Tvrtke u Hrvatskoj plaćaju oko 18 posto višu cijenu električne energije od prosjeka Europske unije, odnosno 23 posto više od zemalja srednje i istočne Europe, no taj je trošak moguće smanjiti bez narušavanja tržišnih principa, upozorila je petak Hrvatska udruga poslodavaca u redovnoj publikaciji Fokus tjedna, koju potpisuje glavni ekonomist Hrvoje Stojić.

To se može postići kombinacijom horizontalnih rasterećenja i ciljanih potpora za energetski intenzivne sektore, uz jasnu vremensku ograničenost i usklađenost s pravilima EU-a o državnim potporama, ističu iz Udruge poslodavaca.

Drugi najvažniji energent

Električna energija jedan je od ključnih proizvodnih inputa domaće industrije, a s udjelom od 25,8 posto u finalnoj potrošnji, predstavlja drugi najvažniji energent, nakon plina. Stoga razlike u (jediničnoj) cijeni izravno utječu na trošak proizvodnje, profitabilnost i investicijske odluke, drugim riječima pitanje je konkurentnosti.

U sektorima u kojima električna energija čini između 15 i 40 posto varijabilnih troškova, razlika od 10 do 15 eura po megavatsatu znači izravno smanjenje profitabilnosti i odgodu ulaganja. Industrijska potrošnja pritom je snažno koncentrirana u nekoliko djelatnosti, proizvodnji nemetalnih minerala, prehrambenoj industriji te proizvodnji strojeva i opreme, zbog čega promjene cijene imaju brz i izražen učinak na ukupnu industrijsku aktivnost.

Kao mala i regionalno integrirana ekonomija, Hrvatska je izložena volatilnim veleprodajnim cijenama te u vršnim satima ovisi o najskupljim izvorima, često uvozu. Istodobno, nema mehanizme amortizacije šoka, poput kompenzacija neizravnih troškova ugljičnog dioksida ili stabiliziranih industrijskih tarifa, što znači da u praksi poduzeća snose sve tržišne rizike.

EU je, napominju, stvorila regulatorni okvir za snižavanje cijene za industriju, ali dostupne alate Hrvatska – još nije aktivirala. Usporedbe radi, Njemačka je razvila model rasterećenja svoje industrije bez zamrzavanja cijena. Ključni instrumenti tog mehanizma uključuje proračunsko financiranje dijela mrežnih troškova i poreznog tereta, kompenzaciju neizravnih troškova CO₂ iz prihoda EU ETS-a (Europski sustav trgovanja emisijskim jedinicama) te privremene industrijske tarife za energetski intenzivne i međunarodno trgovinski izložene sektore uz stroga pravila EU, vremensko ograničenje i obvezu ulaganja u dekarbonizaciju i fleksibilnost sustava.

Paralelno djelovanje

S obzirom na to da Hrvatska nema operativne mehanizme sustavne stabilizacije cijena struje, HUP predlaže paralelno djelovanje na sve tri komponente cijene – tržišnu, reguliranu i subvencijsku. To uključuje jačanje dugoročnog ugovaranja i fleksibilnosti, razvoj pohrane energije, optimizaciju mrežarina i parafiskalnih davanja te uvođenje kompenzacija neizravnih CO₂ troškova u okviru EU ETS-a i CISAF potpora, što je okvir za ciljane potpore industriji za smanjenje troškova energije i dekarbonizaciju.

Manje kaosa, više kontrole

Jedna mala promjena koja donosi veliku razliku u svakodnevnom radu

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Zašto nam najbolje misli padaju na pamet kad najmanje radimo?

“Nakon tri godine plaćanja skuplje električne energije u maloj ekonomiji poput hrvatske, konačni cilj je niža i predvidivija cijena električne energije koja je usporediva s našim glavnim trgovinskim partnerima. I to za sve potrošače iz kategorije poduzetništva, uz ciljane mjere kompenzacije za energetski intenzivne sektore kako bi se omogućilo dugoročno jačanje industrijske baze uz ubrzano ulaganje u energetsku tranziciju”, ističu iz HUP-a.