Stručnjaci upozoravaju da će potrošače uskoro zaskočiti i porast cijena raznih plastičnih proizvoda, a sve je i dalje povezano s ratom u Iranu. Plastični proizvodi djelomično se izrađuju od nafte, koja je od početka rata na Bliskom istoku krajem veljače poskupjela za više od 50 posto.

Kao rezultat toga, proizvodi poput pribora za jelo za jednokratnu upotrebu, boce s vašim omiljenim gaziranim ili negaziranim pićem i vreća za smeće mogli bi biti među prvima koji će poskupjeti u nadolazećim tjednima, rekao je Patrick Penfield, profesor koji se bavi opskrbom na Sveučilištu Syracuse. A gdje su još bočice sa sredstvima za čišćenje, s higijenskim potrepštinama, pa prehrambeni proizvodi poput jogurta i slično…

Ambalaža, građevina, auti…

No, plastika se koristi u svim lancima opskrbe, od pakiranja do proizvodnje, što znači da može biti teško točno odrediti odakle troškovi dolaze u konačnoj cijeni proizvoda.

“To je jedna od onih stvari zbog kojih odmahujete glavom u trgovini. Ne znate je li skuplje zbog opće inflacije, rastućih najamnina, ali na kraju priče vi ćete to platiti”, rekao je za CNN Joseph Foudy, profesor ekonomije na NYU Stern School of Business. Viši troškovi pakiranja mogli bi povećati cijene hrane za dva do četiri mjeseca jer tvrtke rade s postojećim zalihama, rekao je Penfield. U industrijama poput automobilske proizvodnje – gdje je plastika samo jedan od mnogih inputa, a cijene su često vezane za fiksne ugovore – moglo bi proći manje od godinu dana da se veći troškovi probiju.

Iza ovih povećanja stoje rastuće cijene nafte i prirodnog plina, koje su dijelom porasle zbog iranske prijetnje brodarstvu u Hormuškom tjesnacu. Taj plovni put igra ključnu ulogu u globalnim lancima opskrbe energijom i petrokemijskim proizvodima. Tjesnac je kanal za petinu globalne opskrbe naftom i ukapljenim prirodnim plinom.

Od početka rata, cijena sirove nafte porasla je sa 67 dolara po barelu na više od 100 dolara ovih dana, dok su referentne cijene prirodnog plina u Aziji i Europi u istom razdoblju skočile za više od 60 posto. Preko 99 posto globalne plastike dobiva se iz fosilnih goriva, prema Centru za međunarodno pravo zaštite okoliša. To znači da više cijene energije ne samo da povećavaju troškove proizvodnje, već i cijenu samih materijala. To uključuje polietilen (PE) i polipropilen, dvije najčešće korištene plastike na svijetu.

Bliski istok je glavni dobavljač plastičnih sirovina. Regija čini otprilike četvrtinu globalnog izvoza polietilena i polipropilena, prema podacima S&P Global Energy. “Otprilike 84 posto kapaciteta PE-a na Bliskom istoku oslanja se na tjesnac za izvoz vodenim putem”, rekao je za CNN Harrison Jacoby, direktor polietilena u Independent Commodity Intelligence Services, globalnom pružatelju informacija o kemikalijama i energetici.

Cijene plastičnih smola već su porasle dvoznamenkastim brojkama u većini proizvodnih kategorija u posljednjih trideset dana, prema Plastics Exchange, neovisnoj klirinškoj kući koja prati podatke o transakcijama na tržištu smola.

izravan kontakt

Povratak sajmova mijenja pravila igre u industriji namještaja

WELLOVAR u Bjelovaru

Gradi se kompleks kakav Hrvatska nije imala: Vodeni div od 13.000 kvadrata zatvorenog prostora

“U svojih 25 godina u industriji plastike, nikada nisam vidio ovako veliki mjesečni porast PE-a”, rekao je Michael Greenberg, izvršni direktor Plastics Exchangea i njegove platforme za tržišnu inteligenciju, Resintel.

Plastika je duboko ukorijenjena u svim industrijama, od ambalaže i građevinarstva do automobilske proizvodnje i zdravstva. Prelazak na alternative izrađene od papira ili stakla često je skup i dugotrajan te zahtijeva promjene u cijelim proizvodnim procesima.

“Kratkoročno gledano, nema puno zamjena za plastiku”, rekao je Foudy.

Tvrtke za pakiranje vjerojatnije će prilagoditi postojeće dizajne i koristiti tanju plastiku ili je učiniti jeftinijom, primijetio je Penfield. Proizvodi izrađeni uglavnom od plastike, poput vreća za smeće, vjerojatno će doživjeti oštriji porast cijena u usporedbi sa složenijom robom poput automobila, gdje je plastika samo jedan od mnogih inputa.

Ali ako se visoke cijene nafte održe čak i tri ili četiri mjeseca, potrošači mogu očekivati ​​da će plaćati više cijene potencijalno još godinu ili dvije, dodao je Foudy.

“Čak i ako rat završi sutra, proći će još prilično dugo vremena prije nego što se opskrbni lanac plastike normalizira”, rekao je Greenberg.

Naravno, kada se priča o plastici postoji i pitanje ekologije. Istraživanje američke savezne vlade iz 2024. otkrilo je da je globalna proizvodnja plastike glavni pokretač klimatskih promjena. Studija, koju su proveli znanstvenici u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Berkeley, procjenjuje da bi do 2050. proizvodnja plastike mogla činiti između 21 posto i 31 posto globalne emisije ugljika. Trenutačno je industrija odgovorna za četiri puta više emisija stakleničkih plinova od zrakoplovne industrije ili oko 600 termoelektrana na ugljen, kaže Renee Sharp u tekstu za NRDC (Vijeće za obranu prirodnih resursa). Više od 99 posto plastike proizvodi se od kemikalija dobivenih iz fosilnih goriva, a industrija fosilnih goriva i plastike su duboko povezane.

Trećina rasta potražnje

Plastika je 2019. godine generirala 1,8 milijardi tona emisija stakleničkih plinova – to je 3,4 posto ukupnih svjetskih emisija, a taj će se broj znatno povećati jer se očekuje da će se proizvodnja plastike utrostručiti do 2060. godine, stoji pak u izvješću UN-a. Porast onečišćenja plastikom nije samo izuzetno štetan za bioraznolikost planeta, već i doprinosi klimatskim promjenama. Oko 98 posto plastike za jednokratnu upotrebu koja se danas proizvodi napravljeno je od petrokemikalija – komponenti dobivenih iz nafte i plina. Vađenje i transport tih fosilnih goriva te proizvodnja i odlaganje plastike stvaraju emisije ugljika koje su odgovorne za globalno zagrijavanje.

Nafta se sve više zamjenjuje obnovljivim izvorima energije u elektroenergetskom sektoru, a korištenje nafte u cestovnom prometu i proizvodnji električne energije značajno opada. No, procvat proizvodnje plastike i drugih proizvoda od nafte i plina održava visoku potražnju za naftom, a očekuje se da će petrokemikalije činiti više od trećine rasta svjetske potražnje za naftom do 2030. i gotovo polovicu rasta do 2050.