Zlato se trguje po cijeni od 5.135 dolara po unci, nakon što je u ranom azijskom trgovanju dosegnulo 5.174 dolara, što jasno odražava snažan povrat potoka sigurnog utočišta. Rania Gule, iskusna tržišna analitičarka u XS.com-u, smatra da se rast cijena ne može odvojiti od napetog geopolitičkog i gospodarskog okruženja koje je dovelo do globalnog preispitivanja rizika – osobito s obzirom na to da se američki predsjednik Donald Trump vratio eskalacijskoj tarifnoj strategiji, uz tržišta koja pomno prate nadolazeće razgovore SAD-a i Irana u Ženevi. Ne suočavamo se s tržištem koje reagira na jednu vijest, već s tržištem koje preispituje čitav okvir rizika.

Odluka Vrhovnog suda SAD-a o poništenju određenih carina nije uklonila nesigurnost. Trump se brzo okrenuo drugim pravnim mehanizmima iz Zakona o trgovini iz 1974. kako bi nametnuo nove carine, postupno ih povećavajući uz zadržavanje carina povezanih s nacionalnom sigurnošću. Po mom mišljenju, ovaj politički pristup pojačava ono što nazivam “premijom neizvjesnosti” — dodatnu cjenovnu premiju koju ulagači dodjeljuju sigurnim utočištima kada globalna trgovinska pravila postanu nestabilna.

Zlato, po svojoj prirodi, ima koristi od takve premije jer ne nosi suverenu obvezu i nije izravno izloženo lancima opskrbe ili carinskim barijerama. Stoga smatram da razina od 5000 dolara više nije kruta psihološka gornja granica, već nova strukturalna donja granica cijene u okviru ove političke putanje.

U međuvremenu, tržišta pomno prate pregovore SAD-a i Irana u Ženevi.

Iako bi svaki diplomatski proboj mogao privremeno smanjiti geopolitičku premiju rizika, moje iskustvo u analizi tržišta sugerira da takvi učinci obično budu kratkotrajni, osim ako se ne pretvore u sveobuhvatan i trajan sporazum. Prijetnje ograničenim udarima — čak i kada su popraćene razgovorima o mogućem sporazumu — održavaju visoku razinu neizvjesnosti. Kao rezultat toga, očekujem da će svaki pad cijene zlata potaknut pozitivnim naslovima iz Ženeve biti ograničen i da će biti popraćen obnovljenim interesom za kupnju pri padovima cijene.

Međutim, važnija od kratkoročnih događaja je strukturna promjena u načinu na koji velike institucije gledaju na zlato. JPMorgan Chase povećao je svoju prognozu cijene zlata za 2026. godinu s 5.055 na 6.300 dolara, istovremeno iznoseći scenarij u kojem bi cijene mogle doseći 8.000 dolara. Ovo nije samo numerička prilagodba, već priznanje dugoročnog ciklusa. Nedavna korekcija od 11 % – u usporedbi s povijesnim padovima 1980. i 1983. – ne mijenja širi trend. Po mojoj procjeni, taj je povratak bio zdrav, jer je isčistio kratkoročne špekulacije, dok su dugoročni ulagači ostali čvrsto pozicionirani.

Rasprava o tome da bi zlato potencijalno moglo doseći raspon od 8.000 do 8.500 dolara ako se udio u kućanstvima poveća s oko 3 % na 4,6 % ističe ključnu činjenicu: ponuda ostaje strukturno ograničena. Proizvodnja iz novih rudnika je ograničena, a središnje banke nastavljaju akumulirati rezerve. Čak i umjereno povećanje potražnje za maloprodajnim ulaganjima moglo bi stvoriti značajne cjenovne poremećaje. Čvrsto vjerujem da zlato prelazi iz taktičkog zaštitnog sredstva u temeljnu imovinu portfelja.

Ova promjena usklađena je s pozivima unutar velikih institucija kao što je Morgan Stanley da se preispita tradicionalni model portfelja 60/40 dionice-obveznice i zamijeni ga alokacijom 60/20/20 koja uključuje 20 % plemenitih metala.

Manje kaosa, više kontrole

Jedna mala promjena koja donosi veliku razliku u svakodnevnom radu

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Zašto nam najbolje misli padaju na pamet kad najmanje radimo?

Po mom mišljenju, to odražava sve veće prepoznavanje da obveznice više ne pružaju istu zaštitu u okruženju koje karakteriziraju visoka razina duga i volatilnost inflacije. Kako kućanstva počinju zamjenjivati “rizik trajanja” kod obveznica fizičkim zlatom ili fondovima kojima je zlato poduprto, svjedočimo povijesnom preuređenju između ostvarivanja prinosa i zaštite kupovne moći.

Erozija kupovne moći ostaje dublji pokretač ove transformacije. Rastuće opterećenje američkog državnog duga stavlja donositelje politika u tešku situaciju, u kojoj inflacija postaje implicitni alat za upravljanje stvarnom težinom duga. Čak i ako se indeksi potrošačkih cijena umire, pritisci na novčanu ponudu ostaju. S moje točke gledišta, cijene zlata diskontiraju te buduće rizike, a ne reagiraju samo na mjesečna objavljivanja podataka. Stoga, iako su podaci o proizvođačkim cijenama i odluke Federalnih rezervi važni na kratki rok, oni ne nadjačavaju širi strukturni narativ.

Rast cijene zlata od više od 170 % u posljednjih pet godina nije bio slučajan. Živimo u eri geopolitičke rascjepkanosti – od rata Rusije i Ukrajine do sve većih trgovinskih napetosti – što je potaknulo središnje banke da udvostruče neto kupnju i diversificiraju rezerve od američkog dolara nakon zamrzavanja ruske imovine. Ovo ponašanje službenog sektora pruža tržištu postojanu bazu potražnje.

Prema mojoj analizi, sve dok središnje banke ostaju neto kupci, oštre padove vjerojatno će apsorbirati potražnja suverenih država. S obzirom na sve ove čimbenike, očekujem da će širi trend ostati uzlazni na srednji i dugi rok, iako uz oštru kratkoročnu volatilnost.

Možemo vidjeti povlačenja prema rasponu od 4.976 – 5.090 $ ako se napetosti ublaže ili podaci o inflaciji oslabiju, ali takve bih poteze smatrao prilikama za ponovnu izgradnju pozicija. Potez prema 6.500 $ u sljedeće dvije godine čini se sve vjerojatnijim, dok bi cilj od 8.000 $ ovisio o ubrzanju preraspodjele portfelja i jačoj potražnji za ulaganjima kućanstava.

Zaključno, zlato se više ne kreće isključivo iz straha, već kao dio strukturne revalorizacije njegove uloge unutar globalnog financijskog sustava. Prelazimo s “zaštite od krize” na “strateško dugoročno pozicioniranje”. Usred postojećih tarifnih napetosti, geopolitičke nejasnoće, rastućih tereta duga i postojanih rizika od inflacije, vjerujem da žuti metal ostaje usred – a ne na kraju – svoje dugoročne uzlazne putanje.

*autorica je viša analitičarka tržišta u XS.com