće kompanije nužne za globalnu konkurentnost, posebno u sektorima koji zahtijevaju velika ulaganja, poput clouda i umjetne inteligencije. Međutim, dio država članica i regulatora upozorava da bi takav pristup mogao smanjiti konkurenciju i povećati cijene za korisnike. Europska komisija zasad nije donijela konačnu odluku, ali signalizira spremnost na prilagodbu postojećeg okvira.

Projekt suverenog clouda otvara i pitanje troškova digitalne autonomije. Europska rješenja mogla bi biti skuplja i manje učinkovita u usporedbi s globalnim alternativama, koje ostvaruju značajne ekonomije razmjera.

Istodobno, ograničavanje ovisnosti o neeuropskim dobavljačima može smanjiti pristup najnovijim tehnologijama i usporiti inovacije. Komisija kroz SEAL okvir implicitno priznaje te kompromise, dajući prioritet kontroli i otpornosti nad troškovnom efikasnošću.

Razvoj suverenog clouda dio je šireg nastojanja EU-a da ojača svoju poziciju u globalnom tehnološkom okruženju. Cloud infrastruktura smatra se ključnom za razvoj umjetne inteligencije, digitalnih javnih usluga i sigurnosnih sustava. Ovisnost o stranim dobavljačima u tim područjima sve se više promatra kao strateški rizik.

No, uspjeh projekta ovisit će o njegovoj primjeni izvan institucija EU-a. Ključno pitanje je hoće li države članice i privatni sektor usvojiti slične kriterije i modele nabave. Bez šire primjene, inicijativa bi mogla ostati ograničena na simboličnu razinu. S druge strane, ako se model pokaže održivim, mogao bi postati temelj za razvoj jedinstvenog europskog tržišta digitalne infrastrukture.