Blokada Hormuškog tjesnaca, jedne od ključnih svjetskih arterija za prolazak nafte i ukapljenog plina, za sada se u Hrvatskoj najjasnije vidi na benzinskim crpkama – ali prava priča odvija se u pozadini, u troškovima energije, gnojiva i logistike koji će tek s odgodom doći na police. Hrvatska ulazi u ovu krizu s već povišenom inflacijom hrane u odnosu na prosjek europodručja, zbog čega je svaki novi šok na Bliskom istoku za domaće potrošače opasniji nego što sugerira trenutačna, relativno mirna slika.

Već sada svjedočimo snažnom rastu cijena energenata i gnojiva na svjetskim tržištima, no najosjetljivija točka u ovoj krizi nisu samo bareli nafte, nego umjetno gnojivo. Najveći pomak događa se upravo na tržištu gnojiva. Šira regija Bliskog istoka čini gotovo 30 posto globalne izvozne ponude glavnih dušičnih, fosfatnih i kalijevih gnojiva, a značajan dio tog izvoza fizički prolazi upravo kroz Hormuz.

U takvim okolnostima, cijene uree – najraširenijeg dušičnog gnojiva – na burzama su u posljednjih mjesec dana skočile za više od 30 posto, a od početka godine više od 50 posto. Konzultantica za poljoprivredno-prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić podsjeća da je prehrambeni sektor energetski iznimno intenzivan, a energija ulazi u gotovo svaku fazu – od rada poljoprivrednih strojeva i proizvodnje gnojiva do transporta, prerade i distribucije.

“Energetski šok postupno prolazi kroz cijeli prehrambeni lanac”, rekla nam je Blažić istaknuvši da je jedan od ključnih indikatora buduće inflacije hrane upravo cijena gnojiva.

Kontrola cijena hrane

“Hrvatska je na ovakve globalne šokove često osjetljivija od prosjeka EU. Tijekom energetske krize 2022. – 2023. inflacija hrane u Hrvatskoj bila je među najvišima u EU. Razlozi su strukturni: visoka ovisnost o uvozu hrane, relativno niska produktivnost poljoprivrede, veliki udio energije u troškovima proizvodnje hrane, snažna povezanost domaćih cijena s međunarodnim tržištima. Ako visoke cijene nafte i plina potraju dulje vrijeme, iskustvo iz prethodnih kriza pokazuje da bi se taj šok mogao postupno preliti na cijene hrane – najvjerojatnije s vremenskim odmakom od nekoliko mjeseci”, kaže Blažić.

Proizvodnja dušičnih gnojiva, u kojoj plin čini i do 70 ili 80 posto troška, znači da se svaki trajniji skok cijena plina brzo pretače u skuplje gnojivo, smanjenu gnojidbu, niže prinose i više cijene hrane. U zemlji s relativno niskom samodostatnošću u proizvodnji hrane, globalni šokovi na tržištu gnojiva zato vrlo brzo postaju lokalni problem. “Kako imamo relativno nisku samodostatnost u proizvodnji hrane, globalni šokovi hrane brzo dolaze do naših trgovina”, podsjeća Blažić.

Ekonomski analitičar Velimir Šonje sliku stavlja u širi, globalni okvir energije i inflacije. Upozorava da se udar cijena nafte može preliti na cijene hrane, ali u složenom procesu s izraženim vremenskim odgodama i brojnim amortizerima. “Brent na 120 dolara nosi potencijal rasta svjetskih cijena hrane 10 do 15 posto, dok Brent na 150 i više dolara donosi proporcionalno snažniji inflacijski udar. U oba slučaja udar se ne zaustavlja samo na hrani, nego se prije ili kasnije prelijeva i na druge robe”, navodi Šonje. Prelijevanje cijene nafte preko svjetskih cijena poljoprivrednih sirovina na maloprodajne cijene hrane, naglašava Šonje, “iznimno je složen proces koji uključuje rigidnosti i vremenske odgode”.

Inovativna platforma

Hrvatska želi više gostiju visoke platežne moći

ključni rokovi

Bez licence nema poslovanja: Novi rokovi za kripto tvrtke u Hrvatskoj

Države subvencijama ili kontrolom cijena energenata – a u rjeđim slučajevima i izravnom kontrolom cijena hrane – mogu ublažiti udar, posebno ako je kratkotrajan, što otežava prognoziranje inflacijskih efekata. Blažić upozorava da se ovakve geopolitičke nestabilnosti ne smiju koristiti za “trenutačno neopravdano dizanje cijena u bilo kojem dijelu lanca opskrbe”. Kao brzu liniju obrane navodi tri skupine mjera: snažniji nadzor nad formiranjem cijena i sankcije za nepoštene trgovačke prakse, povećanje transparentnosti kroz stalno objavljivanje i usporedbu cijena te ciljane porezne i regulacijske poteze.

“Jedan od instrumenata može biti i smanjenje PDV‑a na hranu, ali uz uvjet da se prenese na potrošače. Mogu se ograničiti i trgovačke marže. Vlada može povećati transparentnost cijena kako bi pojačala tržišni pritisak”, rekla nam je Blažić.

Prioritet domaće tržište

Posebno ističe stratešku ulogu domaće proizvodnje gnojiva: “Ono što bi se moglo i svakako trebalo osigurati je redovna opskrba svih vrsta umjetnih gnojiva iz Petrokemije za naše poljoprivredne proizvođače. Vlada još uvijek ima 25 posto udjela u Petrokemiji i to daje mogućnost utjecaja na odluke o poslovanju ove strateške tvrtke za poljoprivredu. Pogotovo u ovakvim situacijama.” Hoće li se šok na Bliskom istoku pretvoriti u novi domaći val poskupljenja hrane, uvelike će ovisiti i o tome kako država koristi postojeće poluge utjecaja.

“Unatoč izazovima na tržištu energenata, trenutno radimo gotovo punim kapacitetom i uredno opskrbljujemo hrvatsko tržište”, rekli su nam u Upravi Petrokemije koja 70 posto potrošnje plina koristi kao sirovinu za proizvodnju amonijaka, dok preostalih 30 posto koristi kao energent u proizvodnji.

“Cijena prirodnog plina u odnosu na početak godine gotovo se udvostručila, što je rezultiralo i prilagodbom cijena naših proizvoda. Viša cijena plina, naravno, reflektira se i na cijenu naših umjetnih gnojiva”, kažu u Petrokemiji dodavši da ne žele spekulirati o mogućim daljnjim povećanjima. U Petrokemiji naglašavaju da im je prioritet opskrba hrvatskog tržišta, posebno uoči proljetne i jesenske sjetve, dok je izvoz u ovom trenutku pao u drugi plan.

“Cijene hrane reagiraju s vremenskim odmakom. Energetski šok obično se prenosi na cijene hrane nekoliko mjeseci kasnije, kada se povećani troškovi proizvodnje i transporta počnu prelijevati na potrošačke cijene”, naglašava Blažić. U slučaju duljeg trajanja sadašnjih poremećaja, rast cijena teško će se izbjeći – zato je, zaključuje, ključno “pratiti da se cijene ne korigiraju odmah radi očekivane inflacije”.