Kada inflacija raste, energija često zadaje prvi udarac, no cijene hrane ostavljaju onaj dugotrajniji i politički osjetljiviji trag. Upravo to stvara velik problem za središnje banke, koje moraju odlučiti kako reagirati, jer čak i uz rast kamatnih stopa kućanstva teško mogu smanjiti potrošnju na osnovne namirnice, piše Reuters.

Uskršnja košarica

Evo koliko će većina Hrvata potrošiti za pripremu blagdanskog obroka

Kada se govori o sukobu na Bliskom istoku i mogućem zatvaranju Hormuškog tjesnaca, pažnja ulagača i kreatora politika dosad je bila usmjerena ponajprije na opskrbu naftom i plinom. No jednako velik rizik prijeti i globalnoj opskrbi hranom. Zaljevske zemlje osiguravaju trećinu svjetskog izvoza uree, ključne komponente za proizvodnju gnojiva, a nestašice gnojiva postupno smanjuju prinose kroz više sezona. Inflacija hrane često slijedi energetsku inflaciju: troškovi prijevoza čine 20 do 40 posto konačne cijene hrane, dok je plin ključna sirovina u proizvodnji gnojiva. Cijene riže, pamuka, palminog ulja i šećera već pokazuju uzlazni trend.

Trenutačno poljoprivredne sirovine još ne pokazuju maksimalan pritisak. S&P GSCI poljoprivredni indeks, koji prati osam ključnih roba, prošlog je tjedna bio oko jedan posto niži nego godinu ranije, dok je energetski indeks u istom razdoblju porastao oko 40 posto. Takvo razdvajanje cijena odražava očekivanja da će sukob biti kratkotrajan. Za razliku od šoka izazvanog ruskom invazijom na Ukrajinu 2022., nestašice gnojiva razvijaju se postupno. Ipak, povijesni obrasci sugeriraju da bi rast cijena energije mogao potaknuti rast cijena poljoprivrednih dobara od oko 12 posto.

Na prvi pogled to ne djeluje dramatično. Istraživanja pokazuju da se samo 10 do 20 posto rasta globalnih cijena hrane prenosi na krajnje potrošače. Podaci OECD-a upućuju na prosjek od oko 15 posto, što znači da bi rast cijena sirovina od 12 posto doveo do povećanja cijena u supermarketima od približno 1,8 posto. Razlog relativno slabog prijenosa leži u činjenici da domaći poljoprivredni trendovi često imaju veći utjecaj od globalnih kretanja, ali i u dugoročnom padu inflacije hrane u razvijenim gospodarstvima.

Taj trend objašnjava Engelov zakon, prema kojem rast bogatstva smanjuje udio prihoda koji kućanstva troše na hranu i piće. U Sjedinjenim Državama udio hrane u potrošačkoj košarici pao je s oko četvrtine sedamdesetih godina na današnjih 16 posto. Istodobno je rast prerađene hrane smanjio udio sirovina u konačnoj cijeni proizvoda. U razvijenim gospodarstvima cijene energije znatno su nestabilnije od cijena hrane te se brže prenose na inflaciju.

Psihološki učinak cijena

Za središnje banke ključna nije ukupna inflacija nego temeljna inflacija, koja isključuje nestabilne komponente poput hrane i energije. Nestašice sirovina podižu troškove u cijelom gospodarstvu, stvarajući tzv. učinke drugog kruga: radnici traže veće plaće, a poduzeća podižu cijene kako bi zaštitila profitne marže. Predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde nedavno je upozorila da su ti učinci često nelinearni, odnosno jačaju kada inflacija dosegne visoke razine.

U toj dinamici hrana ima posebnu težinu. Ona predstavlja dvostruko veći izdatak za kućanstva od energije i najčešća je svakodnevna kupnja, pa snažno oblikuje percepciju rasta cijena i inflacijska očekivanja. Upravo ta očekivanja središnje banke smatraju ključnim pokretačem zahtjeva za rast plaća. Nakon energetskog šoka 2022. godine, inflacija hrane pojavila se s odmakom od nekoliko mjeseci i stvorila drugi inflacijski val koji je dugo opterećivao monetarnu politiku.

Dilema monetarne politike

Analiza OECD-ovih podataka sugerira da bi rast cijena hrane mogao imati dugotrajniji učinak na temeljnu inflaciju nego energetski šok. Jednokratni mjesečni rast cijena hrane od 1,8 posto u početku bi imao ograničen učinak, ali bi godinu dana kasnije znatno jače podizao inflaciju zbog sporijeg slabljenja učinka. Kombinacija energetskog i prehrambenog šoka mogla bi podići temeljnu inflaciju s 3,6 na oko 4,5 posto.

Certifikati

Ono što se događa “iza kulisa” interneta uskoro bi mogao postati vaš najveći IT problem

Zagrebački velesajam

Sajmovi opet igraju važnu ulogu u poslovnim odlukama, što stoji iza novog interesa?

Dužnosnici u Europskoj središnjoj banci, Bank of England i američkom Fedu svjesni su da više kamatne stope ne mogu riješiti temeljni problem – nestašicu roba. Ipak, ako inflacija znatno odstupi od cilja od dva posto, monetarne vlasti vjerojatno će dodatno stezati uvjete financiranja. Problem je što kućanstva mogu smanjiti potrošnju na usluge ili restorane, ali potražnja za hranom ima prirodnu granicu pada, pa skuplje zaduživanje može dodatno opteretiti proizvođače.

Posebno su ranjiva tržišta u nastajanju, gdje hrana čini 20 do 60 posto potrošačkih košarica, a cijene u trgovinama snažnije prate kretanja sirovina. Procjene sugeriraju da bi u tim gospodarstvima temeljna inflacija mogla porasti i više od jednog postotnog boda uz isti energetski i prehrambeni šok. Energija je već ozbiljan izazov za središnje banke – a ako joj se pridruži i prehrambena kriza, prostor za ispravne odluke dodatno se sužava.