Selidba je univerzalno priznata kao jedan od najstresnijih životnih događaja. Logistički kaos koji uključuje pakiranje cijelog života u kutije, koordinaciju prijevoznika, promjenu osobnih dokumenata, prijenos režija te brigu o djeci i kućnim ljubimcima pretvara se u pravu noćnu moru za većinu ljudi. Očekivanje da se sve to obavi izvan radnog vremena, tijekom vikenda ili korištenjem dragocjenih dana godišnjeg odmora, zanemaruje emocionalni i fizički teret koji preseljenje nosi. Istraživanja pokazuju da se radnici koji prolaze kroz ovaj proces bez adekvatne podrške poslodavca suočavaju s povećanim rizikom od sagorijevanja, anksioznosti i pada produktivnosti. Problem je toliko raširen da, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama samo šest posto tvrtki nudi plaćene slobodne dane za selidbu, dok velika većina zaposlenika mora žrtvovati svoj odmor ili uzeti neplaćeni dopust.

ČEKANJE DO TRAVNJA

Evo koliko točno eura donosi novo usklađivanje za vašu mirovinu

Taj osobni kaos neizbježno se prelijeva i na poslovni život. Zaposlenik koji između radnih zadataka pokušava dogovoriti termin s majstorima ili čeka dostavu namještaja nije u potpunosti fokusiran na posao. To dovodi do odgođenih odgovora klijentima, propuštenih rokova i općenito smanjene radne učinkovitosti. U ekstremnim slučajevima, pritisak može biti toliko velik da novi zaposlenik, koji se preselio zbog posla, a nije dobio slobodan dan za sam čin selidbe, već u prvom tjednu preispituje svoju odluku o dolasku u tvrtku. Ulazak u novu ulogu neispavan, preopterećen i pod stresom zbog raspakiravanja kutija do kasno u noć loš je početak za svakoga. Prema istraživanju Društva za upravljanje ljudskim resursima (SHRM) iz 2023. godine, tek deset posto poslodavaca nudi bilo kakvu pomoć pri preseljenju, a još manje njih u taj paket uključuje i slobodno vrijeme.

Iako bi mnogi očekivali jasnu zakonsku zaštitu za takvu životnu situaciju, hrvatski Zakon o radu ne prepoznaje izričito selidbu kao razlog za ostvarivanje prava na plaćeni dopust. Članak 86. Zakona propisuje da radnik tijekom kalendarske godine ima pravo na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana za važne osobne potrebe, no u te potrebe izričito ubraja sklapanje braka, rođenje djeteta, težu bolest ili smrt člana uže obitelji. Budući da selidba nije navedena, pravo na slobodne dane za tu namjenu u potpunosti ovisi o drugim izvorima radnog prava, poput kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, ugovora o radu ili, u konačnici, o dobroj volji samog poslodavca. To stvara pravnu nesigurnost i stavlja radnike u nepovoljan položaj u kojem moraju pregovarati za nešto što bi trebalo biti standardna podrška.

U praksi, situacija je vrlo šarolika. Tvrtke koje imaju razvijeniju svijest o dobrobiti zaposlenika i koje su svoje interne akte uskladile s modernim potrebama radne snage najčešće odobravaju jedan do tri plaćena radna dana za selidbu. No, ako to pravo nije definirano internim aktima, poslodavac zakonski nije obvezan odobriti plaćeni dopust. U tom slučaju, radniku preostaje nekoliko opcija: može zatražiti korištenje dana godišnjeg odmora, što mnogi smatraju nepravednim jer se odmor ne bi trebao trošiti na stresne obveze, ili dogovoriti neplaćeni dopust. Kao argument poslodavcu, uvijek se može navesti da će brz i učinkovit proces preseljenja omogućiti radniku da se prije i kvalitetnije posveti svojim radnim zadacima, što je u konačnici korisno i za tvrtku.

Kako je u susjednim zemljama?

Za razliku od pomalo nedefinirane situacije u Hrvatskoj, neke susjedne zemlje imaju preciznija pravila. U Srbiji, Zakon o radu također ne navodi selidbu, ali većina kolektivnih ugovora radnicima daje to pravo. Uobičajena praksa je jedan radni dan za selidbu unutar istog mjesta stanovanja, a tri radna dana za preseljenje u drugo mjesto. Slično je i u Bosni i Hercegovini, gdje se detalji prepuštaju pravilnicima o radu i kolektivnim ugovorima, a praksa je najčešće jedan dan za selidbu u istom mjestu i dva dana za selidbu u drugi grad ili kanton. Crna Gora ima najjasniju situaciju, gdje Opći kolektivni ugovor izričito definira pravo na jedan plaćeni dan za selidbu u istom naselju i tri dana za selidbu u drugo naseljeno mjesto.

Što tvrtke mogu učiniti?

Moderni poslodavci sve više prepoznaju da je podrška radnicima tijekom velikih životnih promjena pametno ulaganje, a ne trošak. Tvrtke koje žele izgraditi kulturu povjerenja i lojalnosti mogu poduzeti nekoliko konkretnih koraka. Prvi i najočitiji je uvođenje formalne politike plaćenog dopusta za selidbu, primjerice jedan do dva dana, neovisno o tome je li preseljenje povezano s poslom ili je osobne prirode. Druga mogućnost je nuđenje veće fleksibilnosti, poput rada od kuće ili kliznog radnog vremena u tjednu selidbe, kako bi zaposlenici lakše koordinirali sve obveze. Ako tvrtka već nudi financijsku pomoć pri preseljenju novim zaposlenicima, ključno je u taj paket uključiti i slobodne dane. Normalizacija razgovora o životnim događajima i poticanje menadžera da proaktivno nude podršku također može značajno doprinijeti zadovoljstvu zaposlenika i jačanju brenda poslodavca kao poželjnog mjesta za rad.