Gospodarstvenik i bivši dugogodišnji predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić komentirao je posljedice krize izazvane ratom u Iranu na hrvatsko gospodarstvo. Upozorava da bi dulje trajanje sukoba na Bliskom istoku moglo dovesti do znatno više inflacije i teže ekonomske situacije, ali i do nestašice ne samo goriva, već i hrane, umjetnih gnojiva te niza drugih sirovina ključnih za industriju, piše N1.

Spirala inflacije

“Ovaj rast inflacije u Hrvatskoj i Europi, ali i svijetu, bio je očekivan i u skladu s prognozama MMF-a da će u slučaju da rat bude trajao mjesec dana, inflacija rasti jedan posto – i to se i dogodilo. Što sukob bude dulje trajao, ta kriza će više utjecati na inflaciju, pa potraje li rat tri mjeseca, možemo očekivati rast inflacije za tri posto, a ako potraje pet mjeseci i dulje, mogli bismo se naći u spirali inflacije”, naglasio je Mršić.

Neizvjesna budućnost

Hormuz otvoren za brodove “većine” zemalja

Ističe kako u slučaju produljenog rata u Iranu i zatvaranja Hormuškog tjesnaca, Europi i svijetu ne prijeti samo nestašica goriva, nego i hrane, umjetnih gnojiva, polimera, helija, aluminija, pa i mikročipova.

Kamo su otišle milijarde za proizvodnju hrane?

Mršić smatra da je zamrzavanje cijena bio dobar Vladin potez jer se tako štiti standard građana, no dodaje da borba protiv inflacije zahtijeva i nepopularne mjere. Kao glavni razlog skupoće hrane u Hrvatskoj ne navodi samo rast cijena energenata.

“Hrana u Hrvatskoj nije skupa samo zbog rasta cijene energenata nego prvenstveno zato što nismo dostatni u proizvodnji hrane.

Čak je i Državna revizija priznala nedavno da je 3,5 milijardi eura poticaja za poljoprivredu bačeno u vjetar jer smo količinski u proizvodnji hrane, unatoč tome, ostali na razini 2010. godine. Ako je većina proizvoda na našem tržištu stranog porijekla, kamo su otišle te milijarde?”, pita se Mršić.

Pogrešne poljoprivredne politike svih vlada

Bivši čelnik Podravke ocjenjuje da su doslovno sve hrvatske vlade vodile pogrešnu poljoprivrednu politiku. “Naša poljoprivredna politika je pogrešna, nismo ni konkurentni ni samodostatni. Uz postojeći milijun hektara obrađenih površina, mi smo već trebali imati 500 tisuća do milijun hektara novih obrađenih površina, ali ih nemamo.

Nama uvoz diktira cijene hrane, a premalo izvozimo”, kazao je Mršić. Ističe da zbog prevelikog uvoza nismo učinili dovoljno da poljoprivreda i industrija budu konkurentne. “Nisu osnovana nova poduzeća koja bi proizvodila hranu, pa kad ste ovisni o uvozu, netko drugi vam diktira cijene, odnosno dio vlastite neefikasnosti prelijevate na cijene u domaćim dućanima.”

izravan kontakt

Povratak sajmova mijenja pravila igre u industriji namještaja

WELLOVAR u Bjelovaru

Gradi se kompleks kakav Hrvatska nije imala: Vodeni div od 13.000 kvadrata zatvorenog prostora

Zašto uvozimo mrkvu?

Zbog takvih politika, navodi Mršić, Hrvatska danas više nije samodostatna ni u proizvodnji mesa i peradi, ali ni salate i mrkve, koje uvozimo čak iz Austrije. Upozorava i na drastično smanjenu proizvodnju umjetnih gnojiva, s milijun na 300 tisuća tona, manjak muznih krava te najmanje poljoprivrednih površina pod staklenicima i plastenicima.

vlada neizvjesnost

Poruka Washingtona prema Europi podigla cijene nafte iznad 119 dolara

“Naše su navike danas takve da želimo imati rajčicu 365 dana u godini, a ne samo u doba kad se proizvodi pod otvorenim nebom.

Ako želimo domaće voće i povrće, moramo reći koliko hektara želimo hitno imati pod staklenicima i plastenicima, a poljoprivrednicima kojima su oni stradali od nevremena moramo odmah pomoći da hitno uspostave proizvodnju jer bi lanci opskrbe mogli puknuti ako rat potraje”, upozorava.

Najgora kriza dosad

Mršić smatra da je Hrvatskoj hitno potrebna nova, “konkretna i mjerljiva” poljoprivredna strategija koja će osigurati samodostatnost i bolje upravljanje resursima poput vode. “Imamo i zemlju i klimatske uvjete i vodu, uvjete da budemo efikasni.

Poljoprivredna proizvodnja u Izraelu je konkurentnija od Hrvatske, a Izrael nema ni zemlje ni vode. Mi vode imamo na pretek, ali ni tu nismo nažalost napravili dovoljno jer kad pada kiša, mi imamo poplavu, a kad nema kiše, imamo sušu”, ističe.

Uspoređujući današnju krizu s onom iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, naglašava kako je “ovo gora situacija i mogla bi biti gora od svega što smo vidjeli”. Tada je, pojašnjava, bila važna samo nafta iz Perzijskog zaljeva, dok je danas ta regija važan izvor i za ukapljeni prirodni plin (LNG), umjetna gnojiva, polimere, sumpor i aluminij.

Smanjenje zaliha hrane

“LNG nije samo energent za domaćinstva i industriju, nego i sirovina za polimere, pa će poskupjeti i ambalaža. Aluminija neće biti dovoljno jer ga se 10 posto proizvodi u zaljevu, a to znači da će poskupjeti i ambalaža i automobili. Helija već nedostaje, a potreban je za proizvodnju mikročipova.

ANALIZA GOLDMAN SACHSA

Evo zašto rat u Iranu manje pogađa kinesko gospodarstvo

Potraje li ovo tri ili šest mjeseci, bit će u pitanju dostupnost i hrane i mnogih proizvoda”, upozorava Mršić. To bi, kako kaže, mogao biti poseban problem za hrvatski turizam. “Puknu li lanci opskrbe, jer mi nemamo hrane za sebe, a onda ni za turiste”, nastavio je.

Pozvao je Vladu da hitno potakne proizvodnju sve hrane, a pogotovo one u staklenicima i plastenicima, jer se tako u kratkom roku može osigurati povrće. “Nepredvidiva je situacija pred nama, nadajmo se da će trajati kratko”, poručio je Mršić.