Estetska medicina danas je jedna od najbrže rastućih industrija na svijetu. Botoks, fileri i laseri, takozvani anti-age zahvati, odavno više nisu rezervirani samo za hollywoodske zvijezde i bogataše, postali su dio svakodnevice milijuna ljudi. No, gdje je granica između medicine i industrije ljepote? Mijenjamo li lice kako bismo izgledali bolje ili kako bismo izgledali kao svi drugi? Nikola Milojević estetski je liječnik i vlasnik zagrebačke Poliklinike Milojević koja će 2027. proslaviti veliku okruglu obljetnicu. Naime, još 1967., u tadašnjoj Jugoslaviji, otac Boško otvorio je prvu privatnu kliniku za estetsku kirurgiju…

“Da, otac je velikan i pionir tog posla. Volim o njemu pričati jer je još iz vremena prije interneta i društvenih mreža, tako da ne možete puno toga o njemu naći na internetu, a treba čovjeka zapamtiti. On je 1960-ih zapravo otišao u Ameriku i radio ondje s astronautima. Njegova je specijalnost bila “vestibularac”, bio je otorinac. Vestibularni je aparat jako bitan kod astronauta, tako da je radio s Baldwinom, Armstrongom i sličnima koji su se pripremali za Mjesec. Dok su svi gledali u Mjesec, Amerika je već počela gledati neke druge ‘Mjesece’ – operacije grudi, noseva, face liftinge…

Sve se to rađalo tada, ranih 60-ih. Imao je viziju vratiti se u tadašnju socijalističku Jugoslaviju, u Zagreb. Ne znam kako je uspio otvoriti prvu privatnu kliniku, kako se tada zvala, na uglu Šubićeve i Zvonimirove koja se tada zvala Ulica Socijalističke revolucije, ali da… On je u svom stanu otvorio Kliniku za plastičnu kirurgiju kao jednu od prvih takvih u cijeloj Europi. Bili su još neki u Francuskoj i Italiji, ali u cijeloj istočnoj Europi bio je prvi.

Zapravo je otvorio vrata i svim stomatolozima koji su onda počeli otvarati privatne klinike. Dakle, bio je prvi privatnik u medicini u cijelom istočnom bloku. Nije bio član nikakvih partija, ali valjda je imao neke veze, a Tito je tada volio flertati sa Zapadom. Imali smo Haludovo i Brijune gdje je dolazio Richard Burton, pa se valjda svidjelo nekome kad je rečeno “imat ćemo i plastičnu kirurgiju”.

Zapravo privatno vlasništvo i nije bilo zabranjeno, ali je bilo rijetko. Je li vas to što je otac bio pionir u estetskoj kirurgiji odredilo da se bavite estetskom medicinom?

Da, zapravo sam bio predodređen da budem plastični kirurg, htio sam to biti i bio je to moj put. Bio sam na specijalizaciji kirurgije u Londonu jer sam tamo odrastao u trenutku kad je on, nažalost, prerano otišao na jednom teniskom meču. Tu se moj svijet malo raspao, makar sam bio predodređen za estetiku. Tada se baš, što je pomalo koincidencija, rađala ta nekirurška estetika, a činili su je samo botoks i fileri. Za mene je sve bilo ipak totalno neočekivano, već sam gledao da idem u financije, u City, da radim kao bankar ili možda u farmaceutskoj industriji. Nekad se šalim da je tada otac poslao s neba tu novu nekiruršku struku. I tako sam ja to nastavio.

Pojasnite nama laicima razliku između estetske kirurgije i medicine?

Estetska kirurgija je većinom skalpel, to je ono što je moj otac radio. Dakle, treba vam smanjenje nosa, tu se i čekić koristi da ga se smanji. Uši, liposukcije, face lifting, grudi – to su sve skalpel plastične operacije, većinom pod općom anestezijom. I dan-danas je, smatram, to samo za hrabre, jer kad nešto napraviš – napraviš. To su ožiljci, rizici operacija itd. Ovo moje je profinjena grana koja strašno raste i s umjetnom inteligencijom još više će rasti. To je grana gdje su botoks i fileri, zatezanje bora…

Sad imamo raznorazne nevjerojatne lasere i za tijelo i za lice koji mogu svašta raditi, sad je to već vrlo blizu kirurgiji, a imamo i biostimulatore. Sve više se priča o dugovječnosti, kao i o dugovječnosti same kože – kako je tretirati da je potaknemo da stvara svoj novi kolagen.

Dakle, početkom 90-ih studirali ste u Londonu, tamo otvarate i privatnu ordinaciju?

U Englesku sam preselio s 11 godina, išao sam u školu pa u Royal Free Hospital School of Medicine u Hampsteadu u sjevernom Londonu i do 1995. sam diplomirao kao doktor. Išao sam na neke specijalizacije i ranih 2000-tih sam među prvima, dosta pionirski, otvorio Milo clinic na čuvenom Harley Streetu. Svi su pokušavali sami nešto raditi, ja sam radio za Harley Medical Group, tada najpoznatiju, i vrlo brzo sam bio njihov prvi doktor za botoks. Radio sam po 50 botoksa na dan i tu su se i mediji zainteresirali i dali mi nadimak “The Botox King” koji zapravo ne volim. Ali evo, sad je tu i koristimo ga. Tako sam u startu puno postigao, ali stalno sam osjećao taj neki zov Hrvatske. Da sam ostao gore, biznis bi u financijskom smislu bio još uspješniji, ali Hrvatska me zvala da se vratim. Život u Engleskoj obožavam, iako rijetko idem tamo jer mi je ovdje prekrasno, ali zemlja je svakako zanimljiva.

Gdje završava medicina, a gdje počinje biznis kad je riječ o estetskoj medicini? Koliko je to danas profitabilan biznis?

Jako je profitabilan. Ima nas sad mnogo i lijepo se od toga može živjeti i zaraditi. Ali evo, i moj sin je rekao da bi možda malo više zarađivao u nekom drugom biznisu, financijama ili slično. Ja sam uvijek doktor, moram biti doktor i to mi je prije bilo kakvog biznisa. Trebalo je usred krize pokrenuti Polikliniku Milojević, u starom prostoru u Gundulićevoj.

Došao sam 2008., 2009. u Hrvatsku i uložio jer sam vidio rupu u tržištu, a ime mog oca tada je bilo sveprisutno. Često kažem da nisam dobar biznismen, ali evo, 15 godina poslije imamo možda najuspješniju estetsku kliniku u Hrvatskoj. I još nema vanjske pomoći od nekog tko se baš bavi financijama, zasad se time bavim ja. Otac je jednom prilikom u nekom intervjuu rekao: “Ako ikad estetski liječnik bude radio svoje zahvate tako da mu je novac bitniji od pacijenta, neće biti uspješan estetski liječnik.”

Što mislite o izjavama nekih kritičara da industrija ljepote najprije proizvodi nesigurnost kod ljudi, a onda im nudi rješenja za novac?

Dok sam bio mlađi i dok još nije bilo društvenih mreža, imali ste supermodele poput Christy Burlington koje su bile toliko mršave da je cijeli val mladih cura zahvatila nesigurnost, a bilo je i puno anoreksije i bulimije. Vezano za te izjave, ja mislim čak obratno. Svaki odgovoran estetski liječnik mora prvo dati soluciju i onda pomoći pacijentima. Nitko ne mora doći na naše zahvate, samo onaj tko želi, izgleda si malo umorno ili želi nešto popraviti, ali pritisak društvenih mreža ili influencera koji stalno prikazuju neke perfektne rezultate svakako postoji. U Australiji su vam, primjerice, prije-poslije rezultati zabranjeni. Dakle, zakonom je zabranjeno pokazivati rezultate zahvata upravo zato da očekivanja ne bi bila previsoka. Bitno je educirati pacijente i skinuti taj pritisak s njih.

Koji su najveći mitovi o botoksu i filerima koje čujete?

Najtipičniji je da je da je botoks otrov sa sistemskim nuspojavama. Svaki lijek u velikim količinama je otrov, počnite od Lekadola – ako uzmete više od četiri grama na dan, možete imati problema.

Botoks u medicini postoji 100 godina i pojavio se znatno prije nego što je Jean Carruthers totalnom slučajnošću kasnih 1990-ih tretirala spazme oko očiju botoksom, shvativši da je uklonila i bore. Promijenila je malo metodu i pacijent joj se vratio i rekao “nisam zadovoljan, bore mi nisu nestale”. Tu vam se rodila estetska medicina. A te priče da fileri rastu, migriraju i ostaju u licu zauvijek vrtjele su se po TikToku i Instagramu u posljednje vrijeme. Tretiram pacijente filerima već više od 20 godina, s jako lijepim i dugoročnim uspjesima, a bez nuspojava. Tako da…

Koji su najtraženiji zahvati?

Globalno, ako gledate kirurške zahvate, na sedmom, osmom i devetom mjestu su vam plastike, liposukcije i grudi. U prvih pet na svijetu je botoks gdje su fileri za usnice najpopularniji pa microneedling kad potičete rast kolagena, zatim uklanjanje dlačica laserom i biostimulatori – ti nekirurški zahvati su najpopularniji. A kod mene podočnjaci, usnice, bore… Dakle, botoks je i dalje broj jedan.

Koliko se razlikuju muškarci i žene kad je riječ o estetskim zahvatima – i po onome što očekuju, traže, ali i po samom pristupu. Je li muška estetika i dalje tabu?

Nije više. Sjećam se kad sam pisao svoj prvi blog, kad sam tek pokrenuo Mayo Clinic. Taksist me u vožnji slušao kako pričam o tom blogu i ušao u priču da se nikad ne bi izložio botoksu. Pitam ga koristi li kreme kod kuće. Kaže da je počeo jer ga je žena natjerala. E pa, tako ćete jednoga dana i botoks, kažem mu. Većina muškaraca ipak voli paziti na svoj izgled i često dođu na uklanjanje podočnjaka, trbuha, dlačica na leđima. Muškarci nam sve više dolaze, ali ipak je to većinom domena za žene koje čine 80 posto naših pacijenata, pa i više – ali muškarci dolaze sve više.

Koju najveću pogrešku rade – i žene i muškarci – kad je riječ o koži i starenju?

Velika je to znanost u koju je puno uloženo, imamo serume, kreme, čistače koji su jako bitni. Koža je zapravo naš najveći organ, a izložena je vanjskim čimbenicima – suncu, pušenju, zagađenju zraka, stresu i zato je moramo paziti. Najbolji savjet koju kremu koristiti, i to cijele godine, čak i kada je oblačno i zimi, bio bi da nanosimo faktor za zaštitu od sunca. Svi bismo trebali stavljati faktor za sunce. Ljudi često ionako imaju one tamne kolutove ispod očiju, tu je koža najtanja. Stavljajte cijele godine faktor za sunce i bit ćete pomlađeni. Nećete vi izgorjeti ako zaštitnu kremu ne stavljate i zimi, ali ćete ostarjeti malo brže. Tu su i problemi melanoma, a UV zračenje i u avionu ili autu može biti štetno. Čistači su bitni, i to dvostruko. Raznorazne štetne tvari iz zraka talože se na našoj koži i zato su i čistači dobar savjet.

Čini li vam se da je danas na tržištu previše toga, da svatko može ubrizgavati filere? Je li to dobro regulirano?

Nije, ali je kod nas čak i bolje regulirano nego u nekim drugim zemljama u smislu da se estetskom medicinom smiju baviti samo liječnici i stomatolozi, dok imate zemlje gdje čak kozmetičari ili medicinske sestre nemaju nikakvih zabrana da se time bave. A čuo sam i za vizažiste, pa i tattoo majstore koji su valjda s Amazona naručili botoks i ubrizgali ga. To je veliki problem u cijelome svijetu. Na nedavno održanom okruglom stolu u HGK pričali smo o problemu mladih kojima ljudi iz Srbije ili BiH dođu da bi im u stanovima ilegalno ubrizgavali tko zna što.

Zašto ljudi pristaju na to? Zbog cijene?

Apsolutno. Moje su cijene botoksa bile među najskupljima, ako ne i najskuplje u Hrvatskoj. Jedna ampula filera za usne kod mene je 590 eura, dakle, to je za tretman s kojim ste mirni 6 do 12 mjeseci. Fileri dulje traju, a za bore se cijene kreću od 390, 490 pa i 590 eura, ovisi…

A ilegalni to naprave za 100 – 200 eura…

Tako je. I sad, tih 590 eura za botoks zvuči puno, ali… Izračunajte koliko godišnje potrošite na cigarete, ili koliko žene na frizure. To vam je tu negdje, tako da nije tako strašno. Cijene jesu problem i razlog što vidimo ta prenapumpana lica, a što opet donosi lošu reklamu našoj struci i klincima. I što nam se događa…

Mladi preko Instagrama gledaju celebrityje, influencere, imate te filtere lica i mladi počnu vjerovati da zaista to postoji. Cura koja ima 16 godina bez dozvole realno ne bi smjela kod estetskog doktora, ali ih onda ti ilegalni injektori prime. Ona odnekud ima tih 120 eura, a pritom moram reći da ampulu filera ja plaćam oko 100 eura. Onda te jadne cure hodaju okolo s tim napumpanim usnama. Filer je manje rizičan nego kirurgija, ali i dalje možemo imati nekrozu kože, infekcije, alergije, a bilo je čak i slučajeva sljepoće od filera kad ih se ugrađivalo na nekim ilegalnim mjestima.

Zašto mlada djevojka od 20 godina uopće želi estetski zahvat poput povećanja usana ili slično?

Operacije uške se rade s osam, devet godina jer se ona do tada već lijepo formirala i više neće rasti. Ako je uho “klempavo”, djecu zezaju u školi. To je tradicionalna operacija koja se radi već desetljećima, kao i operacija nosa, koje je već i moj otac radio. To je normalna stvar i lijepo je kad možemo nešto malo promijeniti jer uljepšava izgled. Naravno da s 20 godina nećete rješavati bore, ali u moderno vrijeme netko tko ima jako tanku usnu može se osjećati manje vrijednim. S 19 ili 20 godina može se ipak, ali samo malo popuniti usnu. Mlađi ljudi će vam najčešće doći zbog problema s aknama i ožiljcima od njih, zbog bolje kvalitete kože, usne, možda na nos… Ali, apsolutno se slažem da treba odbijati kada premladi dolaze s nekim idejama s interneta. U mojoj čekaonici nećete vidjeti mlade prenapumpane. Možemo riješiti oštećenja na koži od akni, ali pacijente prije svega treba educirati.

Koliko zapravo morate biti psiholog?

Apsolutno morate. Šalio sam se da je moj otac bio psiholog sa skalpelom, a da sam ja psiholog s iglom. Velika većina naših pacijenata su kao vi ili ja. Ali, imate i pacijente koji imaju dismorfiju lica i tijela. Sebe ne vide onako kako bi trebali i onda dođu s idejama pretjerivanja pa im tu moramo pomoći, moramo biti psiholozi. Gledajte, kad imate prekrasnu ženu, troje djece, posao iz snova, letite, onda vas boli briga što imate poneku boru, sve je O.K. Ali, dođu i ljudi koji su se upravo razveli, dođu nakon trauma pa se žele nekako malo dignuti tim tretmanima. Često pričam s pacijentima o njihovim problemima i kroz iglu ili laser pokušaš im onda pomoći.

Zašto sve češće gledamo javne osobe koje naprave karikaturu od sebe?

Na svojim predavanjima, kad pričamo o estetskoj medicini, kažem da bi estetski liječnik ili kirurg trebao biti umjetnik, skulptor, netko s osjećajem arhitekta, tko ima osjećaj za to što radi. Mi smo umjetnici, a to što radimo ne smije biti matematička jednadžba. Estetska medicina postala je strašno popularna i unosna, u Americi se mogu i milijuni zaraditi. Ondje su cijene faceliftinga po 150 tisuća eura i slično. Mislim da je previše liječnika, a i ovih ilegalnih, makar glumci ne idu ilegalno. Glumci i pjevači imaju tu vrstu pritiska što sebe gledaju na velikom platnu. Vide starenje i onda nagovaraju svog doktora da im nešto riješi. Dolazi mi jako puno hrvatskih celebrityja, ne smijem ih, naravno, imenovati, a bilo je influencera koji su to priznali.

Ali, apsolutno neću nikad kod njih pretjerati. Ja sam zapravo njihov vodič koji će njihove nekad čudne zahtjeve odbiti jer ćemo to puno ljepše napraviti. Postoji taj neki standard među mladima koji sve to prate na TikToku. Mislim da se konkretno u Srbiji puno više pretjeruje. I u Americi je pretjerivanje, a u Engleskoj, recimo, nije. U Hrvatskoj nije, u Srbiji je. Većina mojih Engleza ne bi uopće htjela da se zna, kao i većina mojih pacijenata ovdje. Barem 50 posto ih ne želi da se zna. Jean Carruthers je pak rekla da se svakako mora napraviti prije-poslije fotka, da se razlika mora vidjeti i da se usne trebaju nositi kao Louis Vuitton torbica. Može doći cura od 19 godina i reći “želim usne”. Ali, to mora biti skladna usna, kad izađe van da se to ne vidi, da je usklađeno s njezinim licem. Ako ima sitno lice, a želi ogromnu usnu, to će se vidjeti.

Takozvani ‘duck face’?

Upravo to. Njezin izgled će biti uništen, makar će ona misliti da je to bolje. Rekao sam već, ljudi gotovo da žive na internetu i znam ih nekoliko, čak i neke kolegice koje su počele misliti da je njihov imidž onaj s filtera.

Koliko su društvene mreže promijenile i vašu industriju, odnosno očekivanja i zahtjeve pacijenata koji žele izgledati kao na filteru, što nije prirodno? Neki žele izgledati poput slavnih osoba.

Donesu mi fotografije Kylie Jenner i sličnih i kažu “hoću izgledati ovako”. O.K., kad pogledate njezinu “prije-poslije” fotku, ona je sada ljepša, ne mogu reći, ali puno jako poznatih glumica u Hollywoodu stvarno imaju “pillow face”. To je taj problem i mi ih jednostavno moramo usmjeriti. Mislim da je internet, s jedne strane, napravio odličnu stvar ako pričamo o zabranama. Mladi znaju o estetskoj medicini puno više i onda dođu s tim “hoću ovako”. Ali, opet sam ja tu da ih usmjerim. Ako im objasniš, zaboravit će na to kako su htjeli izgledati. Edukacija je jako bitna.

Dolazili su vam mnogi poznati. Neki žele ostati anonimni, ali neki su i dopustili da objavite… Tko su ti kojima ne smeta da kažete javno?

Pa evo, Jelena Rozga dođe kod nas, ali neću sad pričati točno što smo radili. Bilo je puno drugih poznatih pjevačica i glumica u prošlosti. Donna Vekić nam je dolazila na tretman krvnom plazmom, s obzirom na to da ona puno vremena provodi na suncu, a plazma jako liječi kožu. Dođe na to, ali i na stimulacije mišića koje pomažu da bude još bolji sportaš. U prošlosti su tu bile i neke Nine Badrić i slično. Dakle, jako puno poznatih dođe kod nas, a ako se to lijepo i prirodno radi, onda je i lijepo biti otvoren o tome, a ne da se sve to pretvara u neku tabu temu.

Je li najbolja estetska medicina ona koja se zapravo ne primijeti?

Točno tako. Pored svih tih koje se vide imate još više onih koje se ne vide. Jednom sam na skijanju bio s prijateljicom koja mi je rekla “ne bih nikada usne radila”. Kažem, pa zašto ako je prirodno, fino, lijepo i ne vidi se. Sjedili smo za stolom na skijanju na 2400 metara visine i kaže mi: “Koliko vidim, tu nitko nije radio usne…” Slučajno su za tim stolom baš bile dvije moje pacijentice koje su već radile usne i ona to nije primijetila. Sandra Bullock u Americi je primjer toga, donedavno je bila i Jennifer Aniston, no kod nje su se neke stvari promijenile.

Što mislite o licu Nicole Kidman?

Ona je možda i najpoznatiji primjer nekoga tko je pretjerao, tko je prezaleđen. Rekao sam da će kirurški skalpel biti eksponat jednoga dana u muzeju. Još prije 15 godina rekao sam da će laseri sve preuzeti, a da će metalni skalpel biti sasvim izbačen. Što mijenja čovjeka kad radimo kirurgiju? Ako podočnjake riješiš dodavanjem nečega i ne pretjeraš, nisi ništa oduzeo. Bradley Cooper nedavno je napravio operaciju kapaka, druga osoba, kao i Jim Carrey. I Lindsay Lohan “napravila” je puno kirurgije, sad je prekrasna, ali kao da nije ista osoba. I s malom operacijom danas možete promijeniti osobni opis osobe. Ne volim to. Radije ću jednoga dana prijeći sasvim na krvne plazme, biostimulatore i pomoći ljudima da lijepo stare nego da ih mijenjam. A na Kidman se vidjelo da stari i vjerojatno joj je to bilo užasno teško. Ali, holivudske se zvijezde gledaju na platnu i zato i pretjeraju.

U vašu kliniku u Londonu došla je i Kate Middleton – tada još nije bila princeza, pretpostavljam. Što je htjela?

Ne pričam o pacijentima, a u jednom sam intervjuu spomenuo da je to bilo zapravo neformalno druženje i nisam je uopće tretirao. Ali, ponosan sam što sam je upoznao jer je ostavila jak dojam na mene. Radio sam tada za Harley Medical Group, a glavna medicinska sestra s kojom sam bio jako dobar bila je najbolji prijatelj njezinih roditelja. Vidjelo se da ima toplinu, a opet i distancu buduće kraljice. Predivna osoba. Znam da je nedavno, nažalost, imala zdravstvene probleme. Bila je mlada i rekao sam joj da je super i da ne treba ništa te da će možda jednog dana trebati neki botoks, neki filer. Nije bila kod mene kao pacijent, ali mislim da je nešto radila, ali ukusno, fino i prirodno. Još bolji dio te priče mi je što je tada već bila s Williamom i već se pričalo da će se zaručiti, ali svejedno je htjela ići podzemnom doma. Naručili smo joj vozača. Bilo je to prije 20 godina.

Jeste li nekad pogriješili u nekom zahvatu i može li se to ispraviti?

Mi nismo AI i nismo roboti. Baš sam nedavno pričao da će ljudi uvijek htjeti da čovjek napravi i prostor, i kuću, i stadion i lice jer i te neke naše male pogreške i neperfekcije čine, mislim, ljepši rezultat. I ne želimo svi izgledati isto, kao roboti. Rijetko griješim, znam anatomiju, imam veliko iskustvo, ali i meni se može dogoditi da netko natekne nakon filera. Ili da obrva ode malo previše gore. Ali, to su stvari gdje i upozoriš pacijenta i kažeš “prvi put ste mi tu, vratit ćete se ako nije O.K., popravit ćemo”. I to je bit estetske medicine, da se nitko ne mora bojati doći na filer. Sve se može ispraviti.

Jeste li nekad sami sebe podvrgnuli nekim estetskim zahvatima?

Jesam, večeras ću imati krvnu plazmu za vlasište, što je jako dobar način poticanja rasta kose, bez transplantacije. Razmišljao sam o transplantaciji, mislili smo je čak uvesti kao uslugu, ali i kod najboljih slučajeva uvijek se vidi da je to napravljeno. Ali, krvna plazma može potaknuti krvotok i da kosa raste. Imat ću danas taj Sunekos biostimulator koji se može po cijelom licu staviti. Dakle, nije botoks i ne može ništa promijeniti, ali jako lijepo pomladi.

To mi više djeluju kao tretmani nego zahvati. No, jeste li davali sebi botoks?

Jesam, uz pomoć kolegice dermatologice. I pomoglo je. Jako prirodno, zovemo to mikro botoks, samo da uspori malo te bore. Tako da i botoks može biti nano tretman, tek toliko da malo bolje izgleda. Nije to uvijek samo zategnutost.

Mijenja li se naš odnos prema starenju? Mislite li da je društvo danas možda manje tolerantno prema prirodnom starenju nego prije?

Malo je. Međutim, većina ljudi kaže: ‘Ja ću ostarjeti pa nema veze, ali želim lijepo stariti.’ To je u redu, ljudi žele izgledati mlađe dok stare, no danas David Sinclair (profesor genetike na Harvard Medical Schoolu u Cambridgeu, gdje predvodi Sinclair Lab posvećen istraživanju starenja, epigenetike i produljenja životnoga vijeka, op.a.) i njemu slični rade na produljenju ljudskog vijeka. Sinclair tvrdi, i to je pokazao studijama sa štakorima, da ih može slijepe i stare povratiti da budu mlađi, a sada je dobio dozvolu i za istraživanje na ljudima. To će rezultirati cjepivom koje će usporiti starenje za barem deset godina svaki put kad se cijepimo. On tvrdi da se više ne mora umrijeti i da je starenje bolest, da su stanice koje stare bolesne stanice, samo do sada nismo imali tehnologiju kako to starenje spriječiti. sad je dobio dozvolu da radi pokuse na ljudima. Tu je health span bitniji nego life span. U tu se industriju u Americi sada jako ulaže i mislim da će tu biti veliki novac, a da će se reducirati rak, autoimune bolesti i probleme sa srcem. Nije bit u tome da ćemo živjeti dulje, nego ćemo dulje biti zdravi. Kad kažu da se ne mora umrijeti, to mi je znanstvena fantastika koja me uzbuđuje.

Jesu li to najnoviji trendovi u anti-age medicini, hormonalne terapije ili ih ima još?

U nove trendove spada uzimanje raznoraznih suplemenata, i mi sada nudimo suplement NAD+ o kojem se puno priča, a u pitanju je molekula energije koju da maknemo iz krvotoka, samo bismo fino legli i ne bi nas više bilo.

Ljudi idu na IVF terapije NAD plusom, a rekao bih da to nije dobro. U našoj poliklinici radimo i testove bioloških markera koji nam otkrivaju našu biološku dob koja se ipak razlikuje od kronološke jer netko je više pušio, netko manje, netko je imao više stresa, netko ima bolju genetiku itd.

Nekoliko ste puta spomenuli umjetnu inteligenciju. Koliko će ona i biotehnologija promijeniti estetsku medicinu?

Mislim da će je dosta promijeniti i da je već sada mijenja. Već sad se AI koristi u nekim laserskim glavama. Ranije si morao odabrati točnu turbinu lasera, zraka i slično, a sad će umjetna inteligencija odrediti malo bolju turbinu, malo bolju jačinu i slično. Mislim da će nam pomoći u razvijanju novih lasera te da će nam pomoći da reduciramo probleme poput raka. Jer, morate proći stotine varijanti da dođete do lijeka koji će stvarno biti lijek za rak. AI to može napraviti strašno brzo. Mislim da će laseri jednog dana sigurno preuzeti skalpel, a možda i botoks i filere. Ono što ne može je, smatram, odlučivati kako ćemo izgledati. Čovjek će uvijek biti tu, ali će upravljati tim nekim alatima koji će nam pomoći da imamo bolje rezultate.

Dosta vremena posvećujete i edukaciji, osnivač ste i predsjednik Aesthetic Medicine Congressa. Što je to?

Moj san koji sam oduvijek imao. To je kongres estetske medicine koji se održava već devet godina – pa će i ove od 24. do 26. rujna u Dubrovniku. To je međunarodni kongres s oko 700 – 800 uzvanika. Dolaze doktori i predavači sa svih kontinenata, a to su vam tri dana predavanja o svemu što smo pričali, i o umjetnoj inteligenciji i o tehnikama botoksa, filera, čak i videima koje gledaju uzvanici o tome kako se to radi, do anatomije, biostimulatora, hormonalnih terapija i slično. To je zapravo ostvarenje sna moga oca koji se trebao u Dubrovniku ostvariti još 1980-ih, kad su trebali doći najveći svjetski autoriteti plastične kirurgije, pa i Ivo Pitanguy iz Brazila, možda i najveći na području estetske kirurgije. Bilo je sve spremno, novac je uložen, ali socijalistička vlast sredinom 1980-ih samo je spustila rampu i rekla “nećete raditi taj kongres”. Uz veliki financijski gubitak mog oca i majke koji su godinama morali rješavati dugove…

Imate podcast na portalu svoje poliklinike. Kako ste došli na ideju da imate i taj oblik promocije i komunikacije?

To je Infinity podcast. Logo naše poliklinike je infinity, znak beskonačnosti. Ja volim ovo, volim razgovarati, nekad sam se šalio da bih možda radio i kao sportski novinar. Ideja je bila pozvati kolege da pričamo o estetskoj medicini, a ljudi svašta mogu čuti i naučiti, makar su formati sada sve kraći, jel’ tako? Svi imamo po 30 sekundi ili minutu na Instagramu. Ali, ljudi ipak vole sjesti. Kažu mi da peglaju i slušaju, da ne moraju ni gledati, ali slušaju. Htio sam približiti estetsku medicinu ljudima, da vide da nije tabu. Došla nam je i Jelena Rozga koja inače ne ide po podcastima, ali otvoreno je govorila o tome što je ljepota.

Volite sport, aktivni ste i u futsal klubu Dinamo?

U Engleskoj sam igrao ragbi, ali kad sam se vratio odmah su me zarazili malim nogometom. Najprije smo kao Poliklinika Milojević Cvjetno 2017. godine osvojili Kutiju šibica… Onda se rodio Futsal Dinamo kao klub Bad Blue Boysa koji su tada bili malo u ratu s Maksimirom. Tada smo kao Poliklinika Milojević bili glavni sponzor. Nakon toga sam postao predsjednik Futsal Dinama. To je bila borba, u početku smo krpali kraj s krajem, nismo imali za igrače, fizioterapeute, dvorane.

S vremenom smo dobili neke divne sponzore koji znaju da je ulaganje u nas ulaganje u predivan klub, zdrav, čist, sa školom futsala u kojoj je 400 djece. Jako sam ponosan. To mi je glavni hobi, ali i posao izvan ovog mog posla, tako da spajam muški i ženski svijet u jednom.

Imate li još neke hobije? Kako se rekreirate?

Volim skijati, volim sport, glazbu, otići u kino. Otac sam troje djece, zasad razveden, pa evo, jednoga dana, tko zna, opet neka ljubav… Ali, futsal i sport su glavni hobi. Skije obožavam…

Kakvu glazbu slušate?

Odrastao sam uz LED Zeppelin i Pink Floyd. David Bowieja sam obožavao. Volim Coldplay. Ali, znao sam se voziti po Londonu i puštati Olivera, pravi gastarbajter.

Odrastao sam na Novim fosilima, a Abbu i danas volim, imali smo na kongresu lani veliki ABBA party. Ne volim ekstremnu folk muziku koja se često pušta kod nas, ali ako klinci to vole, O.K. I novi trap bude zanimljiv.

Koji ste dobar film zadnji pogledali?

“Hamnet” mi je bio fantastičan, plakao sam na kraju. Meni je bio čudesan. I bio sam, evo, na premijeri “Svadbe” nedavno. Moj sin je jako dobar s Reneovim sinom Gabrielom. Bili smo na premijeri pa sam čuo i neke kritike na račun filma, no možda je netko preozbiljno shvatio cijelu materiju. Mislim da će se snimati drugi dio, a svakako je na neki način pošalicama razbio neke teme između Srbije i Hrvatske koje su nekad i žestoke. Mislim da se ne trebamo previše zamarati i da treba samo uživati.